AI u obrazovanju: Čemu služe seminarski radovi, ako ih može napisati ChatGPT?!

“Nije pitanje hoće li, već kada će i koliko generativna umjetna inteligencija izazvati i iziritirati postojeću strukturu obrazovanja“, govori docent Erik Brezovec s Odsjeka za sociologiju Fakulteta hrvatskih studija. Za generativni AI, prvenstveno ChatGPT, kaže da je jedna od najpopularnijih i najkontroverznijih tehnologija današnjice.

S kolegom Stevenom Watsonom s Fakulteta za obrazovanje Sveučilišta u Cambridgeu Brezovec je vodio opširne razgovore o odnosu društva i tehnologije. Rasprave su prerasle u suradnju na nizu znanstvenih radova i organizaciju konferencije o međuodnosu ljudi i tehnologije, s posebnim naglaskom na primjenu generativne umjetne inteligencije u obrazovanju koja će se održati na Sveučilištu u Cambridgeu 16. i 17. listopada.

Mladi koriste, profesori kaskaju

Na primjenu generativnog AI-ja u obrazovanju odlučili su se usredotočiti iz dva razloga:

Prvo, korištenje generativne umjetne inteligencije se uči. No tu dolazimo do jedne dosta zanimljive situacije.

Pokazalo se da su nositelji aktivnog, kreativnog korištenja programa poput ChatGPT-a studenti i mladi, dok profesori u velikoj mjeri kaskaju ili pak zaziru od upotrebe ove tehnologije. Dakle, stvar učenja više nije u potpunosti hijerarhijska, što dovodi do brojnih izazova.

Drugo, generativna umjetna inteligencija postala je s jedne strane problematična, a s druge strane potencijalno korisna za dosadašnji sustav obrazovanja.

Tehnologija je to koja mijenja prirodu nekih zadataka koji su do nedavno zadavali glavobolju – kako učenicima i studentima, tako i profesorima, od pisanja pa sve do ispravljanja domaćih zadaća, kreativnih zadataka, recenzija i slično.

Sve su to izazovi novih vremena, dodaje Brezovec i naglašava da je za korištenje punog potencijala umjetne inteligencije u bilo kojem sustavu nužno shvatiti što sve ona može, ali – još važnije – što ne može.

AI razotkriva rupe u sustavu

Njegovi studenti koriste generativnu umjetnu inteligenciju i neki su u tome, kaže, doista vješti i kreativni. Alate koriste uglavnom kao “potporu kreativnosti i potporu u generiranju sadržaja”. Da, ima i varanja, ali Brezovec kaže da se to lako uoči:

Primjerice, redovi unutar teksta koje nespretno ostave tijekom kopiranja, korištenje generičkih tvrdnji na kraju nekog poglavlja ili teksta, korištenje sadašnjeg vremena u opisivanju radova autora koji više nisu živi…

O generativnom AI-u u kontekstu obrazovanja Brezovec govori kao o – iritansu koji će razotkriti manjkavosti i rupe u trenutnom sustavu obrazovanja koji je usmjeren na prošlost i inzistira na nekim zastarjelim formatima. Umjesto floskula o tome kako će umjetna inteligencija “uništiti” pismenost i ludističkog napadanja tehnologije, Brezovec poziva da razmislimo o tome koje zastarjele ili nepotrebne formate možemo ostaviti u prošlosti.

U sustavu znanosti to je, navodi, kultura “štancanja” znanstvenih radova zbog uvjeta napredovanja (publish or perish). U obrazovanju, to bi bilo pisanje seminarskih radova:

Praksa pisanja seminarskih radova, kakva trenutno postoji, već jedno vrijeme nema pretjeranog smisla – posebno ako uzmemo u obzir činjenicu da postoji niz pseudo-obrta specijaliziranih za pisanje seminarskih, završnih, diplomskih pa i doktorskih radova, a koji su postojali i prije ChatGPT-ja.

Umjesto da krivimo umjetnu inteligenciju što je studenti koriste za seminarske radove, valja promijeniti narativ i početi educirati učenike, studente, ali i nastavnike da i sami vide granice korištenja takve tehnologije u svrhu pisanja ili pak kreiranja sadržaja. Isto tako, ako ChatGPT s lakoćom producira jedan takav seminar, trebali bismo razmisliti kako strukturalno izmijeniti zadatke poput seminara da oni imaju smisla za napredak studenata.

Što tehnologija može i što ne može

Prilagodba postojanju generativnog AI-ja kad je u pitanju obrazovanje je neminovna, dodaje, baš kao što smo se prilagodili, primjerice, pojavi automobila.

Generativni AI već je počeo mijenjati prakse u obrazovanju, a na te promjene nisu spremni ni puno fleksibilniji sustavi od hrvatskog. Teško je očekivati, dodaje Brezovec, da će promjene kod nas stići odozgo – odnosno, od strane nekih politika, već će se dogoditi iz nužde – sama primjena AI-ja će prisiliti “politike” da preispitaju dosadašnje prakse poput pisanja domaćih ili seminarskih radova i prilagode se novom vremenu.

Naglašava i da ta prilagodba obrazovnog sustava alatima umjetne inteligencije nikako ne smije biti u smjeru zabrana i restrikcija, već u smjeru edukacije i razumijevanja što ta tehnologija može učiniti za nas, a što ne može.

“AI nije napredan kao što ljudi misle”

Na generativni AI on gleda kao na jezično-logičko pomagalo:

S ovakvim tehnologijama radimo jednu vrstu lingvističkog programiranja ili, kako bi rekao prof. Watson, radimo jednu vrstu semantičke transdukcije. Morate unijeti sadržaj koji ste razradili, morate biti nevjerojatno precizni u onome što tražite da bi ova tehnologija bila korisna.

LLM programe poput ChatGPT-ja npr. volim koristiti kada moram smireno odgovoriti na mail koji me jako uzrujao. Nakon što napišem svoj odgovor zamolim jedan od jezičnih modela da taj odgovor učini emocionalno neutralnijim.

Ako se kod stvaranja sadržaja oslonimo samo na AI, nastavlja, taj će sadržaj djelovati uvjerljivo, ali neće nužno biti točan. Zato je AI tu samo kao pomagalo, ali ne i zamjena. Brezovec naglašava važnost osvještavanja što AI ne može jer smatra da je generalni dojam ljudi da je tehnologija naprednija nego što doista jest.

I da iz tog nerazumijevanja proizlazi odbijanje:

Ovo nije Skynet, već vrlo kvalitetno razrađen sustav – sa svojim mogućnostima i granicama. Mnogi ljudi to ne razumiju pa u pokušaju opravdanja svoje ljudske vrijednosti i vrline, traže načine da dokažu kako umjetna inteligencija nije “toliko inteligentna” postavljajući joj različita pitanja o smislu života itd. Takav način upotrebe i nije pretjerano koristan.

“Nećemo postati gluplji, već brži”

Nerazumijevanje tehnologije može imati realne posljedice, podsjeća i navodi Thomasov teorem: ako se nešto doživljava kao realno, posljedice toga će biti realne.

Ako ostavimo razumijevanje genAI divljini svakodnevice, medijskom senzacionalizmu, akademskom i obrazovnom konzervativizmu, posljedice mogu biti upravo onakve kakve najavljuju – gubitak kritičkog promišljanja, “štancanje” neupotrebljivih seminara, znanstvenih radova, zadaća.

Stoga je, dodaje, od esencijalne važnosti educirati društvo o načinima na koje genAI funkcionira i kako ga možemo koristiti:

U konačnici, pojavom statističkih programa poput Excela, SPSS-a itd. prestali smo statistiku raditi ručno. Ista se paralela može povući s ChatGPT-jem. Upotrebom tih programa za statističku obradu podataka nismo postali gluplji, već brži, ali smo se isto tako trebali educirati o njihovoj upotrebi.