Od glazbe do gaming biznisa: Dejan Radić o dva desetljeća dugoj gaming karijeri nakon akvizicije Cateia Gamesa

Uskoro će međunarodni dan video igara (12. rujna) pa ne mogu biti sretnija što u zadnje vrijeme na Netokraciji razgovaramo sa sve više zanimljivih profesionalaca iz domaće gaming industrije (Zeno Žokalj, Zvonimir Mikšić). Jedan od njih je i moj današnji sugovornik, Dejan Radić, suosnivač i CEO Playrixa Croatia, nekadašnjeg Cateia Gamesa, koji se profilirao na tržištu s casual igrama.

Uz Croteam, jedni od rijetkih veterana hrvatske game dev scene. S više od 35 igara iza sebe, Cateia Games je od početka 2000. do danas odolijevala svim izazovima. A bilo ih je mnogo, kako objašnjava Dejan. Razvijati igre u vrijeme kada se ni tehnološka, startup, scena nije razvila, kad je doslovno nedostajalo resursa u svim pogledima – od talenata, vremena i kapitala – reći da je bilo izazovno je understatement. Ali, kao i pojedine tehnološke tvrtke u Hrvatskoj – nisu se dali – i izašli su iz svega jači i ponosniji. Potencijale Cateia tima prepoznao je tako nedavno i ruski Playrix, jedan od najvećih igrača u svijetu (mobilnih) video igara.

Ovo je priča o karijeri osobe koja je dvadeset godina vodila game dev tvrtku – u Hrvatskoj, osoba od koje mnogi poduzetnici, ali i mladi game developeri mogu učiti. Upravo zato, bilo mi je važno otvoriti ovaj intervju s pitanjem:

Playrixova akvizicija velika je prekretnica. Kako si se osobno pripremao na takav značajan poslovni deal, što ti je bio najveći izazov, u što si bio siguran?

Zanimanje, a u konačnici i akvizicija od strane Playrixa, koji spada u top 5 giganata svjetske gaming industrije za mene je osobno vrhunac gaming karijere. Teško je opisati osjećaje i zahvalnost kada ti takva prilika zakuca na vrata. Ona je došla i kao posljedica svega onoga što smo kao tim napravili u proteklih dvadeset godina, u tome se sastojala naša priprema. Pokazali smo da znamo i možemo napraviti rezultate i u vrlo teškim uvjetima.

Naravno, i splet povoljnih okolnosti je odigrao svoju ulogu, kao i faktor sreće ili kako god to željeli nazvati. Izuzetno mi je drago i zbog svih naših zaposlenika kojima je ovo ogroman poticaj i nagrada za sav trud koji su uložili zajedno s nama.

A kako sam se osobno pripremao za ovako važan poslovni deal? Probat ću odgovoriti protupitanjem… kako se priprema sportaš kada kreće u lov na medalje? Godinama neumorno vježba, ima trenere koji mu pomažu i usmjeravaju ga, izgrađuje karakter, pazi na zdravlje i prehranu, nada se da neće zaraditi žešću povredu i disciplinarno slijedi rutinu koja ga dugoročno stavlja u poziciju da onda u nekom trenutku iskoristi priliku da možda, naglašavam – možda – osvoji i medalju. Dakle, uz nekakav talent koji eventualno imaš, neizostavno ćeš trebati i puno rada, odricanja i sreće da dođeš do postavljenog cilja. Generalno govoreći, što si veći cilj zadaš, računaj da i ulaganja trebaju biti proporcionalno veća.

Nema tu neke velike mudrosti. Međutim, jednostavnije je to reći nego učiniti. Inače, moj dan kreće u 5h ujutro, lagani trening, hladni tuš, klopa, pa se bacam na posao. Pored toga svakodnevno napravim i makar mali, dodatni korak prema naprijed. Bilo to stjecanje novog znanja, implementacije nečega u praksu, čitanje par stranica dobre knjige ili zapisivanje nove ideje koju ću kasnije analizirati, svašta nešto. Onako, pomalo spartanska rutina, nije za svakoga, ali je preporučujem. I važna star, kažu stoici; perfekcija je neprijatelj akcije. Eto, promislite malo i o tome.

A onda se te naizgled sitnice kroz godine akumuliraju, oblikuju te i jednog dana probudiš se spreman za veće izazove. Ali mislim da je presudnu ulogu u mojoj karijeri ipak napravila jutarnja šalica crnog čaja. Nakon toga samo čisti zen i sve se da ishendlati.

Sada je naravno najveći izazov pronaći kvalitetan kadar da proširimo tim, koristim priliku da pozovem sve zainteresirane da nam se jave. Naša najveća vrijednost su ljudi s kojima radimo i stvaramo, a mišljenja sam da se uvijek isplati ulagati u kvalitetu dugoročnih odnosa. Iskusan smo i kompaktan kolektiv, vjerujem da smo na dobrom tragu da opravdamo povjerenje i da smo dorasli svemu što stoji pred nama. Playrix Croatia je tu da ostvari velike ciljeve, radimo na tome.

No, vratimo se na početak – do Cateia Gamesa.

Kako se mladi Dejan Radić zainteresirao za gaming karijeru?

Moja priča s gamingom krenula je tamo negdje krajem devedesetih godina i to naizgled kroz sasvim nepovezanu ljubav…glazbu. U to vrijeme imao sam bend, gitaru, dugu kosu i potpunu odvojenost od bilo kakve stvarnosti osim glazbe. Video igre su me zainteresirale sasvim slučajno, igrajući Diablo 1 na frendovom kompjuteru. Jasno se sjećam uzbuđenja dok sam otkrivao taj novi svijet igara, mogu to usporediti s kreativnim procesom stvaranja glazbe. Moj dragi prijatelj i član tadašnjeg benda Zoran Žmirić, koji je ujedno bio i osnivač najstarijeg domaćeg gaming portala Gamer.hr, spojio me s ljudima s kojima sam zajedno krenuo u avanturu stvaranja video igara.

Dvadeset godina nakon, Krešimir Špes, Ivan Bralić i ja napravili smo i objavili preko 35 igara – dobro smo se naradili u ova protekla dva desetljeća (haha). Naravno, sve to bi bilo nemoguće bez nevjerojatno dobre i kul ekipe prekaljenih profesionalaca s kojima je zadovoljstvo raditi. Sami ne možete puno napraviti, ljudi su uvijek bili naš kičmeni stup firme. Isto tako, mnogi bivši zaposlenici ostavili su neizbrisiv trag u sve ono što smo napravili do sada, zahvalan sam im na tome. Uvijek smo se trudili stavljati naglasak na zdrave odnose u timu kao osnovu dobre komunikacije i suradnje, a posljedično tome i dobrog poslovanja. A danas kao Playrix Croatia tome pridajemo još i veću pažnju, imamo više mogućnosti nego prije i svi zajedno još uvijek učimo i rastemo.

Što te potaknulo da krajem 90-tih s kolegama pokreneš jedan gaming studio?

Zapravo, firmu smo službeno osnovali 2004. Nekoliko godina prije toga radili smo i snalazili se kako smo god znali. Nije bilo nimalo lako, ali vodili smo se idejom i željom da radimo video igre po uzoru na najbolje u svijetu. Ta mladenačka nadobudnost i upornost nam je pomogla prebroditi puno teškoća koje većina gaming kompanija danas isto tako prolazi, ali nažalost mnogi ih ne uspiju premostiti.

Godinama smo se nosili s nedostatkom sredstava za širenje tima, svatko od nas je pokrivao nekoliko pozicija odjednom. I sam sam pisao scenarije, slagao levele, čeprkao po photoshopu i afterima, vodio grafički dio studija na raznim projektima, svakodnevno surađivao s outsourcing timovima, skladao glazbu, čitao bezbrojne ugovore, dogovarao se s izdavačima, obavljao poslovne sastanke s partnerima, bankama, odvjetnicima i još štošta, a sve to u isto vrijeme.

Tako da je sama odluka da otvorimo studio prirodno proizašla iz krajnje potrebe i želje da nakon nekoliko manjih uspjeha krenemo još jače, ozbiljnije i osnujemo punokrvnu kompaniju, započnemo planirano širenje i zapošljavanje ljudi koji će nam olakšati posao i doprinijeti kvaliteti naših igara. Pogledati danas iz sebe zaista je zadovoljstvo.

Virtuoz u glazbi – ali i poslovnim dealovima

Ostala sam ugodno iznenađena da sam radiš sve glazbene dionice za vaše igre. Stara ljubav nije prestala?

Da, moja prva ljubav je glazba, sve ostalo je došlo kasnije. Od malena sam bio uronjen u glazbu, onako zaozbiljno… vježbao sam gitarske i klavirske dionice po cijele dane, a heavy metal i hard rock još uvijek tinjaju u meni (haha). Ma da, to je nešto na što sam zaista ponosan. U brojkama je to otprilike oko 1500 min. glazbe ili prevedeno – nekih 40-ak albuma koje sam napravio za video igre i nešto malo za kazalište i film do sada.

Moja se strast prema glazbi u proteklih dvadesetak godina oblikovala u jedan sasvim drugačiji glazbeni potpis, nešto što ni sam nisam očekivao. Dopustio sam si iznenaditi sebe i zaista uživati u transformaciji glazbe koju sam skladao za gotovo sve naše video igre.

Od okorjelog pobornika žešćeg zvuka kojem su i danas posebno drage gitarske dionice gitarskih virtuoza kao što su Joe Satriani, Yngwie Malmsteen i Steve Vai, pa sve do raskoši klasične glazbe koja u punom sjaju zablista pod dirigentskom palicom zadivljujućih dionica John Williamsa, nekako sam našao u svemu tome zajednički nazivnik, iskristalizirao neki svoj glazbeni potpis. Naizgled nespojivi žanrovi uvelike su utjecali na moj audio izričaj, mislim da se to onda lijepo pretočilo u glazbene dionice koju možete čuti u našim igrama. Iako sam već godinama okrenut business strani poslovanja firme, poseban je gušt imati iza sebe poprilično natovaren glazbeni portfelj.

Zanimljivo, i tu bih se htjela vratiti na činjenicu da si i ti primarno u gaming krenuo kako kreativac, no danas si uglavnom u biznis dijelu – što ti je pomoglo u toj tranziciji, kako si usvajao potrebna znanja?

Interesantna je ta preobrazba, mislim da svatko od nas to prolazi kroz razne faze svojeg sazrijevanja. Biti kreativan moja je intrinzična potreba. Jednostavno je tako priroda postavila stvari. Ta je neodvojiva kreativna komponenta zapravo dobila puni oblik i smisao na poslu kojeg godinama unazad radim na poziciji Business Executive.

Osobno smatram da i nema velike razlike skladati virtuozno-zavodljivu glazbenu dionicu ili dovinuti se ideji koja može pomoći sklopiti nekakav važan deal. Međutim, kao i u svemu ostalome, praksa je najbolji učitelj. Kaže se kako niti jedan ratni plan ne preživi prvi susret s neprijateljem, na sličan način vas nikakva škola ne može dovoljno pripremiti za ono što vas čeka na polju života.

Vremenom, kako je firma rasla tako se sve više pojavljivala potreba da se netko od nas uhvati u koštac s poslovnim dijelom. Primjećujem da velika većina indie developera stavlja premalo pažnje na business pitanja, a to je naposljetku osnovan preduvjet na kojem počiva stabilno poslovanje. Volim komunicirati s ljudima, uvijek sam otvoren za nove ideje. Puno naučite kroz svakodnevnu i direktnu komunikaciju, to je neosporno najbolja praksa. Vjerojatno pomaže i to što sam po prirodi vječni optimist, oportunist, ali i realist, tako da sam spremno uskočio na poziciju.

Tu sam se morao ubrzano razvijati kao poduzetnik, jer su se stvari godinama unazad počele odvijati uzbuđujućom dinamikom, a to i inače savršeno odgovara mojem temperamentu. Iza naizgled hladne riječi business zapravo stoje ljudi, svatko sa svojom pričom. Međuljudska interakcija, mogućnost slušanja i dopiranja do čovjeka, fleksibilnost u sagledavanju raznih aspekata poslovne slike, prihvaćanje da druga strana možda ima potpuno drugačije stajalište, traženje prihvatljivog kompromisa, upotreba strategija uspješnog pregovaranja… sve te dinamike odnosa čine moj, rekao bih životni poziv, izuzetno zanimljivim.

Onako na prvu, umjetnost je oduvijek uvriježeno smatrana kao pomalo ezoteričan pojam, dok je business s druge strane naizgled vrlo uzemljena pojava. No, jedno i drugo, kao isključivo stajalište, bilo bi poprilično stereotipno shvaćanje, gledano iz moje perspektive. Biti dio oba svijeta istovremeno i naći pravi balans ponekad nije lako, ali vremenom i praksom sve postane puno jednostavnije. Uvijek na stvari gledam kao na izazov i potencijal za rast i učenje. Možda je nekome teško spojiti business i umjetnost u istoj rečenici, ali kreativnost, ideje i rješenja su jednostavno alati koje svakodnevno upotrebljavam i zaista uživam u tome. Generalno, mislim da svatko od nas, a pogotovo oni koji su u podznaku poduzetnici, trebaju upogoniti svoje kreativnosti, ostati maksimalno fleksibilni, pratiti trendove, usavršavati se i naposljetku ne zaboraviti uživati u svom životnom putu.

Kako od gamerskog zanosa napraviti gaming biznis

Baš zato veterani poput tebe mogu pomoći da svoju strast prema igrama developeri pretvore u poslovni pothvat. Što po tebi voditelji jednog studija trebaju posebno paziti kad je u pitanju vođenje game dev poslovanja – kako se pripremiti za biznis?

Dobro pitanje. Nedavno sam gostovao u jednom podcastu gdje smo također razgovarali o sličnim tematikama. Uvijek se na kraju treba pitati jedno – Kako zaista naplatiti svoj trud i osigurati normalan rast i opstanak firme?

Indie timovi su svakako izuzetno plodno okruženje za razvoj gotovo ničim opterećenim idejama u začetku, ali su i najranjivija skupina u ovom smislu. Želja da stvore nešto potpuno novo, drugačije ili bolje – istovremeno je i kletva i blagoslov. Tu potpuno razumijem težnju da se napravi nešto originalno i drugačije od drugih. Onda opet s druge strane imate neospornu činjenicu i grubu istinu koja kaže da ako igra ne donosi dovoljnu zaradu, tada si onemogućuješ poslovni opstanak, a da ne govorimo o bilo kakvom budućem rastu poslovanja. I sami smo godinama prolazili takve faze u izradi naših video igara.

Rekao bih da je danas više nego ikada prije potrebno pažljivo izbalansirati sve komponente, od same izrade video igre, samostalnog izdavanja ili plasiranja preko izdavača, marketinga, promocije, networkinga i dobrog tajminga. I sve to popraćeno velikom dozom sretnih okolnosti. Lako se može upasti u financijske probleme kao indie developer ako recimo izrada prototipa kojeg radite traje predugo, nedostaje svjesnosti što vaša ciljana publika želi, ili pak zbog površnog poznavanja marketinga i njegovih zakonitosti, bez obzira na konačnu kvalitetu video igre.

Previše je komponenti o kojima bi valjalo voditi računa, ali na kraju dana sve to ipak pada na vašu to-do listu ako mislite živjeti od ovog posla. Da, namjerno kažem posla, jer ovo na koncu jest posao, iako ga mnogi tako ne doživljavaju. Na početku sve to kreće vrlo entuzijastično, nema zapreka, nema ideja o business aspektu, samo čista energija. I to je sasvim normalno, tu zapravo vjerujem leži srž istinske kreacije, biti neopterećen, imati stvaranje kao jedini imperativ i biti kreativan. Ti prvi koraci su krasne uspomene, dobar temelj i vrijedne lekcije.

Međutim, kako vrijeme odmiče, prioriteti se lagano slažu i shvatite da kreativnost treba biti izbalansirana s business stranom, inače kola mogu lako krenuti nizbrdo. Dobra ravnoteža ove dvije komponente dugoročno osigurava opstanak i rast firme.

Osim toga, nikad prije nije bilo lakše napraviti i izdati video igru. Danas postoji pregršt video game publishera, platformi, online akademija, marketinških stručnjaka, softvera, raznoraznih game blogova i video tutorijala iz kojih možete dobiti bolju sliku što vas očekuje kad krenete ovim putem. To je ogromna prednost koju mi nismo imali kada smo kretali prije dvadesetak godina.

Dakle, da mudro zaključim, proizvodnja video igara jest posao, ali zaista kreativan posao!

Što se tiče tržišta mobilnih igara prošao si vrijeme direktne kupovine i vrijeme freemium modela, gdje vidiš budućnost poslovnih modela za mobilne igre u budućnosti?

Gledajući sadašnju sliku mobile marketa, koji je imao zaista impresivan rast prošle godine s otprilike sveukupno nešto manje od 70 milijardi dolara zarade, vjerujem da će se uzlazna krivulja trenda popularnosti mobilnih igara nastaviti i u sljedećih nekoliko godina.

Inače, mobile gaming je započeo svoj put još tamo oko 2007/8. godine kada je izašao prvi iPhone. Tada se moglo samo naslućivati u kojem smjeru će se kretati to novo mobile tržište i trebalo je nekoliko godina da se tome svemu pridoda neki jasniji smjer razvoja. U to vrijeme su PC i konzole bili jedine dostupne platforme, a mobile je bila tek mala niša. Takozvani premium i freemium business modeli prodaje su bili i naš način plasiranja igara.

Međutim, s ogromnim rastom cjelokupnog mobile device marketa i mobile gaming je u međuvremenu napravio kvantne skokove i postavio se kao vodeća kategorija u video game businessu. Naravno da svaki rast vremenom doživi i pokoju zdravu korekciju, vjerujem da se možemo složiti da ništa u životu nije isključivo linearno.

Međutim, mobile game market u kombinaciji s popularnim free to play business modelom, te pomnim praćenjem trendova i adekvatnim optimizacijama je nešto zbog čega vjerujem u stabilan rast ove grane game industrije kroz duži period.

“Odmakli smo podosta od startne pozicije domaće game evolucije“

S obzirom na to da si na domaćoj game dev sceni od samih početaka, zanima me kako ti gledaš na razvoj game deva u Hrvatskoj od ranih 2000-tih do danas?

Generalno govoreći, a zaista sagledavajući okolnosti u kojima poslujemo, mislim da je hrvatska game dev scena prilično stasala u proteklih dvadeset godina i postavljeni su solidni temelji za još veći rast u nadolazećem periodu.

Odmakli smo podosta od startne pozicije domaće game evolucije. Dapače, danas imamo solidnu krvnu sliku s obzirom na, primjerice, svjetske uspjehe naših kolega i prijatelja iz Croteama kojima se ovim putem zahvaljujem na ogromnoj podršci, a posebice Romanu Ribariću-Ribi, čovjeku dugujemo bistu na glavom trgu. Ogroman doprinos sceni dolazi i od Gamepiresa, Nanobita, globalnog utjecaja Reboota, gaming kampusa u Novskoj i nekolicine drugih kreativaca iz industrije, da ih sad ne nabrajam. Također je dosta indie developera stasalo u ozbiljne igrače, scena se razvija prilično propulzivno, uvjetno rečeno, s obzirom na činjenicu da smo mala zemlja.

U prilog tome govori činjenica da u Hrvatskoj sada imamo nekoliko većih studija za kojima se prašina diže i nepobitno ostavljanju vidljiv trag na svjetskoj sceni. S druge strane pomlađujemo redove s novim timovima, za neke od njih ćemo sigurno i puno više čuti uskoro. Sve to na prvi pogleda ostavlja dobar dojam. Ali ima tu još jako puno stvari koje se mogu popraviti, nije sve baš tako bajno.

Zadnjih pet godina pak vidimo značajne pomake, ali opet, slabo se stvari mijenjaju. Što bi rekli da kronično nedostaje domaćoj sceni – organiziranja, kapitala, ljudi, ideja?

Ono što često puta spominjem je činjenica da je game dev uz stvaralačku komponentu isto tako i business kojim vladaju određene zakonitosti koje morate ispoštovati ako vam taj posao donosi kruh na stol. Na jednom predavanju sam čuo podatak, kaže čovjek da samo 5% game developera u globalnim okvirima živi isključivo od stvaranja video igara. Promislite o tome.

Čini mi se da većina ljudi koji tek kreću u game dev ne uzimaju dovoljno ozbiljno činjenicu da je i game dev isto tako ozbiljan business, pa imaju prilično ležeran pristup. Kao indie developer imati samo fokus na izradu igre danas nije dovoljno za uspjeh.

Osim toga kronično nam nedostaje dobro obučenog kadra, no to nije ništa čudno za ovako malu zemlju. Za sve je potrebno vrijeme, tako i za osvješćivanjem poslovne interesantnosti industrije igara, te uvođenjem kvalitetnih edukacija u školske sustave kao što to postoji vani. Mislim da nam ideja ne manjka, toga imamo u obilju, ali radne discipline baš i ne.

S druge strane, danas je pak moguće pronaći novac za financiranje ili sufinanciranje pomoću EU i domaći fondova, to je vjerujem mnogima interesantno i svakako može pomoći da se stvari brže pokrenu. No, niti novac nije besplatan, tako da treba dobro odvagati što je kome korisno i u kojoj mjeri. I sami smo koristili takve fondove, to svakako može pomoći u olakšavanju tekućih troškova firme.

Od gaminga i glazbe do eServisa i blockchaina

Za Novi List si prije nekog vremena spomenuo i da osobno investiraš u brzo rastuće kompanije na području inovacija i novih trendova u tehnologiji – o kojim projektima je riječ?

Svjedoci smo nevjerojatnog brzog razvoja i rasta novih tehnologija u zadnjih desetak godina. Nisu nužno sve potrebne, dobre i neophodne. Međutim, ima sjajnih i interesantnih zbivanja na polju novih tehnologija i meni je sve to zaista jako privlačno. Sve veći momentum napretka mogućnosti automatizacije digitalnog poslovanja mi je izvor inspiracije za nove ideje od kojih neke stavljam u praksu. Već poprilično dugo aktivno pratim zbivanja, te investiram u segmentu digitalnog marketinga, eServisa, te inovacijama na polju takozvanog DLT (distributed ledger technology) i sličnog. Tu je uključen stvarno široki spektar primjena, od data storage, financijskih transakcija, kojekakvog upravljanja raznim digitalnim strukturama itd.

Inače, problematika saturiranosti tržišta s bezbroj svakodnevnih novih aplikacija rezultirala je bitno smanjenoj vidljivosti istih. Konkretno, danas bilo kakav proizvod, digitalni ili fizički, mora osigurati „vidljivost“ ispred potrošača kojem je namijenjen. Nadalje, u službi bolje vidljivosti stoji između ostaloga i kvalitetan marketing koji treba biti sastavni dio poslovnog plana svake uspješne kompanije pomoću kojega digitalni ili fizički proizvod stavljate pred kupca.

Klasični oblici današnjeg marketinga svakako obuhvaćaju i social media marketing, međutim i tu počinjemo vidjeti svojevrsno zasićenje i traže se novi načini kako svoj proizvod učiniti vidljivijim od drugih. Istovremeno, vidimo kako je ova koronavirus situacija uvelike utjecala na pojedine industrije koje su osjetili ogroman pad, dok su neke druge istovremeno doživjele neočekivani porast. Čini se kako je na vidiku jedan veći povijesni zaokret prema digitalnom poslovanju, radu na daljinu, automatizaciji, razvoju takozvanih eServisa i slično. Aktivno pratim razvoj ovog tržišta, tu vidim velik potencijal za rast pa stoga i plodno tlo za istraživanje i investicije.

Kako se jedan CEO game dev studija zainteresirao za blockchain?

Digitalne industrije, ili ako hoćete sve ono što počiva na novim tehnologijama mi je interesantno i fasciniran sam brzinom kojom se dolazi do otkrića i postignuća gotovo na svakodnevnoj razini. Blockchain je utemeljen na kriptografiji, dakle pojednostavljeno, na pojmu sigurne razmjene podataka. Međutim, blockchain tehnologija se može primjenjivati i već se primjenjuje i u video igrama. To me je posebno zainteresiralo, tako da sam krajem 2016. krenuo u dublje istraživanje teme. Ali posebno je interesantan pomak i pozornost javnosti te poslovnog sektora prema sve popularnijem pojmu blockchaina.

Što se tiče samog trgovanja kriptovalutama, područje je interesantno iz više razloga. Jedan od njih je gotovo nevjerojatna volatilnost u odnosu na klasične dionice, što iskusnim trejderima daje određenu prednost. Uz napredne alate poput live chartova, bot tehnologije, programiranih algoritama za praćenje krivulja uzlaznog i silaznog trenda i ostalog pro arsenala, područje trgovanja kriptovalutama je vrlo dinamična arena u kojoj pobjeđuje onaj koji je bolje informiran, opremljen i educiran između ostaloga.

S druge strane, ovakve svojevrsne prekretnice u novčanom poslovanju drmaju temelje na kojem počiva naše poimanje novca i dobara, jako je interesantno hoće li se nešto značajno iz svega toga iskristalizirati za koju godinu. U tom kontekstu, jesam zagovornik inovacija, ali svakako s dozom opreza. Živimo u zaista uzbudljivom vremenu.

Da zaključimo i s par osobnih savjeta.

Kad bi se mogao vratiti deset godina unazad i savjetovati mlađeg Dejana – što bi mu poručio?

Sad je lako pametovati, biti general poslije bitke i secirati svaki korak, ali kada pogledam unazad deset, dvadeset godina znam da sam veliku većinu vremena davao svoj maksimum u danim okolnostima na svim poljima. Naravno da je tu bilo i pogrešaka, ali i to je dio puta. Ništa ne bih mijenjao. Možda bih si jednostavno rekao: “Patience young padawan” 🙂 Volim dinamičnost u svemu, ali još uvijek se učim strpljenju.

Što bi istaknuo kao najizazovnije odnosno najuspješnije razdoblje u tvojoj karijeri – i što si iz njega naučio?

U proteklih dva i pol desetljeća bilo je izazova u izobilju, teško je izabrati. Tu nekako ne bih dijelio život na poslovni i privatni aspekt, koji su u mom slučaju usko povezani i neminovno se isprepliću. No, možda je ipak najizazovnije i najteže bilo prolaziti kroz neizbježan proces mijenjanja sebe. Doduše, taj proces još uvijek traje, ali više nije toliko bolan kao prije (haha).

Mislim da sam napravio veliko pospremanje na nekim važnijim životnim pitanjima, sada uštimavam detalje. Mogućnost sagledavanja samoga sebe, svojih postupaka, mana i vrlina iz nekog manje subjektivnog kuta i u jasnijem svjetlu proces je na kojem zaista treba poraditi. Zapravo, to je jedan klasičan cjeloživotni proces sazrijevanja i nadogradnje. I na tom tragu možda leži odgovor o najuspješnijem razdoblju moje karijere… koliko se poznajem, ono tek slijedi.

I za kraj, što bi savjetovao mladim domaćim timovima koji planiraju otvoriti game dev studio u Hrvatskoj – na što paziti, koji su im prvi obvezni koraci?

Toliko je toga na što bi trebalo obratiti pažnju, teško da mogu dati savjet u samo par rečenica. Ali ukratko, kao i u svemu što radite, ostanite svoji. Nemojte se bojati pogreške, na njima se najbolje uči, manje boli ako su tuđe. Neumorno radite na sebi i vjerujte u uspjeh.

I uvijek se zahvalite svima. Hvala Netokracija, keep on rocking!