Digitalna agencija ili proizvod: Što pokrenuti, gdje je sigurnije raditi?

Približava nam se kraj godine i na tržište rada došli su nam novi, diplomirani i entuzijastični digitalni talenti kojima su se, primjerice, prije dva tjedna na FOI-jevom Tjednu karijera predstavljale mnoge domaće tehnološke tvrtke poput Rimac Automobila i Inchooa, ali i tvrtke koje ubrzavaju svoju digitalnu transformaciju poput A1 ili Raiffeisen banke. Ako izuzmemo freelancing, tim će se novopečenim developerima nametnuti jednostavan izbor: Otići u digitalnu agenciju ili raditi na digitalnom proizvodu?

Pokušat ću izbjeći hipsterske benefite na koje se najčešće pale upravo juniori, poput craft piva i seksi prostora, koji ne samo da se danas uzimaju zdravo za gotovo, već i na kraju nisu toliko bitni kao osnovne razlike između načina rada koje proizlaze iz poslovnih modela uslužnih i proizvodnih tvrtki.

Usput, ako prije čitanja svih detalja želiš uvod u tekst obliku video kolumne, pogledaj najnovije izdanje Prve smjene na Netokracijinom YouTube kanalu (na koji si pretplaćen, zar ne?):

Digitalne agencije fleksibilniji su model u početku

Prije desetak godina, kad su kretale danas ne samo veće digitalne agencije poput Infinuma i proizvodi poput Repslyja, već i vaša Netokracija, tržištem rada su dominirali upravo uslužne tvrtke. Prvi val velikih hrvatskih IT tvrtki većinom su činili tzv. “integratori” – tvrtke poput IN2, Combisa i Spana koji su radili na informatizaciji velikih tvrtki temeljem enterprise rješenja iz Microsofta, SAP-a ili Oraclea.

Njihov model su razvojem naprednijih web stranica i popularnosti pametnih telefona slijedile su velike digitalne agencije, poput Infinuma i Fivea (nekad Pet minuta).

Pet minuta će razvijati službene Napster/Rhapsody mobilne aplikacije

Osim što je pokrenuti agenciju bilo jeftinije, jer ste umjesto velikog početnog kapitala mogli jednostavno naći svoju prvu “gažu”, primjerice web stranicu ili igru, tada neiskusni osnivači znali su programirati, ali ne još i razvijati poslovanje, prodavati… Kako su se razvijale, te agencije počele su raditi i na većim, dugoročnijim projektima, iako je fleksibilnost ostala njihova prednost.

Ako ne razvijate digitalni proizvod, prodaje se – vas!

Agencijski poslovni model odgovara mnogima u početku, jer je načelno jednostavan. Imate određen broj zaposlenika, u našem slučaju developera, čije radne sate prodajete klijentima. Čak i ako ne naplaćujete po satu, vi prodajete resurse koje imate na raspolaganju. Naravno, uspješnije agencije znaju da treba dobro voditi ovaj poslovni model želite li uspjeti, zbog čega je digitalna agencija Infinum pokrenula, ironije li, digitalni proizvod koji agencijama olakšava vođenje agencije.

Agencija koja je osigurala velike projekte, svojim će zaposlenicima moći ponuditi itekako kompetitivne plaće, što pokazuje i nedavni primjer hrvatskog Q Softwarea, treće najbrže rastuće tehnološke tvrtke u srednjoj i istočnoj Europi. Na žalost, kako u svojoj knjizi “Lost and Founder” piše osnivač SEO agencije pa platforme Moz, Rand Fishkin, problem agencijskog modela je što ne ostvarujete buduće prihode temeljem današnjeg rada. Odradite projekt i plaćeni ste za njega, za razliku od proizvoda.

Globalna startup groznica zarazila je Hrvatsku

Osnivače prvih hrvatskih startupa inspirirale su američke tehnološke tvrtke nove generacije prvo u tzv. Web 2.0 pa potom u SaaS valu nakon kojega su krenuli trendovi razvoja mobile-first tvrtki i društvenih mreža. Marka Kovača i Marka Linkea iz Repslyja i Matiju Kopića koji je tada pokretao Farmeron te Ivana Burazina koji je pokrenuo Shift Split te CodeAnywhere upoznao sam na Mini Seedcampovima u Zagrebu i Ljubljani kao osnivače koji su vjerovali da mogu napraviti – digitalni proizvod.

Entuzijazam ovih osnivača, globalni interes za razvojem nove generacije startupa, ali i niz seed investicija u hrvatske tvrtke, potaknuli su domaći interes za startupima rezultiravši time i razvojem tvrtki koje su se uspjele postaviti na tržištu, ali i privući strane investicije: Bellabeat je nakon toga osigurao 4,5 milijuna dolara seed investicije, Farmeron 1,4 milijuna, Repsly 1,6, Rimac Automobili 30 milijuna… Kao i kod svakog poslovnog pothvata, neke od ovih tvrtki su uspjele se dalje razviti, dok su se druge poput Farmerona prodale ili, poput Bellabeata, nisu uspjele u prvom – pa idu na drugi pokušaj.

Iako investitori inače računaju da će samo 1 od 10 tehnoloških tvrtki u koje investiraju uspjeti, pesimizam hrvatske javnosti i medija je entuzijazam opravdan mnogim uspjesima pretvorio u strah od “startup hypea“. Na nedavno održanoj konferenciji Digital Lab u Labinu sam imao čast voditi panel s predstavnicima hrvatskih tehnoloških tvrtki Locastic, Neuralab, Bornfight, ali i Rentlija čiji je Marko Mišulić objasnio da tzv. product tvrtke igraju na duže staze:

Na nagradu se u “product” tvrtki treba čekati nešto duže. Ako si “bootstrapana” i samofinancirana tvrtka koja razvija proizvod, teže je na tržištu ponuditi sve benefite koje uslužne digitalne tvrtke mogu ponuditi, jer je naplata i nagrada na projektnoj bazi je puno brža i jednostavnija.

U početku je ovaj poslovni model izuzetno težak, jer od vas traži inicijalnu investiciju, ne samo u razvoj, već i istraživanje tržišta, razgovor s klijentima, marketing, podršku – kadrove koje osnivači (najčešće inženjeri) u početku ne znaju ni naći, ni organizirati.

Od agencije do proizvoda do hibrida

Razlika između ova dva modela ne znači da agencije ne mogu razviti vlastiti proizvod. Dapače, jednu od najpoznatijih SaaS aplikacija na svijetu za vođenje projekata, Basecamp, razvila je tada agencija 37signals iz Chicaga temeljem svog iskustva na radu s klijentima.

Infinum danas razvija svoj spinoff Productive kao aplikaciju za vođenje profitabilne agencije temeljenu na vlastitim izazovima, dok je Fiveov Shoutem isto pokušao skalirati izazov stvaranja tipiziranih mobilnih aplikacija za klijente prije nego je Apple odlučio da im taj model ne odgovara.

Proizvod može biti primjer kvalitete rada agencije ili njene tehnologije, što pokazuje i tzv. “Rimčev poučak”, predstavljen kao koncept na jednom startup natjecanju 2017.

Naime, ako želite prodavati tehnologiju, možete privlačnim primjerkom te tehnologije (u ovom slučaju Rimčevim automobilom Concept One) prikazati ga tržištu brzo i učinkovito – kao showroom. Iako pažnju javnosti i potencijalnih kadrova, što se vidi iz nedavnih predstavljanja u Zagrebu, plijeni upravo privlačna vanjština superbrzih automobila, poslovni model Rimac Automobila leži ispod haube. Doslovno. Concept One i Two su u praksi pokazatelj što se može postići s Rimčevom baterijskom tehnologijom i razlog kineskog strateškog ulaganja u tu tvrtku iz Svete Nedelje.

Neki digitalni poduzetnici uspjeli su isprobati sve modele, pa je tako nedavno predstavljena agencija Bornfight, koja razvija digitalne proizvode, kao rezultat višegodišnjeg iskustva njenih osnivača u razvoju digitalne agencije Degordian te proizvoda Mediatoolkit.

Mediatoolkit sada i kao ‘press clipping’ alat za praćenje online medija – u stvarnome vremenu

Direktor Bornfighta, Tomislav Grubišić, otkrio je kako su model razvili nakon dvije godine izrade digitalnih proizvoda u Degordianu, ponudivši time svim zaposlenicima mogućnost da se samostalno usmjere. Grubišić ističe kako agencije nude mnogo toga onima koji žele eksperimentirati na različitim tehnologijama i modelima, naglasivši kako timovi svake tvrtke zaista preferiraju raditi na jednom (Mediatoolkit) ili više (Bornfight) projekata. Dodaje i kako se odjel, koji se odvojio u Bornfight, specijalizirao za izradu aplikacija i digitalnih proizvoda, stvorivši tako vlastiti set procesa i kulturu, a privukao je i potpuno novi set klijenata:

Ovisno o projektima na kojima radimo, naši zaposlenici mogu raditi ili isključivo na jednom ili više njih. Upravo zbog toga što imamo “grupu”, smatram kako kod nas ima mnogo prilika za pronalazak vlastitog smjera razvoja karijere.

Što je “sigurnost” vaše digitalne karijere?

Iako je model agencije kratkoročno sigurniji i za osnivače i zaposlenike jer traži manje investicije, dugoročno najveći potencijal zahvaljujući svojoj skalabilnosti za rast tvrtke pokazuju – digitalni proizvodi. Upravo zato su najveće svjetske tehnološke tvrtke, dapače najveće tvrtke na svijetu uopće, upravo Google, Amazon, Apple – sve redom proizvodne.
Iako su takvih primjeri u Hrvatskoj i regiji još rijetki, uspjesi tvrtki poput Infobipa, slovenskog Talking Toma i srpskog Nordeusa pokazat će potencijal digitalnih proizvoda. Za zaposlenike, to će značiti zaradu temeljenu na udjelu u tvrtki kada dođe do prvog IPO-a tj. izlaska na burzu.

S druge strane… Budimo realni, ekonomsko stanje u Hrvatskoj i dalje tjera zaposlenike da razmišljaju prvo o rješavanju osnovnih egzistencijalnih potreba, a tek onda potencijalno riskiraju. U mlade će product tvrtke ići ili oni dovoljno mladi da mogu financijski riskirati ili oni kojima je već dosta agencijskog rada s klijentima da žele probati razvijati nešto “svoje”. Dapače, Rentlijev Marko Mišulić otkrio je kako se i sam nekad pita što je potaknulo njegovo suosnivača i CTO-a, tada voditelja tima u digitalnoj agenciji Trikoder, da krenu u tu avanturu.

Ako se želite baciti u tehnološki sektor kao non-ICT talent, marketingaš, dizajner ili voditelj projekata, većini ćete agencija, uz, na žalost, rijetke iznimke, na kraju biti samo “podrška” i – budimo iskreni – trošak, tako da ćete skoro sigurno bolje proći u tvrtki koja razvija vlastiti proizvod. Naravno, taj proizvod ne razvijaju samo “startupi”, već i velike tvrtke u sklopu svoje digitalne transformacije, poput Bayerove studentske platforme za poslove SpotOne. Dok takvi projekti nikako neće biti klasičan startup, možda bi vam mogli pružiti financijsku sigurnost uz fokus na proizvod?

Tek smo zagrebali po površini temu razlike između dva najčešća modela poslovanja digitalnih tvrtki u Hrvatskoj, ali prvi korak će vam svakako biti da sami sebi odgovorite na to što za vas znači sigurnost, posebno u svijetu u kojemu digitalizacija omogućava bržu disrupciju:

• Veću plaću moći će vam osigurati veće digitalne agencije, korporacije ili kapitalom poduprti startupi.
• Sigurnost da napredujete ovisit će o fleksibilnosti sustava, tako da ćete najbrže učiti u često kaotičnim uvjetima agencije ili startupa gdje se kao zaposlenik možete brže razvijati.
• Fokus na jednu tehnologiju ili proizvod pružit će vam tvrtke u kojima imate točan proizvod na kojem radite – možda i godinama, dok će upravo agencije biti “sigurnije” onima koji se svakih šest mjeseci ili godinu dana preferiraju baviti drugim projektom – istaknuo je to Grubišić.

Iako bi bilo lijepo vidjeti “hrvatski Google”, kako smo valjda prozivali svaku tvrtku koja je u nekom trenutku imala strelovit rast, mislim da možemo biti zadovoljni s time da u domaćoj digitalnoj ekonomiji imamo sve više sigurnih mogućnosti za zapošljavanje, a da ćete – ako želite još više, poput poduzetnika koji pokreću svoje startupe – morati ipak s njima isto riskirati.