Privlači te znanost? Evo kako i ti možeš postati dio velikih istraživačkih projekata

Ako nas je razvoj umjetne inteligencije ičemu naučio, onda je to važnost brige o podacima, a potreba za njihovom sistematizacijom jako se dobro vidi u projektima građanske znanosti.

Riječ je o istraživanjima u kojima sudjeluju ljudi bez formalne i relevantne akademske naobrazbe. Prednost takvog pristupa je što stručnjaci angažiranjem građana mogu zahvatiti (i kasnije obraditi) puno veće područje i dobiti puno više podataka nego klasičnim znanstvenim istraživanjima.

Pojam citizen science prvi se put spominje krajem osamdesetih u MIT Technology Reviewu, a danas postoje i citizen science platforme poput Zooniversea i iNaturalista gdje se volonteri mogu prijaviti i dati svoj doprinos znanosti.

No, nisu one jedine, primjerice i američka vladina agencija zadužena za civilni dio svemirskog programa – NASA omogućuje javnosti da sudjeluje u čak 35 različitih projekata.

Projektima koji se mogu okarakterizirati kao građanska znanost moguće se pridružiti i u Hrvatskoj, a ti primjeri jasno pokazuju i koliko je kompleksno doći do kvalitetnih podataka temeljem kojih se donose važne odluke i politike.

Od opažanja volontera do donošenja međunarodne politike

Prvi je primjer udruga Biom koja se bavi zaštitom i proučavanjem divljih ptica te drugih staništa. Jedan od koordinatora te udruge, koja je i hrvatski predstavnik u najvećoj svjetskoj mreži za zaštitu ptica i prirode – BirdLife Internationalu, Domagoj Spevec naglašava da su im glavni ciljevi očuvanje bioraznolikosti, izgradnja odnosa između ljudi i prirode te usklađivanje ekonomskog rasta i zaštite prirode.

U radu se snažno oslanjaju na volonterski rad, što im, između ostalog, omogućuje prikupljanje veće količine podataka odjednom u kraćem periodu, objasnio nam je Spevec i dao primjer:

Već dugi niz godina provodimo prebrojavanje gnijezdećih parova sova ušara (Bubo bubo) i tom prilikom udruga okuplja gotovo 100 volontera koji kroz najvažniji mjesec pokrivaju i do 130 lokacija.

Također, od samog početka sudjelujemo u tradicionalnoj međunarodnoj akciji zimskog prebrojavanja ptica vodarica (International Waterbird Census − IWC) koja svake godine okuplja više od 160 volontera.

Do sada je u IWC bilo uključeno više od 500 lokaliteta diljem Hrvatske. Podaci o brojnosti vodarica pomažu identificirati međunarodno važna vlažna staništa te se na temelju tih podataka donose brojne odluke o zaštiti ptica na međunarodnoj, nacionalnoj i lokalnoj razini.

Osim toga, organiziraju monitoring gačaca, a nadziru i koliziju ptica sa staklenim površinama, što je posebice problem na urbanim područjima.

Kako se prikupljaju podaci

Spevec ističe da je koordinacija ovih aktivnosti zahtjevna jer uključuje skupljanje volontera, njihovu edukaciju te stručno znanje za kontrolu i obradu podataka. Kaže da u većini slučajeva imaju sreću raditi s vrlo motiviranim i savjesnim sudionicima, no povremeno se dogodi da pojedinac ne obavi aktivnost za koju se predbilježio ili da dostavi manjkave podatke:

Tu je ključna uloga koordinatora akcije koji takve situacije prepoznaju na vrijeme i osiguravaju da se aktivnosti preraspodijele na druge sudionike ili da se podaci slabije kvalitete ne koriste u analizama.

Ovisno o prirodi istraživanja koriste se različiti načini prikupljanja podataka:

Sudionici podatke mogu bilježiti u online tablicama, na specifičnim formularima, ali i mobilnim aplikacijama (poput Naturalista) kojima je na jednostavan način moguće prikupljati niz podataka o živom svijetu.

Sudionici u pravilu obilaze unaprijed predviđene lokacije te na njima bilježe npr. prisutnost ptica, znakove gniježđenja ili pak ugroze koje im prijete. Pojedina istraživanja provode se uz pomoć postavljenih snimača zvuka, fotozamki ili videokamera te u tim slučajevima građani sudjeluju u pregledavanju snimki i bilježenju ključnih prikupljenih podataka.

Slijedi završna obrada. Podaci se unose u jedinstvenu bazu te po potrebi obrađuju uz pomoć drugih alata (poput QGIS-a ili R-a). Nakon pregledavanja podataka i njihove analize, izrađuju se izvještaji koji pomažu u budućem radu na očuvanju istraživanih vrsta.

Građani u akciji za održiviji turizam

Drugi je primjer kako se u Hrvatskoj uključiti u građansku znanost projekt InnoVET koji je posvećen održivom razvoju turizma. Nastao je u sklopu Erasmus projekta, nositelj mu je Turistička zajednica Karlovačke županije, a Ericsson Nikola Tesla tehnološki partner.

Cilj tog projekta je odgovoriti na izazove koji se javljaju u razvijenim turističkim destinacijama poput overtourisma ili izrazite sezonalnosti.

Ivica Projić, voditelj iz ENT-a, objašnjava da su na webu značajno zastupljene dobro poznate atrakcije, a da potencijal manje poznatih ostaje neostvaren, što rezultira neiskorištenim potencijalom koji bi mogao doprinijeti održivijoj prostornoj i vremenskoj raspodjeli turizma.

Manje poznate atrakcije su i pod većim rizikom od oštećenja dok god nisu prepoznate kao vrijednost za zajednicu, tvrdi te objašnjava kakvim se metodama i tehnikama koriste u ovom istraživanju:

Primijenjen je quadruple helix model koji uključuje obrazovni, javni, privatni i civilni sektor. Ključna metoda je digitalno mapiranje pomoću web-aplikacije kojom se unose podaci o atrakcijama (lokacija, opis, fotografije, dostupnost, tip atrakcije) i okolišnim problemima. Korištene su strukturirane forme, geolokacija, vizualizacija podataka i edukacija korisnika putem OER (open education resources) priručnika.

Metodologija je podržana tehničkim rješenjem i praksom testiranom u školama i zajednicama, što je omogućilo prikupljanje 1500 unosa i razvoj održivih turističkih proizvoda.

Uključivanje obrazovnog sektora

Projić objašnjava da se uključivanjem sektora obrazovanja podržava kontinuitet prikupljanja podataka, a podrška profesora predstavlja ključnu stručnu podršku istraživanjima i validaciji kvalitete prikupljenih podataka.

Uloga turističkih dionika je u definiranju okvira i primjeni podataka:

Primjerice, mapiranjem ulične umjetnosti u vidu karte lokacija i potencijala za organizaciju razgleda te promocija destinacije prema specifičnom segmentu ponude. Jedna od informacija koja se prikupljala je procjena pristupačnosti atrakcija osobama s invaliditetom čime se utjecalo na svijest mladih o problemu pristupačnosti za osobe s invaliditetom.

Naravno, glavni cilj je da dobiveni podaci budu dobre kvalitete:

Kvaliteta se osigurava višerazinskom validacijom unosa putem unaprijed definiranih obrazaca, izbornika i dva administrativna sloja kontrole: recenzent i odobravatelj. Prije javne objave svi podaci prolaze provjeru, čime se smanjuje mogućnost netočnih ili neusklađenih unosa.

Primjenjivost metodologije na druge projekte

Dodaje da edukativni materijali korisnicima pružaju jasne smjernice za organizaciju citizen science projekata, integraciju u programe strukovnog obrazovanja ili pokretanje vlastitih citizen science projekata. Naime, prilikom razvoja vodili su računa da rješenje bude jednostavno za korištenje i primjenu na drugim projektima i lokacijama. Upravo zato što je razvijena metodologija, Projić je uvjeren da se prijenos znanja koje je stvoreno ovim projektom može realizirati u iznimno kratkom roku:

Primjerice, škole u Sloveniji i Sjevernoj Makedoniji su već nakon uvodnog upoznavanja s rješenjem krenula s vlastitim istraživanjem, odnosno mapiranjem atrakcija u svojoj destinaciji.

Koncept se uz prilagodbu može primijeniti na različite slučajeve gdje veće količine podataka predstavljaju vrijednost za korisnika i zajednicu. Primjera je mnogo: mapiranje lokacija smeća, prijava lokacija ambrozije, mapiranje zelene infrastrukture…

U konačnici, u oba su primjera zahvaljujući promišljenoj obradi te radu volontera i koordinatora dobiveni kvalitetni podaci kao podloga za donošenje informiranih odluka na lokalnoj i međunarodnoj razini.