Jasmina Kolić
23. 09. 2016.
Posljednjih nekoliko mjeseci reforma obrazovanja bila je jedna od središnjih tema koja je zaokupljala pažnju javnosti. Obrazovanje kakvo trenutno imamo ne odgovara potrebama 21. stoljeća i to je nešto oko čega se većina slaže. Međutim, izostaje slaganje oko toga kako bi obrazovanje budućnosti trebalo biti, kakve radnike želimo te koja bi trebala biti uloga gospodarstva u sustavu obrazovanja. Odgovore na neka od pitanja ponudio je panel na Weekend Media Festivalu u Rovinju.
Što možemo napraviti o okruženju koje (pre)malo ulaže u znanost, istraživanje i razvoj, što nas koči i kako bi mogla izgledati budućnost nadolazećih generacija razgovarali su Boris Jokić (Institut za društvena istraživanja u Zagrebu), čovjek koji je donedavno vodio kurikularnu reformu, Korado Korlević (Zvjezdarnica Višnjan), Josip Tica (Ekonomski fakultet u Zagrebu) te Predrag Grubić (Adris grupa).
Boris Jokić je istaknuo kako smatra da ova država stoji već 26 godina, a u njoj vlada usmjerenost prema prosječnosti.
Ova zemlja zaostaje za Slovenijom, Poljskom, Estonijom. Mi kao društvo više nemamo vremena, a naš je cilj bio oslikati neko novo školstvo. Sadašnja škola nije toliko loša, ali je tradicionalna, a trebala se usmjeriti na potencijale djece. Važno je da ne robujemo političkim elitama jer sve ovo vrijeme nisu iznjedrile viziju razvoja ove zemlje i školstva. Političari samo trebaju stvoriti okvir i ne smetati.
Može li reforma obrazovanja biti dovoljna da donese i društvenu promjenu? Korado Korlević kaže:
Škola je samo preslika društva, ako ostaje isti sustav vrijednosti, može li se promijeniti školstvo? Ako imamo nastavnike koji već 20 godina rade na isti način, a znanje se stječe grijanjem stolice na klasičan način, teško je očekivati promjenu.
S time se složio i Predrag Grubić, istaknuvši da iz osrednjosti ne možemo dobiti izvrsnost koja nam je nužna.
Finska je napravila krupne iskorake, a bit tog modela je suradnja, nipošto individualna kompetentnost, nego sposobnost umrežavanja znanja jer se time stvara kritična masa koja će iznijeti promjene.
Kakvi stručnjaci i za kakvo gospodarstvo
Profesor Tica iznio je podatke koji idu u prilog obrazovanju – naime, među onima s većim stupnjem obrazovanja, manja je nezaposlenost i veća bruto plaća. No, postavlja pitanje što će nam znanje ako ga ne možemo povezati sa svijetom koji nas okružuje, jer nije dovoljno biti programer, matematičar ili znati fotosintezu, već primijeniti ta znanja. Isto tako, važna je i struktura visokoobrazovanih, posebno uzevši u obzir manjak stručnjaka iz STEM područja, dok s druge strane imamo višak pravnika ili ekonomista, čulo se na panelu. Jokić smatra da nije dovoljno reći da želite 40 posto visokoobrazovanih:
Situacija je takva da politika ima svoje interese, da se ne pitate kakve stručnjake želite i za kakvo gospodarstvo.
Ne razmišljamo što nas čeka iza ugla
Mi ne predviđamo što nas čeka za pet ili deset godina. Jednostavno smo zakasnili, rekao je Korado Korlević i nastavio da imamo glazbene škole, hrpu sportskih klubova, ali gdje su znanstveni? Cijelo hrvatsko društvo je društvo snova, dodao je.
Za kraj, upitan što je presudilo Cjelovitoj kurikularnoj reformi, Jokić je istaknuo kako je riječ o kombinaciji faktora – političari bez vizije koji ne vide što je iza ugla, neprestano vraćanje povijesnim zbivanjima i hrvatski jal. To je jedan komplet koji blokira promjene. Trebaju nam vizija i sustavnost, da ne kažem sloga, jer mi na svojim fakultetima i tvrtkama nismo ništa lošiji od drugih, zaključio je Jokić.
Kritičko mišljenje, metakognitivna znanja, povezivanje sa stvarnim situacijama, to je nešto što treba obrazovni sustav.
