Ne možeš blogom platit' stanarinu!

Ne možeš blogom platit’ stanarinu!

Original iz naslova kaže kako ne možeš dušom platit' stanarinu i rijetka je izjava omraženog mi pisca (C. Bukowski) koju često citiram. No, za ovaj tekst i više nego prikladna. A tekst, o blogovima, za mene je teški flashback, jer sam vjerovao da smo tu priču završili još tamo 2007. godine kad su se blogovi svima, pa i meni, popeli na glavu. Tad smo počeli polagano tvitati, a baš s Twittera je i krenuo povod za ovim tekstom, čiji bi klasičniji naslov bio: Blogovi vs. novinari – tko tu koga, kako i zašto

 

Original iz naslova kaže kako ne možeš dušom platit’ stanarinu i rijetka je izjava omraženog mi pisca (C. Bukowski) koju često citiram. No, za ovaj tekst i više nego prikladna. A tekst, o blogovima, za mene je teški flashback, jer sam vjerovao da smo tu priču završili još tamo 2007. godine kad su se blogovi svima, pa i meni, popeli na glavu. Tad smo počeli polagano tvitati, a baš s Twittera je i krenuo povod za ovim tekstom, čiji bi klasičniji naslov bio: Blogovi vs. novinari – tko tu koga, kako i zašto.

Čini se da još uvijek postoje dvojbe oko toga jesu li blogeri novinari i kako ih se treba tretirati. Ne baš iz glave, već uz puno guglanja, danas mogu pronaći svega desetak blogova (ne računajući korporativne) koji su i dalje vrijedni naše pažnje. U regiji je, rekao bih, situacija znatno drugačija jer sam dojma (ispravite me u komentarima) kako je u Srbiji, primjerice, blog scena i dalje aktualna, važna i uvažena. Kod nas je masovnost od svojedobnih pola milijuna blogova, od kojih je većina bila na blog.hr stranici (sjećate se tog linka?!), uzela danak i učinila blogove, ironično, marginalnim internetskim odredištem.

Blogerima i dalje ‘čuvam leđa’ iz tri razloga. Prvi, osobni, jest taj što sam i sam svojedobno bio aktivan bloger i što me ta blogerska škola pripremila i uputila u novinarstvo prije više od pet godina. Drugi je taj što se ovaj sajt (Netokracija) i dalje percipira kao neka vrsta kolaborativnog bloga, a treći je taj što ‘lajkam’ činjenicu da postoji pokoji izuzetno profiliran bloger koji i dalje piše odlične stvari, a na koje rijetko možete naići u novinama.  Ipak, u bilo koje doba dana i noći spreman sam stati u ‘obranu’ novinara i navesti vam par razloga zašto bloger nije niti će ikad biti percipiran kao novinar, i zašto ne treba miješati kruške i jabuke.

Procesi, logistika i mučna škola 

Iako profesija koja kao da je proteklih godina na kvalitativnog zalasku, novinarstvo jest profesija koja se uči, najčešće mukotrpno, najčešće godinama. Biti blogerom može apsolutno svatko tko ima iole dara za izražavanje, kao pisac, fotograf… Pa izjaviti da su blogeri jednaki novinarima meni zvuči kao ona pošalica o kršćanstvu: Sjediti u crkvi ne čini te katolikom više nego što te sjedenje u garaži čini automobilom.

Novinarski procesi, sljedeća su stvar koja novinara razlikuje od blogera. Iza novinara u pravilu stoji urednik, i to više njih, lektor, ponekad i redaktor (iako je to zanimanje, nažalost, na zalasku) i čitava jedna industrija koja daje logistiku novinaru. Od mreže kontakta za lakši rad, do publike, prezentacije članka i sl.

Blogeri pišu mišljenja, novinari članke. Blogeri su sličniji kolumnistima, nego novinarima. Neko nepisano pravilo (ili je zapisano, ne sjećam se baš novinarskih udžbenika niti ih pretjerano cijenim) kaže da ti u članku uvijek trebaju minimalno dvije strane o pojedinoj temi. Ne sjećam se da sam ikad pročitao blog post u kojemu je bloger, pišući o nekoj temi, uzeo izjave neovisnih stručnjaka. Zašto? Zato što bloger rijetko je taj neovisni stručnjak na svom polju, a češće si voli zamišljati da je tako. Pa čak onda i kad jest stručnjak, i dalje nije neovisan jer je sam sebi izvor, a ‘uređivati’ samog sebe je već područje kojim se bavi psihologija, a ne novinarstvo.

Nastavno na sam naslov članka, novinari su u pravilu plaćeni za svoje tekstove. Kažem u pravilu jer je situacija u današnjem novinarstvu toliko jadna da se iskreno divim optimizmu mladih ljudi koji mahnito upisuju fakultete novinarstva, bez da su se prethodno informirali. Jest, romantičan je to poziv, al’ ni novinarstvo danas više ne plaća stanarine. Pitajte bilo kojeg novinara.

Ipak, biti plaćen za članak meni podrazumijeva da osoba iza tog članka stoji, a onda zajedno s njom, u očima samih sebe, i publike – i čitava publikacija koja je novinara za članak platila. Kao novinar kojeg plaćaju, osjećam odgovornost prema tekstu, prema publici i prema čitavom procesu. I neku vrstu poštovanja, dakako. Postoji li bloger u RH koji živi isključivo od bloga? Pokažite mi ga, stisnuo bih ruku tom junaku!

Nadalje, novinarstvo je fizički rad za koji bi, da je život fer, postojao beneficirani radni staž. Biti osramoćen u javnosti nešto je što svaki novinar prolazi, i to često. Jedno je kad vas gađaju (praznim, nažalost!) limenkama pive jer čitavu noć ispred bolnice Rebro, uvjetno rečeno, čekate da umre Ivica Račan (strvinari!) kako biste uzeli neku izjavu i prvi saznali kakvu informaciju, a koju će svi bez iznimke konzumirati, a drugo je kad sjedite u udobnosti svoje fotelje i tipkate važne misli o svijetu i bitku.  Još kad ste anonimni bloger, pa život mora da je krasan za vas. Za novinare baš i nije. Primijetite da u tekstu ne spominjem ‘novinare’ koji popunjavaju 300 znakova praznog prostora oko kakve gole fotografije kakvog poznatog ‘lica’. S razlogom, jel’.

Blogeri će teško, primjerice, u pola sata doći do pet ‘važnih’ ljudi, dobiti njihove izjave i u roku od dva sata napisati četiri kartice suvislog, informiranog teksta. To je nešto što se uči iskustvom i što čini dobrog novinara. Rijetko koji bloger ikad ima potrebu napraviti takav  ‘pothvat’, niti bi ga mogao ostvariti. A o novcu i vremenu uloženom u stvaranje reportaže ne treba ni pričati. Tu je valjda sve jasno.

Pa dobro, što onda s blogerima?

Da ipak ne bude zapisano kako sam se zlonamjerno okomio na blogere, i da sam sebi ne uskačem u usta jer sam i kao bloger i kao novinar godinama promicao blogersku kulturu moram, naravno, priznati kako postoji nekolicina (onih desetak s početka teksta) blogera koji se drže ‘jedne’ stvari, u kojoj su stručni i koji imaju svoju rijetko viđenu kvalitetu, a onda i publiku. Dat ću vam recentni primjer, blogerice IzzyCreations koja piše (i fotka) o rukotvorinama i handmade-uređivanje-interijera kulturi, a koja jednako kvalitetno radi to na svojem blogu, kao i odnedavno u svojoj rubrici u časopisu Dom&Dizajn Jutarnjeg lista.

Stavimo li na stranu blogere koji fantastično pišu (Zoran Pilić, nekoć poznat kao bloger Jesus Quintana, nedavno je izdao svoju treću, fantastičnu (!) knjigu – Đavli od papira), a koji su se već manje više profilirali, ostaje nam tek pokoji IT stručnjak koji vješto piše o informatici i I(C)T-u u Hrvata i regiji i kojemu rijetko koji novinar može parirati, te pokoji ‘stručnjak’ za pojedino područje.

To je ono na što se danas svodi pojam blogera u Hrvata.  Ne vidim razlog da zbog toga plačemo. Kvalitetni ljudi koji imaju znanje i potrebu isto prezentirati, već će naći svoj put do publike koju zaslužuju. Pa hajdemo jednom zauvijek onda završiti priču o tome jesu li blogeri novinari, zanatlije svoje profesije, ili jednostavno – nisu. Možda u nekoj drugoj zemlji, možda u nekom drugom vremenu. Kod nas su, sada, a i prije – ‘samo’ blogeri. Okanite se kompleksa manjeg penkala i budite ponosni.

O pravnoj regulaciji portala (novinari) i blogova (blogeri), nekom drugom prilikom.

PS, ovo je blog post, ne novinarski članak. Ironično, zar ne?  😉

 

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.

Pravila ponašanja

Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:

  • Ne budite 💩: Nema vrijeđanja, diskriminiranja, ni psovanja (osim ako nije osobni izričaj, ali onda neka psovka bude općenita, a ne usmjerena prema nekome). Također, upoznajte se sa stavkom 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima prije no što ostavite komentar.
  • Samo kvalitetna rasprava, manje trolanja: Ne morate se ni sa kim slagati, ali budite konstruktivni i doprinesite raspravi! Svako trolanje, flameanje, koliko god "plesalo" na granici, leti van.
  • Imenom i prezimenom, nismo Anonymous 👤: Autor sadržaja stoji iza svog sadržaja, stoga stojite i vi iza svog komentara. Koristimo ime i prezime te pravu email adresu.

Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.

Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.

Komentari

  1. Forcebook

    Forcebook

    30. 11. 2011. u 9:21 am Odgovori

    Neznam što bi značila ona zadnja rečenica u blogpostu ‘Okanite se kompleksa manjeg penkala i budite ponosni.’ nekako je nezgrapna misao…
    Izvrstan osvrt! 🙂

  2. Filip Višić

    Filip Višić

    30. 11. 2011. u 9:50 am Odgovori

    Ova rečenica govori sve: “…bloger rijetko je taj neovisni stručnjak na svom polju…”

    Slažem se s tobom u potpunosti. Meni je užasno teško napisati suvisli članak, s obzirom da nemam puno veze s novinarstvom, ali blog post vezan uz moje područje mogu napisati bez problema. 🙂

  3. Defton

    Defton

    01. 12. 2011. u 9:51 am Odgovori

    Već sam nekoliko godina, zapravo od 2007. aktiva bloger na blog.hr. Većino pišem autorske tekstove o religiji, poeziju, komentare na aktualna događanje i IT savjete (mag. ing. el.i.rac.ing po struci) Blog.hr je prošao svašta, danas je se isfiltrirao na neki stotinjak aktivni blogova. Na blog.hr sam ostao jer sam nostalgičan, a inače njihova politika mi se ne sviđa, vođenje samo servisa im je katastrofa.

    Meni je blog omogućio da se probijem u svijetu web dizajna na način da sam preko bloga privukao svojim pisanjem neke izdavačke kuće i župe, pa su mi ponudili da uradim koju web stranicu i tako. Dobro mi je došlo. No, taj blog je suviše osoban i mislim da bi mi mogao nanijeti štetu jednom kada se budu provjeravali ostaci moje proslosti i netko se nađe diskriminiran zbog moji razmišljanja.

  4. Damir2

    Damir2

    01. 12. 2011. u 4:12 pm Odgovori

    vrlo dobar članak, ali sa dijelom kojega se ne slažem potpuno. Nekad je novinarstvo bila cijenjena profesija, a novinari su bili obrazovani i stručni ljudi. To je dobra strana. Loša strana je da su svoj talent i znanje često (za volju poslodavca i političkih struktura) ‘upregnuli’ u nedemokratske metode propagiranja određene politike, biznisa itd. Drugim riječima manipulirali su masama, zaogrnuti u plašt demokracije i slobode riječi, možemo reći da su se djelimično bavili zloupotrebom svog povlaštenog položaja. Taj problem bio je izražen u 99% svijeta.

    Danas novinarski posao nema više financijsku podlogu koja će ga financirati (osim par iznimaka), pa su stoga i novinarski članci sve amaterskiji. Također vijest više nije ekskluzivno vlasništvo određenih medija, već onoga tko prvi do nje dođe. Uz dužno poštovanje, mislim da prosječno inteligentan čovjek može relativno brzo na Internetu naučiti tajne novinarstva do nivoa koji se neće puno razlikovati od profesionalaca. Ostaje pitanje motiva tj. financiranja

    Mislim da će budućnost donijeti daljnje opadanje kvalitete članaka, financiranja novinara, i sve će manje biti razlike između profesionalaca i amatera. To nije dobro. Dobro je što više neće biti manipulacije masama. Mislim da nam budućnost donosi kaotično tržište velike količine vijesti svih vrsta i kvaliteta i možda će se profilirati novo unosno zanimanje, stručni probiratelj kvalitetnih, pouzdanih i relevantnih vijesti (na pretplatu npr.)

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Startupi

4 milijuna dolara za domaći startup koji je napravio “prvog pravog AI developera”

U otprilike godinu dana ekipa iza Pythagore prošla je program prestižnog Y Combinatora, skupila 30.000 aktivnih korisnika i prikupila investiciju. Među investitorima je i Damir Sabol.

Analiza

Kad im USB-om procure podaci milijun građana – javne institucije mogu proći bez sankcija?!

Sa stručnjacima raspravljamo o nedavnom curenju podataka vlasnika svih registriranih vozila u Hrvatskoj i zašto je ono problematično na više razina. Može li ovaj slučaj biti poruka javnim institucijama za ubuduće?

Obrazovanje

Maturanti, pazite koje AI alate koristite za pripremu mature, nisu svi pouzdani…

Jeste primijetili kako je sve više raznih AI alata koji obećavaju uspjeh u školi i pomoć na maturi? Iako imamo pozitivne primjere, nisu svi od povjerenja.

Što ste propustili

DevDev

Leapwiseovih 5 savjeta za razvoj enterprise softvera – i besplatan backend priručnik

Zagrebačka kompanija Leapwise svoje stečeno osmogodišnje iskustvo u product buildingu i system integrationu (u domenama BSS/OSS-a, cybersecurity inženjeringa, automatizacije i IOT-a) sada želi podijeliti i sa širom zajednicom - dio tog znanja skupljen je i u besplatan backend priručnik.

Programiranje

S Tech Leadom o Pimcoreu, open-source platformi za digitalizaciju poslovanja

U razvoju rješenja za upravljanje informacijama o proizvodu (PIM), digitalnom imovinom (DAM), web sadržajem (CMS) i e-trgovinom - virovitički Factory odabrao je Pimcore - saznajemo što ih je osvojilo kao inženjere i koje su mu specifičnosti?

Netokracija Podcast

AI smanjio odjel marketinga poznate tvrtke i uštedio im 10 milijuna dolara

Počela su prva hvaljenja kako je AI zamijenio radnike i tako napravio uštedu od 10 milijuna dolara. Sva sreća, to se nikome nije svidjelo...

Digitalni mediji

Hrvate od EU izbora više zanimaju Vučić, Međugorje i invazija dabrova!

Ove nedjelje izlazimo na druge po redu izbore u ovoj superizbornoj godini, ali sudeći po pretraživanjima online, Hrvati bi ovog vikenda mogli prije otići na kavu nego na birališta.

Tvrtke i poslovanje

Otvoren Deloitteov natječaj 50 najbrže rastućih tehnoloških kompanija Srednje Europe za 2024. godinu

Ovo regionalno natjecanje održava se već 25. godinu za redom, a rangira najbrže rastuće kompanije u tehnološkom sektoru te pruža etabliranim i novim tehnološkim kompanijama platformu za predstavljanje svoje vodeće pozicije u tehnološkoj industriji.

Veliki intervjui

Novo vodstvo CISExa: U krizi najbolje prolaze oni koji rade s velikim tvrtkama – i državom!

CISEx, hrvatska udruga nezavisnih izvoznika softvera, odnedavno ima novu upravu. U razgovoru s Ivanom Bešlićem i Svenom Marušićem otkrivamo u kojoj su trenutno poziciji hrvatski izvoznici softvera, tko će lakše prebroditi ova vremena i gdje su nove prilike.