CTO Shoutema Tara Oroz Rajaković: Tata je “kriv” što sam upisala FER

Za odabir fakulteta je kriv moj tata. Planirala sam upisati mikrobiologiju, a onda je tata došao jedan dan doma oduševljen razgovorom koji je vodio s profesorom FER-a. Toliko je oduševljeno pričao o tome da me ponukao da krenem i sama ozbiljno razmišljati o FER-u i, do trenutka upisa na faks, potpuno sam se preokrenula. Nisam požalila!

Priča mi kroz smijeh Tara Oroz Rajaković, Chief Technology Officer Shoutema, sestrinske tvrtke agencije FIVE. Pozicija je to na kojoj nema mnogo žena – prema istraživanju Gartnera iz 2019. godine, tek 9% organizacija koje su sudjelovale u njemu imaju ženu na poziciji CTO-a, što je niža stopa od one koja se odnosi na poziciju Chief Information Officera (14%) i Chief Data Officera (16%). A Tara prkosi tim brojkama, što je i u skladu s tvrtkom u kojoj radi.

Prilika je to bila da porazgovaramo s Tarom o njenom karijernom putu, koji je vrludao od backenda preko frontenda i sve do pozicije CTO-a, te o tome kako joj je voditeljska pozicija, kao introvertu, bila stresna, ali pomogla i da raste.

Od backenda do frontenda

Tara je još za vrijeme studija počela raditi u Infobipu, kao developerica, a većinom se bavila backendom. Ističe kako joj je rad uz studiranje itekako pomogao u daljnjoj karijeri.

Kroz studij sam sudjelovala na nekoliko studentskih natjecanja (ASC – App Start Contest, BPC – Business Plan Contest) i osvojila čak i neke nagrade, ali moju karijeru je zapravo kick-offao internship u Infobipu, gdje sam radila kao studentica na zadnjoj godini faksa. U to vrijeme, 11 studenata s moje godine je radilo u Infobipu i svih 11 je dobilo ponude za ostanak u firmi po završetku faksa. Bio mi je to jako ugodan početak karijere, definitivno manje stresan nego da sam po završetku fakulteta “hodala po intervjuima” u potrazi za poslom.

Slična je stvar i danas u agenciji FIVE – svake godine nudimo ljetne prakse u raznim tehnologijama, a mnogi studenti ostaju zaposleni i po završetku prakse ili pak ostanu u našoj bazi podataka te im se znamo javiti kad se otvori radno mjesto.

Tako da – definitivno je to korisna stvar, ali vjerujem da nije presudna. Mjesta za sposobne pojedince u IT-ju uvijek ima. Put do zaposlenja je lakši ako krećeš već u studentskim danima, ali nije jedini.

A nije nužno ni zacrtano da ćete se baviti cijele karijere onim što ste radili na početku. Tara je pravi dokaz, iako je krenula s backendom, već se u Infobipu prebacila na frontend. U FIVE je stigla prije četiri godine, kao frontend developerica za interni proizvod agencije, Shoutem. Riječ je o platformi za izradu mobilnih aplikacija u React Nativeu, a i o velikom i moćnom proizvodu u koji se Tara odmah zaljubila, priča mi.

Frontend me oduvijek više privlačio, ali sam nekim spletom okolnosti završila na drugoj strani. Programiranje je programiranje i meni je zapravo svaki dio zanimljiv, tako da mi to u početku nije bio nikakav problem. Pogotovo meni mladoj, svježoj s fakulteta, štogod da sam radila, bilo mi je super. 🙂

S vremenom mi se opet vratio taj fokus na frontend. Na frontendu mi se sviđa to što radiš na strani koja je bliža klijentu odnosno krajnjem korisniku. Možeš (i moraš) sagledati stvari iz korisničke perspektive, razmišljati o načinu na koji će korisnici koristiti tvoj proizvod, staviti se na neki način u njihove cipele. FIVE ima i vrlo jak dizajnerski tim – stvari koje ti ljudi znaju osmisliti… uff. Bude stvarno impresivno, ali i vrlo izazovno za implementaciju. Taj dio mi je bio jako zanimljiv – kako pomiriti ludo maštoviti UI s tehničkim ograničenjima u često kratkom vremenskom roku, a da zadržimo visoku kvalitetu koda? Treba biti kreativan, a to volim.

“Nikad nisam imala želju da budem nadređena, nego da funkcioniramo najbolje što možemo”

U međuvremenu je radila i na raznim projektima za FIVE kao mobilna developerica, potom je u agenciji bila team leaderica React Native tima, da bi joj se ponudila pozicija CTO-a u Shoutemu. A nakon toga je uslijedio kratki, ali žestoki unutarnji dijalog sa samom sobom.

Pomislila sam “WOW”. I “ajme meni!!” I “je li moguće??” I “znaju li oni što rade?” I “znam li ja što radim?” I “Mogu li ja to?”

“Ma mogu.”

“Ma ne mogu.”

“Ma ovo je luda prilika, moram!”

Uglavnom, bila sam prestrašena i uzbuđena i vrlo, vrlo zahvalna na prilici.

Ne krije da joj je dolazak na voditeljske pozicije, što uključuje i timlidersku prije ove, stresnim činila činjenica da je po prirodi introvert, posebice jer uloga voditelja podrazumijeva mnogo komunikacije, iznošenja ideja, razgovora s menadžmentom, mentoriranja, vođenja intervjua… A, osim toga, izazovno joj je bilo postati nadređena osoba kolegama jer je odjednom prestala biti odgovorna samo za sebe i svoj posao, već i za svoje kolege. Ali pomoglo joj je to što su to sve bili ljudi s kojima je puno surađivala i dobro ih poznaje, a i oni znaju nju.

Ja zapravo nikad nisam imala neku veliku želju da budem “nadređena” već samo da moj tim i ja funkcioniramo najbolje i najpametnije što možemo. Mislim da ljudi vide i osjete kad si iskren u namjeri da svima bude bolje i onda su spremniji na suradnju, čak i ako se ne slažu s tobom.

Poprilično mi je bilo teško prebaciti se u taj svijet iz comfort zone čistog developmenta. Ipak, bilo je uzbudljivo, začudo sam se dobro snašla, a osobni rast i u tehničkom i u osobnom smislu bio je ogroman. To me sigurno i pripremilo za novu ulogu CTO-a Shoutema. Uzbudljivo je, zahtjevno i stresno, ali me ispunjava.

Tri glavna izazova koje je morala svladati kao introvert

Introverte će zasigurno zanimati s kojim se sve izazovima Tara konkretno suočavala i kako ih je savladala. Prvi je poprilično očit – javni nastupi.

S time da za mene “javno” znači već pričanje pred više od 10 ljudi. Ma i manje, ako nisu ljudi koje dobro poznajem.

Od početka moje karijere, prati me uvijek isti savjet od mojih nadređenih: moraš biti glasnija, imaš dobre ideje, moraš ih naučiti iznositi van. To je stvar s kojom se borim i dan danas.

Drugi veliki izazov koji ističe jest davanje povratnih informacija.

Jako volim raditi sa svojim timom, volim ih mentorirati ili sama učiti od njih, diskutirati o novim “pametnijim” rješenjima, ali kad moram nekome od njih prenijeti neku (konstruktivnu) kritiku, baš mi bude teško i nelagodno.

To je naravno jedna od glavnih odgovornosti koju neki lead mora preuzeti i ja sam toga svjesna te stvarno radim na tome da budem opuštenija i čvršća prilikom davanja feedbacka.

I treći – postizanje autoriteta.

Teško mi se nekad postaviti kao “šefica”. Zahvalna sam jednom kolegi koji mi je dao izvrstan savjet. Rekao mi je da nemam u sebi onaj “strogi” autoritet, da se postavim kao gazda i samo zato me svi slušaju. Umjesto toga, imam autoritet koji proizlazi is toga što se poistovjećujem sa svojim timom, što im pokazujem da ih razumijem i da mi je stalo. “Reci im da trebaš njihovu pomoć i na taj način ćeš dobiti rezultate”.

To mi je bio izvrstan savjet (hvala Filipe!), mislim da bih inače i dan danas pokušavala postići nekakvo strahopoštovanje od svog tima, a to jednostavno nisam ja.

Ja sam tip koji je tu za tebe i zato je (nadam se) moj tim tu za mene.

“Ona je jako dobra programerka… Za jednu ženu”

Tara se razlozima zašto je manje žena u developmentu, a posebice na pozicijama kao što je CTO, ne želi puno baviti. No, slaže se da je djelomično riječ o statistici (manje žena u industriji znači i manje njih na visokim pozicijama), ali vidi i neke druge stvari.

Primjerice, tu je faktor zadovoljstva na poslu. Djevojkama je puno bitnija atmosfera u timu i u uredu. Dečki su više orijentirani na uvjete – plaću, benefite. Ne kažem da je to razlog zašto ima manje žena CTO-a, ali jest neki indikator da bi žene mogle sporije napredovati – fokusiraju se na drugačije stvari i samim time im karijera može krenuti drugim (ili sporijim) putem.

Osobno poznajem dovoljno žena u IT industriji da sam sigurna da možemo i znamo jednako kao i muškarci.

Iako ističe da u svom timu nije doživjela predrasude, ne znači da se nije s njima susrela kroz svoj radni vijek.

To su neke male stvari koje sam znala primijetiti. Kako je neko stručno pitanje usmjereno tvom muškom kolegi, iako ste oboje jednako kvalificirani. Kako, čak i kada TI odgovoriš na to pitanje, potpitanje koje se nadovezuje na TVOJ odgovor ponovno bude usmjereno prema njemu.

Na jednom prethodnom zaposlenju, netko me opisao ovako: “ona je jako dobra programerka… Za jednu ženu”.

Ali, kao što sam već spomenula, imam sreće da su FIVE i Shoutem takvo okruženje gdje to zaista nije bitno. I moram priznati da dugo nisam bila svjesna koliko je to velika stvar. Ja sam sebe uvijek doživljavala jednakom, valjda zato.

Što bi bilo da nije upisala FER? Ne zna.

Činjenici da sebe doživljava jednakom pomoglo je to i što je odrasla u pozitivnom okruženju. Upravo utjecaj obitelji i drugih bližnjih osoba može biti presudan kod odabira školovanja – tako sam prije tri godine intervjuirala Ivanu Isadoru Devčić kojoj je jednostavnije rješenje bilo upisati “jezike”, nego tehnički fakultet (doduše, kasnije je uspjela spojiti te dvije “ljubavi” baveći se pisanjem tehničke dokumentacije), ali Tara je suprotan primjer. Na pitanje može li zamisliti kako bi njen život izgledao da se odlučila na studij mikrobiologije, odgovara da ne može.

U principu, stvarno nisam nikad razmišljala o tome što bi bilo da nisam upisala FER. Od kad sam krenula na faks, to mi je “sjelo” kao prava odluka. Ne sjećam se jesam li imala neke dvojbe prije samog upisa (pretpostavljam da jesam), ali nakon što sam krenula, nikad se nisam vraćala i propitkivala.

Da, istina je da ne bih upisala FER bez tatinog ohrabrenja i to je nešto oko čega se znao stresirati – bojao se da sam zbog njega donijela krivu odluku. Danas je pak vrlo ponosan na činjenicu da je imao svoje prste u tome.

I ima zašto biti. 🙂

Usput, FIVE organizira meetup za developerice na lokalnoj razini pod imenom DevSheGoes. Događanje će se održati online, a prijave su još otvorene – povežite se sa zajednicom lokalnih developerica 26. 11. putem Zooma!