Analiza hrvatske IT industrije: Čak 70,6% ukupnog prihoda čine IT usluge!

No, analiza 2020. kreće tek na jesen

Glavni izvor za analizu su bili godišnji financijski izvještaji (FINA), te podaci HNB-a, Državnog zavoda za statistiku, Eurostata, MMF-a, OECD-a i drugih. A upravo zbog podataka, analiza prezentirana obuhvatila je razdoblje do 2020. ne i prethodnu godinu jer se još čekaju izvješća čiji je rok za predaju pomaknut na svibanj. Iz HGK su tako najavili da ćemo ove godine na jesen možda imati i još jednu analizu.

U analizu je ovaj put uvedeno i nekoliko novih stavki, između ostalog udio IT industrije u nacionalnoj ekonomiji, pregled industrije po županijama, usporedba s međunarodnim brojkama te se istražilo koliko se ulagalo u istraživanje i razvoj unutar industrije.

Samo istraživanje se proteže na ukupno 188 stranica, od kojih prvi dio čini ukupna analiza koja je obradila razdoblje od 2015. do 2019. godine, a drugi dio obuhvaća pregled po županijama od 2008. do 2019. godine. Prezentiranje osnovnih podataka analize odradio je Boris Žitnik uz Tomislava Bronzina iz Udruženja za IT HGK.

Izvoz kao motor rasta ukupnih prihoda

Najznačajniji podaci 2019. godine dobro pokazuju gdje su naše trenutne snage i slabosti.

U 2019. broj IT poduzeća u Hrvatskoj dosegao je 5718 što je 4,2 posto od ukupnog broja poduzeća u zemlji. Boris Žitnik naglašava kako to možemo zaokružiti na nekih 4 tisuće stvarno aktivnih poduzeća. Ta poduzeća zapošljavaju 33 tisuće osoba, a prosječna neto plaća IT zaposlenika se kreće oko 8600 kuna što je 48% više od prosječne neto plaće u Hrvatskoj. Naravno, razlike na regionalnoj razini su značajne, no o tome više kasnije.

Najbitniji podatak ovog dijela jest da je IT industrija rasla dvostruko brže nego ukupno gospodarstvo. U 2019. godini, hrvatska IT industrija ostvarila je ukupni prihod od 27 milijardi kuna, uz godišnji rast od 12 posto. Prema stopi godišnjeg rasta, prednjače IT uslužna poduzeća s rastom od 14,7%, a tom rastu u prilog govori i da 70,6% ukupnog prihoda IT industrije čine IT usluge, koje se odnose na usluge programiranja, savjetovanja i sve ostale djelatnosti vezane uz njih.

Međutim, još veći rast smo zabilježili u izvozu, koji je u 2019. dosegao 8 milijardi kuna, uz godišnji rast od 15 posto, što je duplo više od godišnje stope rasta ukupnog gospodarstva (7,4%). U petogodišnjem razdoblju, udio izvoza u ukupnom prihodu porastao je za 5,3%. Prema procjeni, najveći dio tog izvoza otpada na IT uslužna poduzeća (21,4%).

U 2019. IT tvrtke s izvozom vrijednim više od 100 milijuna kuna bili su: Ericsson Nikola Tesla (1,06 milijardi kuna), M San Grupa (606 milijuna kuna), Infobip (257), Carel Adriatic (251) Span Grupa (206), Nanobit (193), Mercury Processsing International (169), Danieli Systec (163), Makromikro Grupa (160), IBM Hrvatska (135), Selk (119), Mobis Electronic (116) i In-gram Micro (103). Još je 12 kompanija ostvarilo izvoz veći od 50 milijuna kuna.

Ne možemo se mjeriti samo sa sobom

Prethodne brojke su dobre, odlične – a vjerujem da će i sljedeća analiza 2020. pokazati kako ova industrija odolijeva krizi – međutim, ne živimo u vakuumu. Dok se mi veselimo godišnjoj stopi rasta od 12%, susjedi nas pretječu kad je u pitanju izvoz računalnih usluga. Pa iako smo per capita bolji od Slovenije i Slovačke, kako ističe Boris, nije lako gledati ostatak niza, poput Rumunjske, Mađarske i Srbije, koji značajno prednjače.

Osim toga, u analizi možemo i provjeriti kako hrvatski IT stručnjaci zarađuju najmanje od uvrštenih zemalja u analizi, odnosno za troškove zaposlenika u 2018. godini Hrvatska je izdvojila najmanje od svih nabrojanih, izuzev Sloveniju.

Upravo kako bi bolje pozicionirali IT usluge u međunarodnom kontekstu i tako donijeli bolje procjene gdje i zašto kaskamo, Boris i kolege su napravili i kompozitni EU28 IT Gap indeks od nekoliko indikatora kako bi se mogli staviti u usporedbu s drugim članicama Unije. Nažalost, došli su do toga da je Hrvatska 2018. bila tek na 45,2% prosjeka Europe te da bi nam trebao prosječni godišnji rast od 17,2% kako bi dostigli taj prosjek u sljedećih 5 godina.

Tvrtke koje ulažu u istraživanje i razvoj brže rastu, ali…

U 2018. na poslovima istraživanja i razvoja zaposleno je 1799 radnika, no napominju kako je najveći dio tih izdataka za istraživanje i razvoj zapravo dolazi iz skupine C62 gdje je Ericsson Nikola Tesla pozicioniran – na što odlazi 130 milijuna. U samoj IT industriji je oko 100-105 milijuna izdataka za istraživanje i razvoj. Što nam to govori?

Boris i Tomislav su se složili da je jedan od problema sigurno nedovoljno iskorištavanje bespovratnih EU sredstava. Naime, Boris komentira kako istraživanje i razvoj jedna prosječna, hrvatska tvrtka teško može dozvoliti:

Ne možemo očekivati da bi jedna tvrtka od 15 ljudi mogla uopće odvojiti 4 čovjeka kako bi oni tri godine radili samo na razvoju… Dakle, tu nam treba jedna sinergija između javnih izvora, akademije i IT tvrtki da se pokrenula i ova temeljna i primijenjena istraživanja. Te da na temelju toga tvrtke krenu same na ova razvojna istraživanja.

Zaključak prezentacije Boris je sumirao s tim da se IT u Hrvatskoj sigurno pokazao kao propulzivna industrija – i u to više nema sumnje. Međutim, u međunarodnim okvirima daleko smo od predvodnica… Komentari na to uslijedili su na panel raspravi na kojoj su sudjelovali Plamenko Barišić (King ICT), Hrvoje Balen (Algebra), Davor Runje (airt), Biljana Cerin (Ostendo Consulting), Mislav Malenica (Mindsmiths) te Ivan Jelušić (Orqa).

Biljana Cerin: Manjim tvrtkama trebaju reference, a za to su odgovor zajednički projekti

Za početak Biljana je željela istaknuti da ne razumije strah domaćih IT tvrtki koje se ograničavaju samo na hrvatsko tržište te vjeruje da itekako imamo potencijala i znanja da se okrenemo (zapadnom) inozemstvu. Ipak, posebno se osvrnula na suradnju u znanosti i istraživanju, kao i na EU projekte koji to mogu potaknuti:

Mnoge naše tvrtke imaju fenomenalan proizvod, ali nemaju priliku dobiti onu prvu referencu, a pogotovo ako idemo prema onim krutim sektorima – kao što su banke i osiguranja, oni koji su hiper-regulirani. Oni traže tu prvu referencu jer ne žele biti prvi na tržištu koji su krenuli s inovativnim proizvodom.

Što nam može pomoći da dobijemo te reference? Primjerice, to mogu biti pilot projekti banke koja ima prostora za investiciju, zajedno s nekim fakultetom i određenom tvrtkom. Zatim, fondovi za istraživanje i razvoj gdje će se stvoriti taj neki jači konzorcij.

Naime, radila sam neko vrijeme kao evaluator EU projekata za Horizon2020. te sam uočila nešto. Koliko god naši konzultanti za EU projekte naglašavaju da je EU projekt savršeno formaliziran – točno, to je važno – ali opet, ti evaluatori najviše gledaju tko je s vama u konzorciju. Je li to neko cijenjeno sveučilište, je li to tvrtka koja je već dobila prethodno projekte, je li to neka tvrtka koja je prepoznata na tržištu. Uz takva veća i poznatija imena može se dati prostor ovima manjima koji time mogu steći reference.

Davor Runje: “Ove godine ćemo eksplodirati”

Bojimo li se usitinu izvoza na jaka tržišta? Odgovor na to pitanje dao je Davor Runje, predsjednik CISEx-a, udruženja hrvatskih nezavisnih izvoznika softvera koje danas broji 300 članica, a kojima 50% prihoda dolazi upravo iz izvoza. Članicama, naglašava Runje, izvoz raste već nekoliko godina stopama duplo većim od rasta prihoda. Radili su ankete i otkrili da bez obzira na krizu godinu, rast prihoda članica iznosi oko 12%, broj zaposlenih također oko 12%, ali izvoz je opet narastao za više od 20%. No, dodaje Runje, tu se ne radi o brojevima već o potpuno drugačijem mindsetu.

Znači, to je mindset: mi se želimo maksimalno odreći poslova u Hrvatskoj i maksimalno gurati prema van – i tu nastaje jedan veoma pozitivan sustav vrijednosti. Vani nema mita i korupcije koji su nama dostupni. Morate zaslužiti svoje mjesto na tržištu i kad se vi svojom kvalitetom mjerite na tržištu gdje morate biti među najboljima na svijetu, jednostavno – tvrtke su puno zdravije. Puno bolje rastu, odnos prema zaposlenicima je puno zdraviji jer se ne dobiva posao zato što vam je netko stric već zato što vaši zaposlenici to znaju odraditi. Čitav jedan pozitivan sustav vrijednosti se može izgraditi samo na toj orijentaciji: idemo biti najbolji na svijetu u nekom svom segmentu i izgraditi sve ostalo na tome.

Mi kao dio IT tržišta strahovito brzo rastemo, a pogotovo ovaj dio tržišta s prihodom koji dolazi izvana, koji je zapravo najzdraviji – on nam raste puno brže nego općenito prihod. Lani nam je izvoz bio 20%, a nismo mogli izaći iz države, tako da ćemo ove godine eksplodirati.

Na upit da li govori samo o izvozno orijentiranim državama, Runje je bio veoma jasan:

Da, pa ne možete rasti u Hrvatskoj. To je to. Neće nas sutra biti 8 milijuna niti 16. Ako vi želite svake godine rasti za duplo vi morate naći duplo veće tržište, tu ga nećete naći. Neće biti dva Zagreba sljedeće godine. Vi jednostavno morate naći segment u kojemu ćete biti među najboljima na svijetu, a svijet je velik. I što god vam je tržište, sljedeće godine može biti duplo. I opet duplo, i opet…

Ivan Jelušić: Za globalan uspjeh najvažnija je poduzetnička hrabrost i drskost

Biti najbolji – je li to sreća, biti na pravom mjestu u pravo vrijeme, trud, odricanje, vizija… upitao je moderator panela Ivana Jelušića, suvlasnika Orqa startupa koji je nedavno s investicijom od 10 milijuna kuna potvrdio i evaluaciju na 100 milijuna kuna vrijednosti.

Sigurno je kombinacija svega, ali ključan faktor je ta neka poduzetnička drskost i hrabrost da uđeš u nešto u čemu nisi komotan. I onda po putu puno stvari naučiš na jedan pragmatičan način, mislim da je taj pristup građenju strategije ispravan i to se pokazuje u našem slučaju. Inače, naša tvrtka prodaje svoja tehnološka rješenja u preko 50 zemalja u svijetu. Mi smo tek nedavno prodali nešto sitno ovdje doma jer jednostavno nismo bili fokusirani na domaće tržište. Kad ti je to perspektiva i kad razviješ takav mindset nekako ti problemi domaće industrije prolaze pokraj tebe jer si fokusiran na puno veći kolač.

Mislim da je poduzetnička hrabrost i drskost preduvjet da stvoriš nešto što može biti globalno kompetitivno. Moraš biti komotan s rizikom. Mi smo sad tvrtka koja broji 50 zaposlenih mladih ljudi, dakle, 47 u Osijeku, 3 u Americi. Prosječna dob u našoj firmi je 26 godina. Dakle, kada imate takav lineup u firmi onda je neuspjeh nešto što je OK. Imaš 26 godina, preživjet ćeš… pravo vrijeme da doživiš neuspjeh je kad imaš te neke “sitne godine”.

I onda kada kod svojih zaposlenika osvijestiš da je greška sastavni dio uspjeha i nekog procesa, onda jednostavno imaš 47 all-starova u tvrtki gdje svi idemo: nikad glavom kroz zid, ali sigurno prvo nogom pa da vidimo kako ćeš proći kroz to. Ali kad razviješ taj mindset i tu kulturu, onda to ide…

I za kraj, hoćemo nešto napraviti?

U konačnici, pitalo se paneliste i što sve trebamo poduzeti da brojke budu bolje?

Hrvoje Balen se osvrnuo na to kako smo pojedine odgovore već prožvakali na niz drugih panela i okruglih stolova te da mu je iskreno dosta slušati iste stvari. Kaže – “uvijek nas prati jedno: nečinjenje”. Brojke su dobre, ali trebamo raditi na još puno toga, a kao i za prošle analize, nekako se uvijek vratimo na to da se treba bolje komunicirati – kako s vlastima tako i u realnom sektoru i s akademijom…

Bilo je zato mnogo osvrta i komentara o percepciji startupa, kontroverznim paušalnim obrtima, neprilagođenim poreznim politikama, ali i digitalnim nomadima – no, za više detalja svakako pogledajte sam prijenos – a ne zaboravite i da vam je na uvid dostupna i čitava analiza u priloženim dokumentima.