Za moje sestrične: Dan u životu community managera u Remedy Entertainmentu

Nedavno sam se u našem obiteljskom grupnom chatu pohvalila kako još uvijek preživljavam na cičoj finskoj zimi, radeći kao Associate Community Manager za Remedy Entertainment, legendarni razvojni studio koji je stvorio igre kao što su serijal Max Payne, Quantum Break i Alan Wake.

Odgovor mojih sestrični, punih potpore kao i uvijek, bio je:

Vida, ne možemo vjerovati da si već deset mjeseci u Finskoj, a mi još uvijek nemamo pojma što ti zapravo radiš.

Community management je još uvijek gotovo neshvatljiv posao za sve one koji se njime ne bave ili koji nisu barem malo uključeni u marketinške procese. U svijetu igara to je još više naglašeno – djelomično zato što su gaming zajednice danas puno manje “opipljive” no što su bile prije nego što su društvene mreže zavladale gotovo svim aspektima naših života. Ali i zato što svaki community manager ima drugačiji pristup svom poslu i svatko od nas ima drugačiju raspodjelu obaveza, iako nas sve povezuje to da glavninu posla obavljamo na društvenim mrežama.

Pa evo, za moje sestrične prvenstveno, ono što ja zapravo radim.

10:00

Tipičan radni dan u Finskoj je od 10 do 18, što si ja volim objasniti time da u zimskim mjesecima sunce izlazi tek oko devet ujutro, a nitko ne voli dolaziti na posao po mraku.

Finci su također narod koji pije najviše kave na svijetu, što mi kao osobi s Balkana zvuči kao izmišljotina, ali otkako sam ovdje uvjerila sam se da bi Finci kavu uzimali intravenozno – da mogu. Dan započinjem kavom. U Remedyju kofein ozbiljno shvaćamo. Imamo tri aparata za kavu, što je gotovo dovoljno za studio koji broji preko 180 zaposlenika i još uvijek raste.

10:30

Nakon kave, prva stvar koju napravim je čitanje mailova i društvenih mreža. Koncentriram se na Twitter, s obzirom na to da je većina međunarodne gaming zajednice, fanova kao i developera, upravo na ovoj društvenoj mreži.

Našu publiku većinom čine Amerikanci, što znači da je između mene i ljudi koji vide naše objave na društvenim mrežama između sedam i deset sati razlike, tako da će preko noći sigurno biti objava koje sam propustila. Vremensku razliku moram uzeti u obzir i kada pripremam objave.

Dok čitam Twitter, Instagram i Facebook, provjeravam što se događa na Slacku. Svaki naš projekt ima svoj kanal, na koji članovi tima često stavljaju kratke isječke svog rada ili glupe bugove koji su im se dogodili dok su pokušavali nešto napraviti u igri.

11:00

Naš kreativni direktor Sam Lake i ja snimamo kratki video za 15. godišnjicu igre Max Payne 2 na parkiralištu preko puta zgrade. “Jesen je, ugođaj je super. Idemo naći neko lijepo drveće,” kaže Sam. Pronalazimo lijepo drveće. Treba nam nekoliko pokušaja da snimimo video, ali izrezane scene su odlične.

View this post on Instagram

A post shared by Remedy Entertainment (@remedygames)

11:30

Pauza za ručak. Imamo vlastitu kantinu u kojoj kuha Hans, koji svaki tjedan priprema drugačiji jelovnik. Četvrtkom su palačinke i juha od graška, što je finska tradicija. Česta tema za ručkom su kulturološke i lingvističke razlike — Remedy okuplja 20 različitih nacionalnosti i još uvijek doznajem nove stvari o tome otkuda su moje kolege i kako izgleda kultura kod njih doma.

13:00

Senior Sound Designer mi šalje poruku. “Dođi, imam ti nešto za pokazati.” Kada sam tek počela raditi u Remedyju, ostali nisu bili sigurni što želim od njih niti zašto se uvijek posvuda motam s mobitelom i slikam. Sada su se navikli i sve češće dobivam pozive da dođem vidjeti nešto kul na čemu rade i dokumentiram to za društvene mreže. Vjerujem u to da je potrebno zabilježiti što više toga na čemu radimo, koliko god neispolirano bilo, jer se nikad ne zna kada će nam to koristiti.

Jednom su slomili stolac kako bi dobili određen zvučni efekt. Drugi puta se sastavljala custom mikseta koja će poslužiti za stvaranje zvučnih efekata neprijatelja na našem trenutnom projektu, Control. Treći put su animatori stavili motion trackere na psa jednog od naših kinematografa i postali smo viralni.

#YearOfTheDog pic.twitter.com/N2Uv4QLghN

— Remedy Entertainment (@remedygames) May 15, 2018

Uuno je još uvijek najpopularniji post na našim društvenim mrežama, ali niti slatki stafordski terijer nije spriječio ljude da nas pitaju kad će Alan Wake 2. To je najčešći komentar na svakom postu koji objavim. Čovjek se navikne.

14:00

Snimamo za novu epizodu naših razvojnih dnevnika. Želimo biti što je moguće transparentniji oko našeg rada na Controlu i zato svaki mjesec pokrivamo jedan aspekt igre: likove, priču, lokaciju, gameplay. Intervjuiram neke od ključnih ljudi na projektu — Sama Lakea i režisera igre Mikaela Kasurinena — i nakon toga idemo uredom i snimamo B-roll ljudi u radnom okruženju.

Najnoviji razvojni dnevnik premijerno smo predstavili na New York Comic Conu, gdje smo održali panel s najpoznatijim članovima glumačke postave u Controlu s kojima smo surađivali na prijašnjim projektima.

14:01

Dok Sam za kameru priča o našem konceptu za Control — New Weird, nadnaravna akcijska avantura, telekinetičke sposobnosti i ženski glavni lik — dopuštam si minutu da razmislim o tome kako radim s jednom od najutjecajnijih osoba u industriji videoigara ikada.

Najčešće pitanje koje dobivam, osim “kako je raditi s Max Payneom”, je “kako si dobila ovaj posao”? Zvuči kao da se izvlačim kad ovo kažem, ali — prijavila sam se?

Za mene je proces zapošljavanja u Remedyju izgledao ovako. Poslala sam molbu i životopis, nakon toga sam dobila upit da u kratkoj video formi odgovorim na nekoliko video pitanja. (Za određen dio mog posla važno je da sam prirodna pred kamerom — na ovogodišnjem EGX-u prezentirala sam Control s PlayStation Accessom.) Nakon toga je slijedio razgovor Skypeom, svojevrsni drugi krug, a finalni dio bio je posjet Espoou, gdje se nalazi studio, jedan dan razgovora sa svim bitnim ljudima s kojima ću surađivati (producentima, direktorom komunikacija, i CCO-om) i na kraju večera s mojim potencijalnim budućim timom. Nije prošlo puno vremena i dobila sam ponudu za posao.

Imam iskustva u gaming novinarstvu, radila sam u industriji videoigara, pomogla u organizaciji konferencija i događanja kao što su Reboot Develop i Reboot InfoGamer i, ništa manje bitno, ekipa iz Remedyjevog marketinga i ja našli smo se na istoj valnoj duljini.

15:00

Svaki petak je rezerviran za druženje u kuhinji sa zakuskom. Ovaj petak imamo kolač od šumskog voća s kremom od limete. Jedem s nogu, jer me jedan od level dizajnera na projektu Control zove da mu pomognem. Treba mu svjež par očiju na usputnoj misiji na kojoj radi. Igram i prva stvar koju mu kažem je: “Ovo me užasno živcira.” Sljedećih pola sata pričamo o tome kako misija funkcionira, kako bi trebala funkcionirati i što želimo od igrača dok igraju. Misija je još u ranoj fazi razvoja, tako da je svaka konstruktivna kritika dobrodošla.

17:30

Obavljam tjedni poziv Skypeom s community managerom iz 505 Gamesa, jednog od naših izdavača s kojim svakodnevno surađujem. Zajedno se brinemo o zajednici fanova Controla, razgovaramo o tome kakve objave ćemo pripremiti za sljedeći tjedan i sljedeći mjesec i planiramo koje su najbolje strategije kojima bismo angažirali fanove i zadržali njihovu pažnju.

Nakon toga, koristim kombinaciju Buffera, Sprouta i TweetDecka da zakažem objave za petnaestu godišnjicu izlaska Max Payne 2: The Fall of Max Payne. Smišljam hashtag i koordiniram nagradnu igru s administratorima naših najaktivnijih fansiteova.

18:00

Kraj radnog dana. S nekolicinom kolega odlazim na piće u obližnji pub. Nakon toga, idem kući, kuham večeru i palim Destiny 2. U klanu sam s prijateljima iz industrije, većinom Britancima i pokojim Amerikancem. Ovaj tjedan dižem light level da bih se sljedeći vikend mogla pridružiti ostalima u raidu. Osim toga, ovaj tjedan svi u klanu iz nekog razloga oponašaju  karakteristični “wooooooow” Owena Wilsona. Nije me dugo bilo jer sam putovala zbog posla i svi me oduševljeno dočekuju. Odigramo nekoliko Strikeova i onda krevet – i sutra kreće sve iznova.

Ali i malo drugačije, jer niti jedan moj radni dan nije jednak.