Početkom godine napravio sam veliki korak, nešto što sam planirao dugo vremena, skoro od svojih prvih programerskih dana. Preselio sam se van Hrvatske.
Nije tu bilo riječ o aktivnom planiranju, ali ta mi je misao bila negdje u podsvijesti. Uvijek sam razmišljao o tome kako bi izgledalo da odem raditi vani i kako bi se to usporedilo s radom u Hrvatskoj. Teško mi je bilo to zamisliti.
Najveći problem bio mi je strah od nepoznatog. Koliko god bila privlačna misao o preseljenju, nisam mogao biti siguran da će mi tamo stvarno biti bolje. A ako shvatim da je sve bila velika greška, bilo bi teško vratiti se natrag nakon što sam već obavio cijelu proceduru organiziranja preseljenja, davanja otkaza, otkazivanja iznajmljenog stana, prijevoza stvari, nalaženja novog stana…
Morao sam biti jako siguran da je to pravi potez.
Problem nastaje jer je teško naći informacije o firmama u zemljama koje sam razmatrao za preseljenje. U prošlosti, kada bih mijenjao posao, to se obično baziralo na preporukama bivših kolega ili ljudi koje znam s faksa. Postoji Glassdoor, ali to je u većini slučajeva korisno samo za veće firme.
Glavna motivacija
Glavna motivacija kod odabira nove firme bila mi je prilika za učenje. Programeri moraju konstantno učiti nove stvari jer u suprotnom zaostajemo i prestajemo biti konkurenti. U Hrvatskoj ima super firmi, ali ih ima malo. Kod rada u Dublinu, koji sam u konačnici odabrao, jako privlačna stvar sam je broj firmi i kalibar projekata kojima se bave. Izgledalo mi je da odlaskom iz Hrvatske mogu napredovati kao programer puno brže.
Drugi motiv za odlazak je veća plaća. Bio sam zadovoljan s plaćom u Hrvatskoj, ali to teško konkurira s onom u Irskoj.
Bilo je nekoliko razloga zbog kojih sam odlučio prihvatiti Intercomovu ponudu.
Bazirani su u Dublinu, što mi je bilo jako privlačno zbog engleskog govornog područja. Pročitao sam hrpu postova s njihovog bloga koje pokrivaju razne teme o tome kako rade, kako je raditi tamo i kako zapošljavaju ljude. Postovi su bili vrlo otvoreni, uključujući i detaljan opis procesa intervjua.
Iduća stvar koja mi se jako svidjela je sama organizacija razgovora za posao. Nakon svakog koraka, vrlo bih brzo dobio povratne informacije.
I zadnje, super stvar je bila što sam upoznao njihove inženjere na pivi dok su bili u Zagrebu na WebCampu, što mi je dalo priliku za opušteniji razgovor o firmi.
Pripreme za intervju (za nekoga tko godinama nije bio na intervjuu)
Za intervju sam se pripremao već neko vrijeme, kad sam imao intervjue za druge firme. Najbolji resurs je bila knjiga Cracking the Coding Interview koja nalikuje zbirci zadataka s objašnjenjima. Za bolje razumijevanje algoritama i struktura podataka, jako su mi bili korisni tečajevi s Coursere – Algorithms, Part I i Algorithms, Part II. Oni dosta idu u širinu i prolaze razne stvari koje se ne pitaju na intervjuima, ali su svejedno iznimno korisni.
Neloša stvar je i GitHub profil s nekolicinom projekata koji mogu poslužiti kao online portfolio. Recimo, projekti mogu biti i rješenja online tečajeva. Meni je to koristilo kod procjene kandidata jer daje uvid u neke stvari koje se ne stignu proći na samom intervjuu, poput organizacije projekata.
U Hrvatskoj nisam prolazio kroz intervjue već nekoliko godina pa mi je teško procijeniti razliku, ali u Hrvatskoj su intervjui bili dosta kraći nego vani. Obično bi to bio jednosatni razgovor o projektima te CV-u. Moja iskustva s intervjuima u inozemstvu dosta su drugačija. Obično bi krenulo s intervjuom preko Skypea gdje bih rješavao kroz pola sata koderski zadatak i pričao ukratko o sebi i svojim ciljevima. Nekad bih prije tog koraka dobio zadatak za offline rješavanje.
Zadnja je faza onsite intervju koji se zapravo sastoji od 4-5 intervjua koji idu jedan za drugim (interview loop). Svaki traje oko 45 minuta i pokriva drugačiju temu. Teme su kodiranje, arhitektura/sistem dizajn i soft skills, ali, naravno, najveći naglasak je na kodiranju.
Nakon četiri mjeseca u Irskoj mogu reći da sam zadovoljan odlukom.
Internacionalno i get stuff done okruženje
Što se tiče samog posla u Intercomu, ono što mi se jako sviđa je mogućnost za get stuff done. Sve je podređeno tomu da se ljudima omogući da brzo naprave što su zamislili, što uključuje i opremu, alate… Primjerice, nečija promjena ulazi u produkciju za tridesetak minuta nakon mergea u master, što omogućuje programerima brzo iteriranje s dobrim povratnim informacijama. Ako nekome treba nešto čime će povećati svoju produktivnost, to bez problema i dobije.
Ljudi su odlični i dolaze sa svih strana svijeta. Od prelaska u Intercom stalno učim nove stvari i ne čini mi se da će to prestati tako skoro. Bave se raznim stvarima od web/mobile frontenda do obrađivanja velike količine poruka u backendu. Skakanje iz tima u tim se ohrabruje ako ljudi žele raditi i učiti nešto novo.
Naravno, ovdje je riječ samo o mojemu iskustvu – vjerujem da se svako razlikuje te da svatko od nas ima razloge za odlazak i ostanak. No, nadam se da vam ovo daje mali uvid u moju motivaciju i proces preseljenja u Dublin, a ako se netko također odluči za preseljenje, neka obavezno pogleda seriju Father Ted. 🙂
Marinovo iskustvo bit će od koristi onima koji planiraju ići istim stopama. Inače, Intercom upravo traži djelatnike za pozicije Systems Engineer i Software Engineer (Product).
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Denis
18. 05. 2016. u 2:54 pm
Zato jer ne znaš za bolje?
Ivan Stimac
23. 05. 2016. u 4:09 pm
Go corax! 🙂