Ne možeš blogom platit' stanarinu!

Ne možeš blogom platit’ stanarinu!

Original iz naslova kaže kako ne možeš dušom platit' stanarinu i rijetka je izjava omraženog mi pisca (C. Bukowski) koju često citiram. No, za ovaj tekst i više nego prikladna. A tekst, o blogovima, za mene je teški flashback, jer sam vjerovao da smo tu priču završili još tamo 2007. godine kad su se blogovi svima, pa i meni, popeli na glavu. Tad smo počeli polagano tvitati, a baš s Twittera je i krenuo povod za ovim tekstom, čiji bi klasičniji naslov bio: Blogovi vs. novinari – tko tu koga, kako i zašto

 

Original iz naslova kaže kako ne možeš dušom platit’ stanarinu i rijetka je izjava omraženog mi pisca (C. Bukowski) koju često citiram. No, za ovaj tekst i više nego prikladna. A tekst, o blogovima, za mene je teški flashback, jer sam vjerovao da smo tu priču završili još tamo 2007. godine kad su se blogovi svima, pa i meni, popeli na glavu. Tad smo počeli polagano tvitati, a baš s Twittera je i krenuo povod za ovim tekstom, čiji bi klasičniji naslov bio: Blogovi vs. novinari – tko tu koga, kako i zašto.

Čini se da još uvijek postoje dvojbe oko toga jesu li blogeri novinari i kako ih se treba tretirati. Ne baš iz glave, već uz puno guglanja, danas mogu pronaći svega desetak blogova (ne računajući korporativne) koji su i dalje vrijedni naše pažnje. U regiji je, rekao bih, situacija znatno drugačija jer sam dojma (ispravite me u komentarima) kako je u Srbiji, primjerice, blog scena i dalje aktualna, važna i uvažena. Kod nas je masovnost od svojedobnih pola milijuna blogova, od kojih je većina bila na blog.hr stranici (sjećate se tog linka?!), uzela danak i učinila blogove, ironično, marginalnim internetskim odredištem.

Blogerima i dalje ‘čuvam leđa’ iz tri razloga. Prvi, osobni, jest taj što sam i sam svojedobno bio aktivan bloger i što me ta blogerska škola pripremila i uputila u novinarstvo prije više od pet godina. Drugi je taj što se ovaj sajt (Netokracija) i dalje percipira kao neka vrsta kolaborativnog bloga, a treći je taj što ‘lajkam’ činjenicu da postoji pokoji izuzetno profiliran bloger koji i dalje piše odlične stvari, a na koje rijetko možete naići u novinama.  Ipak, u bilo koje doba dana i noći spreman sam stati u ‘obranu’ novinara i navesti vam par razloga zašto bloger nije niti će ikad biti percipiran kao novinar, i zašto ne treba miješati kruške i jabuke.

Procesi, logistika i mučna škola 

Iako profesija koja kao da je proteklih godina na kvalitativnog zalasku, novinarstvo jest profesija koja se uči, najčešće mukotrpno, najčešće godinama. Biti blogerom može apsolutno svatko tko ima iole dara za izražavanje, kao pisac, fotograf… Pa izjaviti da su blogeri jednaki novinarima meni zvuči kao ona pošalica o kršćanstvu: Sjediti u crkvi ne čini te katolikom više nego što te sjedenje u garaži čini automobilom.

Novinarski procesi, sljedeća su stvar koja novinara razlikuje od blogera. Iza novinara u pravilu stoji urednik, i to više njih, lektor, ponekad i redaktor (iako je to zanimanje, nažalost, na zalasku) i čitava jedna industrija koja daje logistiku novinaru. Od mreže kontakta za lakši rad, do publike, prezentacije članka i sl.

Blogeri pišu mišljenja, novinari članke. Blogeri su sličniji kolumnistima, nego novinarima. Neko nepisano pravilo (ili je zapisano, ne sjećam se baš novinarskih udžbenika niti ih pretjerano cijenim) kaže da ti u članku uvijek trebaju minimalno dvije strane o pojedinoj temi. Ne sjećam se da sam ikad pročitao blog post u kojemu je bloger, pišući o nekoj temi, uzeo izjave neovisnih stručnjaka. Zašto? Zato što bloger rijetko je taj neovisni stručnjak na svom polju, a češće si voli zamišljati da je tako. Pa čak onda i kad jest stručnjak, i dalje nije neovisan jer je sam sebi izvor, a ‘uređivati’ samog sebe je već područje kojim se bavi psihologija, a ne novinarstvo.

Nastavno na sam naslov članka, novinari su u pravilu plaćeni za svoje tekstove. Kažem u pravilu jer je situacija u današnjem novinarstvu toliko jadna da se iskreno divim optimizmu mladih ljudi koji mahnito upisuju fakultete novinarstva, bez da su se prethodno informirali. Jest, romantičan je to poziv, al’ ni novinarstvo danas više ne plaća stanarine. Pitajte bilo kojeg novinara.

Ipak, biti plaćen za članak meni podrazumijeva da osoba iza tog članka stoji, a onda zajedno s njom, u očima samih sebe, i publike – i čitava publikacija koja je novinara za članak platila. Kao novinar kojeg plaćaju, osjećam odgovornost prema tekstu, prema publici i prema čitavom procesu. I neku vrstu poštovanja, dakako. Postoji li bloger u RH koji živi isključivo od bloga? Pokažite mi ga, stisnuo bih ruku tom junaku!

Nadalje, novinarstvo je fizički rad za koji bi, da je život fer, postojao beneficirani radni staž. Biti osramoćen u javnosti nešto je što svaki novinar prolazi, i to često. Jedno je kad vas gađaju (praznim, nažalost!) limenkama pive jer čitavu noć ispred bolnice Rebro, uvjetno rečeno, čekate da umre Ivica Račan (strvinari!) kako biste uzeli neku izjavu i prvi saznali kakvu informaciju, a koju će svi bez iznimke konzumirati, a drugo je kad sjedite u udobnosti svoje fotelje i tipkate važne misli o svijetu i bitku.  Još kad ste anonimni bloger, pa život mora da je krasan za vas. Za novinare baš i nije. Primijetite da u tekstu ne spominjem ‘novinare’ koji popunjavaju 300 znakova praznog prostora oko kakve gole fotografije kakvog poznatog ‘lica’. S razlogom, jel’.

Blogeri će teško, primjerice, u pola sata doći do pet ‘važnih’ ljudi, dobiti njihove izjave i u roku od dva sata napisati četiri kartice suvislog, informiranog teksta. To je nešto što se uči iskustvom i što čini dobrog novinara. Rijetko koji bloger ikad ima potrebu napraviti takav  ‘pothvat’, niti bi ga mogao ostvariti. A o novcu i vremenu uloženom u stvaranje reportaže ne treba ni pričati. Tu je valjda sve jasno.

Pa dobro, što onda s blogerima?

Da ipak ne bude zapisano kako sam se zlonamjerno okomio na blogere, i da sam sebi ne uskačem u usta jer sam i kao bloger i kao novinar godinama promicao blogersku kulturu moram, naravno, priznati kako postoji nekolicina (onih desetak s početka teksta) blogera koji se drže ‘jedne’ stvari, u kojoj su stručni i koji imaju svoju rijetko viđenu kvalitetu, a onda i publiku. Dat ću vam recentni primjer, blogerice IzzyCreations koja piše (i fotka) o rukotvorinama i handmade-uređivanje-interijera kulturi, a koja jednako kvalitetno radi to na svojem blogu, kao i odnedavno u svojoj rubrici u časopisu Dom&Dizajn Jutarnjeg lista.

Stavimo li na stranu blogere koji fantastično pišu (Zoran Pilić, nekoć poznat kao bloger Jesus Quintana, nedavno je izdao svoju treću, fantastičnu (!) knjigu – Đavli od papira), a koji su se već manje više profilirali, ostaje nam tek pokoji IT stručnjak koji vješto piše o informatici i I(C)T-u u Hrvata i regiji i kojemu rijetko koji novinar može parirati, te pokoji ‘stručnjak’ za pojedino područje.

To je ono na što se danas svodi pojam blogera u Hrvata.  Ne vidim razlog da zbog toga plačemo. Kvalitetni ljudi koji imaju znanje i potrebu isto prezentirati, već će naći svoj put do publike koju zaslužuju. Pa hajdemo jednom zauvijek onda završiti priču o tome jesu li blogeri novinari, zanatlije svoje profesije, ili jednostavno – nisu. Možda u nekoj drugoj zemlji, možda u nekom drugom vremenu. Kod nas su, sada, a i prije – ‘samo’ blogeri. Okanite se kompleksa manjeg penkala i budite ponosni.

O pravnoj regulaciji portala (novinari) i blogova (blogeri), nekom drugom prilikom.

PS, ovo je blog post, ne novinarski članak. Ironično, zar ne?  😉

 

Komentari

  1. Forcebook

    Forcebook

    30. 11. 2011. u 9:21 am Odgovori

    Neznam što bi značila ona zadnja rečenica u blogpostu ‘Okanite se kompleksa manjeg penkala i budite ponosni.’ nekako je nezgrapna misao…
    Izvrstan osvrt! 🙂

  2. Filip Višić

    Filip Višić

    30. 11. 2011. u 9:50 am Odgovori

    Ova rečenica govori sve: “…bloger rijetko je taj neovisni stručnjak na svom polju…”

    Slažem se s tobom u potpunosti. Meni je užasno teško napisati suvisli članak, s obzirom da nemam puno veze s novinarstvom, ali blog post vezan uz moje područje mogu napisati bez problema. 🙂

  3. Defton

    Defton

    01. 12. 2011. u 9:51 am Odgovori

    Već sam nekoliko godina, zapravo od 2007. aktiva bloger na blog.hr. Većino pišem autorske tekstove o religiji, poeziju, komentare na aktualna događanje i IT savjete (mag. ing. el.i.rac.ing po struci) Blog.hr je prošao svašta, danas je se isfiltrirao na neki stotinjak aktivni blogova. Na blog.hr sam ostao jer sam nostalgičan, a inače njihova politika mi se ne sviđa, vođenje samo servisa im je katastrofa.

    Meni je blog omogućio da se probijem u svijetu web dizajna na način da sam preko bloga privukao svojim pisanjem neke izdavačke kuće i župe, pa su mi ponudili da uradim koju web stranicu i tako. Dobro mi je došlo. No, taj blog je suviše osoban i mislim da bi mi mogao nanijeti štetu jednom kada se budu provjeravali ostaci moje proslosti i netko se nađe diskriminiran zbog moji razmišljanja.

  4. Damir2

    Damir2

    01. 12. 2011. u 4:12 pm Odgovori

    vrlo dobar članak, ali sa dijelom kojega se ne slažem potpuno. Nekad je novinarstvo bila cijenjena profesija, a novinari su bili obrazovani i stručni ljudi. To je dobra strana. Loša strana je da su svoj talent i znanje često (za volju poslodavca i političkih struktura) ‘upregnuli’ u nedemokratske metode propagiranja određene politike, biznisa itd. Drugim riječima manipulirali su masama, zaogrnuti u plašt demokracije i slobode riječi, možemo reći da su se djelimično bavili zloupotrebom svog povlaštenog položaja. Taj problem bio je izražen u 99% svijeta.

    Danas novinarski posao nema više financijsku podlogu koja će ga financirati (osim par iznimaka), pa su stoga i novinarski članci sve amaterskiji. Također vijest više nije ekskluzivno vlasništvo određenih medija, već onoga tko prvi do nje dođe. Uz dužno poštovanje, mislim da prosječno inteligentan čovjek može relativno brzo na Internetu naučiti tajne novinarstva do nivoa koji se neće puno razlikovati od profesionalaca. Ostaje pitanje motiva tj. financiranja

    Mislim da će budućnost donijeti daljnje opadanje kvalitete članaka, financiranja novinara, i sve će manje biti razlike između profesionalaca i amatera. To nije dobro. Dobro je što više neće biti manipulacije masama. Mislim da nam budućnost donosi kaotično tržište velike količine vijesti svih vrsta i kvaliteta i možda će se profilirati novo unosno zanimanje, stručni probiratelj kvalitetnih, pouzdanih i relevantnih vijesti (na pretplatu npr.)

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Kolumna

Kako je meni i 35.000 kupaca 96% snižen Foreov UFO postao “najbolje iskustvo kupovine ikad”

Osjećaj kada pronađete, a potom i kupite neki proizvod po 96% nižoj cijeni, nezamjenjiv je, pogotovo ako ste jedni od “rijetkih” koju su ponudu pronašli. Svi vam zavide, napravili ste odličan “deal”, a manje je bitno treba li vam uopće taj proizvod.

Startupi i poslovanje

MVT Solutions iz Pisarovine osigurao 100.000 od 300.000 eura vrijedne runde investicije za brži i jeftiniji razvoj IoT-ja

Ovaj domaći startup u tri je godine, bez ikakve vanjske investicije, razvio IoTaaP, alat koji može uvelike olakšati razvoj IoT proizvoda različitim klijentima. Osim hardvera, njihov poslovni model se skalira kroz softver i cloud, a koliko uspješno su se rješenjem i radom potvrdili do sada, najbolje govori i vijest o prvoj investicijskoj rundi predvođenoj domaćim investitorom.

Startupi i poslovanje

Od agencije do freelancinga: 8 savjeta za život i posao koje sam naučio težim putem

A kako vi ne bi morali, stiže jedna poučna usporedba oblika poslovanja kroz stvarna iskustva.

Što ste propustili

Startupi i poslovanje

Osvojili su “Oscara” za industrijski dizajn, a onda sve snage uložili u kreiranje najboljih madraca

Uz mnoge druge domaće i inozemne nagrade, Filip Havranek i Kristina Lugonja dobitnici su Red Dota, najprestižnije svjetske nagrade za industrijski dizajn, a odnedavno su postali i osnivači startupa. Iako su dosad dizajnirali različite namještaje i proizvode - od stolova, stolica, lampi i prijenosnih SSD-ova - njihov prvi startup proizvod je madrac Nimbus koji se ne prodaje u nijednoj fizičkoj trgovini.

Kultura 2.0

Kako iskoristiti advent za employer branding (a da nije samo domjenak)

Važnost dobrog raspoloženja unutar tvrtke ne možemo zanemariti, pogotovo kad je riječ o kraju godine kada se projekti privode kraju dok se istovremeno pripremmo za nadolazeće. Čini se da je A1 otkrio najbolju formulu kako preživjeti zimu: mjesec dana blagdana u uredima.

Startupi i poslovanje

“Kod nas toga nema”: Samo 16% žena u hrvatskoj IT industriji nije doživjelo spolnu diskriminaciju

“Nejednakost je samo u Vašoj glavi, da manje sjedite pred pudijerom, a više pred knjigom nebi vidjeli nejednakost”.

Tehnologija

Klijenti banaka imaju sve manje vremena: Kako banke razvijaju digitalne proizvode za njih?

Digitalna transformacija mijenja iz temelja različite industrije. Koje vještine su vam potrebne ne bi li u jednoj od njih temelje gradili upravo vi, saznali smo od product ownera i managera Raiffeisen banke.

Kolumna

Kako je meni i 35.000 kupaca 96% snižen Foreov UFO postao “najbolje iskustvo kupovine ikad”

Osjećaj kada pronađete, a potom i kupite neki proizvod po 96% nižoj cijeni, nezamjenjiv je, pogotovo ako ste jedni od “rijetkih” koju su ponudu pronašli. Svi vam zavide, napravili ste odličan “deal”, a manje je bitno treba li vam uopće taj proizvod.

Tehnologija

Hardverski vodič za sve trenutne i buduće influencere, freelancere i gamere

Kraj jedne godine i ulazak u novu možete pamtiti po retrospektivi na prošle uspjehe i neuspjehe te novogodišnjim planovima koji su se izjalovili do sredine siječnja. A možete i po tome kako ste napokon odlučili napraviti prvi korak prema ostvarenju svog influencerskog, gamerskog ili freelancerskog sna. Hardver možda nije najvažnija stvar u toj priči, ali je sigurno bitna stvar za početak.