DAMconf, zovite Scotta Goulda kao predavača i iduće godine!

Na konferenciju sam stigla tek nakon prve pauze i očito propustila odlično predavanje o studiji slučaja – digitalnoj kampanji Fortnitea. Srećom, Ana Marija ga nije propustila.

Ne ignorirajte SMS kao kanal komunikacije s korisnicima

Konferencija se nakon pauze podijelila u dvije dvorane i odabrala sam poslušati predavanje Jamesa Williamsa “How to really drive client engagement in this omnichannel age”. Prva stvar koju je naglasio je da u današnje doba vrlo malo tvrtki ima baš omnichannel pristup. Većinom imaju multichannel pristupe i važno je znati razliku između njih.

Druga stvar koju je istaknuo je razmišljanje na duge staze tj. prilagodba strategije kako se mijenjanju navike kupaca uzrokovane napretkom tehnologije. Kao vlasnik tvrtke koja je fokusirana na mobilne tehnologije, istaknuo je KLM kao dobar primjer tvrtke koja razmišlja o svojim kupcima.

Kako bi to dokazao, navodi situaciju kada let kasni. KLM će vas o tome obavijestiti točno na vrijeme slanjem poruke na jedan ili više vaših preferiranih kanala – push notifikaciju unutar njihove aplikacije, poruku na jedan od odabranih servisa poput WhatsAppa ili Vibera ili ćete jednostavno dobiti SMS .

SMS je nekoliko puta istaknuo kao kanal komunikacije s korisnikom koji nikako ne treba zanemariti. Kako on to tvrdi, kad sve ostalo zakaže, uvijek možete poslati SMS i korisnik će ga sigurno dobiti. Prema istraživanju koje je provela tvrtka Frost and Sullivan, a na koje se pozvao u svom predavanju, SMS ima veći i open rate i engagement od mailova.

Spomenuo je i drugu avionsku tvrtku koja ima sličan pristup korisniku, ali isto tako i jako loše upravljanje vremenom. Primjer kojim je to opisao je slanje ankete kojim ispituju zadovoljstvo letom s njima prije nego li se taj let uopće i dogodio.

Ističe da je glavni način na koji tvrtke mogu imati odličnu korisničku podršku (koja bi trebala biti srž svake omnichannel strategije) cijeniti i poštovati vrijeme kupca koje je u ovom užurbanom ritmu vrlo kratko.

Svoje predavanje završio je nizom preporuka koje su plod njegovog iskustva.

U doba robota naučite kako brendove učiniti ljudskijima

I ove godine je na DAMconf stigao Scott Gould, jedan od najzabavnijih predavača kojeg sam imala priliku slušati. Na svom predavanju “Engagement is the battlefield: why relationship, not automation, is the future of business” konstantno je tražio da se mi kao publika uključujemo, bilo dizanjem ruke, bilo ponavljanjem nekih fraza ili konkretnim odgovorima.

Sada kad se naveliko priča o umjetnoj inteligenciji koja će zamijeniti čovjeka, a chatbotovi se već koriste u komunikaciji s krajnjim korisnikom, Scott ističe kako ne smijemo zaboraviti na jednu važnu vještinu koja još veću vrijednost dobiva upravo u ovo doba robota – izgradnju međuljudskih odnosa.

Prva stvar koju je spomenuo kad je u pitanju izgradnja odnosa je vrijednost koju korisnici dobivaju. Da bismo dobili premium vrijednost, taj odnos mora biti na višoj razini. Iznio je i činjenicu da, kad se okupljamo uživo, te trenutke pamtimo bolje nego one koje doživimo preko digitalnih ekrana ili tiskanih medija.

Druga stvar koju je istaknuo je da tehnologija treba pojačavati ono sto mi kao ljudi jesmo, a ne umanjivati. U tom slučaju postaje nepotrebna.

I treća stvar koju navodi je da ljudi medije tretiraju kao ljude i kako je sve u izgradnji odnosa – i mediji bi trebali dobro znati kako graditi te odnose.

I na kraju se našalio rekavši da se ugledamo na kapetana Picarda jer on uvijek ima dobar savjet – engage.

I dalje postoji opće nerazumijevanje što sve obuhvaćaju odnosi s javnostima

Iako sam željela poslušati Davida Skerretta o trendovima u digitalu, na kraju sam ostala na panelu The Evolution of PR in the Digital Age. Predavanje prije Davidovog nije još bilo gotovo, a panelisti su me na kraju toliko zaokupili da me je zanimalo što će biti zaključak cijele ove rasprave.

Netokracijin Ivan Brezak Brkan iznio je jedan problem s kojim se on i njegovi kolege susreću, a to je da se PR-ovci većinom ne prilagođavaju niti mediju niti industriji niti publici za koju kreiraju medijsku objavu. Iako je to izjavio na nekoliko sličnih panela, očito je da ga neki od njih još uvijek nisu poslušali. No ističe i to da je moguće da nemaju dostupne alate koji bi im u tome pomogli.

Osvrnuo se i na situaciju trebaju li startupima ili malim tvrtkama koje tek kreću s radom osoba za odnose s javnostima ili to mogu raditi i sami:

Netko tko je godinama živio na forumima i društvenim mrežama i tamo učio komunicirati, znat će digitalno komunicirati. Tako da osnivači malih tvrtki mogu jako dobro komunicirati i stvarati hype o svom proizvodu ili usluzi neko vrijeme. No, trebaju prepoznati trenutak kada im je potreban PR-ovac.

Iz iskustva Sarah Josipović, vlasnice agencije S2,  najčešće dolazi do problema kad klijenti rade sami i ne zapošljavaju PR-ovce jer smatraju da su im nepotrebni ili ih zaposle – pa ih ne slušaju. Kao primjer navela je vlasnika kozmetičkog brenda Ordinary, Brandona Truaxea, koji je izgradio uspješnu tvrtku, a onda ju je, preuzimajući komunikaciju na društvenim mrežama, doveo do propasti.

Također je istaknula kako su metode mjerenja uspješnosti odnosa s javnošću na kojima inzistiraju klijenti u Hrvatskoj (npr. impresije, broj objava, AV vrijednost…) u svijetu već davno odbačene i zamijenjene relevantnijima (npr. količina interakcije, jačina glavne poruke…).

Na panelu je sudjelovala i profesorica marketinških komunikacija i odnosa s javnošću s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, Ana Tkalac Verčič, koja je nekoliko puta utvrdila da tek sada razumije koliko je nerazumijevanje odnosa s javnošću i što sve oni obuhvaćaju. Zaključila je da nema druge nego da za kolege organizira niz radionica na kojima će im to pojasniti.

S njom se složio i Igor Vukasović, direktor korporativnih komunikacija u Addiko banci, koji je naveo da odnosi s javnostima nisu samo odnosi s medijima, već i izgradnja korporativne kulture i internih odnosa koji značajno doprinose općem ugledu tvrtke.

Također je jedno zanimljivo pitanje došlo iz publike – što bi moglo biti dobra zamjena klasičnim novinarskim konferencijama koje u današnje vrijeme pohodi sve manje novinara. Nitko od sudionika nije imao konkretan odgovor.

Umjetna inteligencija još uvijek nije postala marketinški alat

Poslušala sam i panel Future of Marketing in an AI world koji je imao odličan uvod Gordana Krekovića koji je kratkom prezentacijom pojasnio osnove. No, cijeli panel nije dao odgovor na to kako ćemo sve moći koristiti umjetnu inteligenciju u marketingu.

Isto se dogodilo i na sličnom panelu prošle godine. Možda je najbolje objašnjenje za to činjenica da se panelisti slažu da je ta tehnologija još u fazi razvoja te će proći još neko vrijeme dok će marketingaši moći uživati u njenim blagodatima.

Mijenjaju li influenceri svijet

I na kraju sam skočila i na panel o influencerima na kojem se u jednom trenutku povela rasprava oko toga hoće li taj dio marketinga opstati u budućnosti. Neki od panelista smatraju da ta grana marketinga trenutno doživljava svoj vrhunac, a ono u što su sigurni je da će se s vremenom mijenjati i način kako influenceri komuniciraju s publikom i kako brendovi i tvrtke surađuju s influencerima. S obzirom na to da u digitalnom svijetu jedina mijena stalna jest, ovo je bio jedini logičan zaključak.

I tako sam ostala do kraja konferencije. Dojmovi se još sliježu i puno je pitanja na koja nisam pronašla odgovor, ali svakako bih preporučila, ako se bavite marketingom ili odnosima s javnošću, da DAMconf dodate na svoju listu konferencija.

Jedna molba za organizatore – zovite Scotta Goulda kao predavača svake godine. 🙂