Tko plaća AI alate na poslu? Tvrtka, zaposlenik ili oboje?

Tko plaća AI alate na poslu? Tvrtka, zaposlenik ili oboje?

Tko plaća AI alate koje zaposlenici koriste za posao, koliko takva ulaganja stoje i trebaju li zaposlenici sudjelovati u podmirivanju računa? Istražili smo globalne prakse i razgovarali s hrvatskim IT tvrtkama.

Potaknuti nedavnom raspravom na hrvatskom Redditu, proveli smo anketu na našem službenom LinkedIn profilu, među čitateljima koje smo pitali: Ako alati umjetne inteligencije povećavaju produktivnost na poslu, tko treba snositi taj trošak – zaposlenik ili poslodavac?

Od gotovo četiri stotine onih koji su sudjelovali u navedenoj anketi, čak 63% je odgovorilo da poslodavac u potpunosti pokriva taj trošak, 9% da se taj trošak dijeli između tvrtke i zaposlenika, a 22% ih je izjavilo da sami plaćaju trošak uporabe AI alata, dok je 6% izjavilo da uopće ne koristi takve alate. Ove posljednje, koji se uopće ne koriste umjetnom inteligencijom, nećemo komentirati.

Pola pijem, pola šarcu dajem?

Što se tiče onih 22% koji su izjavili da sami plaćaju alate, pretpostavljamo da su to ljudi koji umjetnu inteligenciju koriste za svoje potrebe, bilo individualno, doma, ili za posao (freelance programeri, odvjetnici, novinari, itd.) koji su pravno registrirani kao samostalna djelatnost i slobodna profesija te paušalni ili standardni obrtnici.

Međutim, najviše nas je zaintrigirala skupina onih koji su izjavili da trošak uporabe alata umjetne inteligencije dijele sa svojim poslodavcima – takvih je gotovo deset posto. Zašto bi zaposlenik plaćao alat koji koristi za posao? To nije običaj. Zašto bi s AI alatima bilo drukčije? Uz to, ako zaposlenik plaća dio troška umjetne inteligencije, prirodno bi bilo da ima i udio u vrijednosti koja se tako ostvaruje, zar ne? E, sad, ne ide to baš tako jednostavno, a zašto, objasnit ćemo nešto kasnije.

U javno dostupnim primjerima koje smo pronašli tijekom našeg istraživanja uglavnom je riječ o ograničenom sufinanciranju eksperimentalne uporabe alata umjetne inteligencije ili stipendijama za edukaciju. Podjela troška nije opće pravilo, no primjenjuje se.

Idemo vidjeti kako takvi dogovori izgledaju u praksi.

Primjeri s Istoka…

Jedan od istaknutijih primjera sustava podjele troška ima kineska tehnološka tvrtka ByteDance, koja je (između štošta ostalog) osmislila TikTok. Prema dostupnim izvještajima u novini South China Morning Post i člancima iz drugih tamošnjih medija, zaposlenici ondje imaju potpuno besplatan pristup internim alatima umjetne inteligencije, a tvrtka im nadoknađuje polovicu troška odabranih vanjskih AI alata, API-ja i tokena koje koriste za osobni razvoj i eksperimentiranje izvan radnog vremena.

Godišnji limiti tog ByteDanceovog 50-50 co-pay sustava razlikuju se po vrsti posla: veći su za tehničke zaposlenike i pripravnike, a manji za ostale. U tom sustavu postoji i poseban slučaj u kojem se trošak uporabe vanjskih modela umjetne inteligencije u cijelosti nadoknađuje, no ne pojedincima već pojedinim timovima koji se bave posebnim projektima. Još jedan internetski izvještaj (The Paper) navodi da kineske tvrtke trošak vanjskih modela raspoređuju na pojedine odjele i timove te ga djelomično nadoknađuju, dok zaposlenici iznose iznad dodijeljenih limita plaćaju sami.

… i Zapadnjačke prakse

Korporativna financiranja troška licence, tokena i primjene alata umjetne inteligencije standardna su poslovna praksa i na Zapadu, a izvode se tako što tvrtka odredi AI budžet ili stipendiju, a zaposlenik odabere alat u kojem se želi izvještiti.

Tvrtka Buffer, primjerice, svojim zaposlenicima daje godišnju AI stipendiju od 250 dolara kako bi mogli isprobati različite alate, uz autonomiju izbora te obaveznu razmjenu iskustava unutar tima. No, to nije podjela pola-pola. Kao i kod Kineza, tvrtka u potpunosti financira trošak do zadanog limita. Pročitajte Bufferov opis tog sustava.

Na sličan slučaj upućuje i istraživanje konzultantske kuće Deloitte, u Irskoj, koje pokazuje da dio zaposlenika koristi besplatne alate, dio sam plaća tokene, dok samo 35% anketiranih u toj zemlji kaže da njihov poslodavac u cijelosti podmiruje trošak tokena i licenci umjetne inteligencije.

Tvrtka Accenture zaposlenicima ograničava osnovnu dodjelu tokena, a dodatna potrošnja može ići na projektni ili timski budžet. To je raspodjela troška unutar tvrtke, a ne nužno dijeljenje računa sa zaposlenikom. I tako dalje

Tokeni za učenje, tokeni za rad

Bez obzira na metodu kompenziranja troškova, pitanje koliko i kako zaposlenici koriste umjetnu inteligenciju važno je pitanje. Koliko je to važno? Evo ilustracije.

Izvršni direktor Nvidije, Jensen Huang, je u nastupu u All-In Podcastu u ožujku ove godine dao hipotetski primjer inženjera s godišnjom plaćom od 500.000 dolara i rekao da bi ga zabrinulo kada bi takav inženjer potrošio samo 5.000 dolara na AI tokene, umjesto barem 250.000. Huang je potrošnju tokena usporedio s korištenjem CAD alata u dizajnu čipova. To je njegov stav o ulaganju u vrhunske stručnjake, a ne dokaz da je takva potrošnja uobičajena ili nužna kod većine tvrtki.

Zašto bi poslodavac uopće ponudio sufinanciranje tokena i plaćanje licenciranja velikih jezičnih modela? Evo mogućih razloga:

• poticanje samoobrazovanja i eksperimentiranja izvan zadanih poslovnih zadaća;

• stjecanje iskustva rada s više alata kako bi se ustanovilo što je korisnije za posao;

• zadavanje limita omogućuje kontrolu potrošnje tokena;

• jasnije razdvajanje izravne poslovne uporabe od karijernog usavršavanja.

Prava i obaveze, u svijetu umjetne inteligencije

Postoji tu još jedan aspekt. Osobno plaćanje alata koji se koriste za posao (u rijetkim situacijama gdje je to slučaj) samo po sebi ne znači automatski i stjecanje udjela u dobiti ili autorskim pravima – iako intuicija navodi da bi zaposlenik koji sudjeluje u pokrivanju troška alata trebao dobiti udio u vrijednosti koju stvara. Međutim, račun za alat i prava na rezultat, odvojena su pitanja.

Darko Jovišić, glavni izvršni direktor i osnivač tvrtke Robotiq.ai, ne vidi razlog zašto bi zaposlenici iz svog džepa plaćali tokene koje troše za posao:

Umjetna inteligencija je radni alat kao i svaki drugi IT alat. Nikome ne bi palo na pamet tražiti od zaposlenika da sufinanciraju Office 365 pretplatu. Osim što to nije ni poslovno ni etički ispravno, otvara i pitanje intelektualnog vlasništva. Ako zaposlenik osobno plati tokene kojima je nastao dio koda, mogao bi tvrditi da ima udio u tom kodu. Takvu nejasnoću nijedna tvrtka ne želi.

Robotiq.ai

Prema hrvatskom Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima (ZASP) poslodavac ima isključiva imovinska prava na djelima nastalim u radnom odnosu, u opsegu potrebnom za obavljanje svoje djelatnosti. Za računalne programe postoji i posebno pravilo: ako ih zaposlenik stvori izvršavajući obveze iz ugovora o radu, poslodavac ima isključiva prava iskorištavanja, osim ako je drukčije ugovoreno.

Zakon o autorskom pravu predviđa i mogućnost „posebne primjerene naknade” ako je djelo (programski kod) bitno pridonijelo povećanju prihoda ili dobiti ili unaprjeđenju djelatnosti. Međutim, to pravo mora biti određeno ugovorom o radu, pravilnikom, kolektivnim ugovorom ili drugim relevantnim aktom. (ZASP, članci 100–101).

Spomenimo tu još jedan „detalj”. Kod poslovnog rezultata dobivenog primjenom umjetne inteligencije postoji i dodatna neizvjesnost: prema aktualnom tumačenju europskog okvira, autorskopravna zaštita u pravilu traži stvaralački doprinos čovjeka; Rezultat koji je u cijelosti generirala umjetna inteligencija, možda uopće neće biti zaštićen kao intelektualno vlasništvo.

Vrijednost koda

Dakle, gledano globalno, postoje modeli podjele troška licenci i tokena sa zaposlenicima, pretežno u kineskim tehnološkim tvrtkama, ali i drugdje, no to nije uobičajena, pretežna, praksa. Posebno ne za obavezne poslovne AI alate. To pokazuje i naša anketa. Čak 63% ispitanika odgovorilo je da poslodavac u potpunosti pokriva taj trošak.

Infinum

Ivan Đikić, potpredsjednik tvrtke Infinum, zadužen za inženjere, ističe kako sve troškove snosi tvrtka, a limita po osobi zasad nema, iako u Infinumu razmatraju optimizacije kao što su odabir modela prema kompleksnosti zadataka i primjena pojedinih open source rješenja:

AI alate aktivno koriste svi naši zaposlenici, ne samo inženjeri. Prosječni trošak po zaposleniku iznosi između 400 i 600 eura mjesečno, a otprilike 85% ukupnog troška otpada na produkciju, koja broji oko 300 ljudi. U trošak umjetne inteligencije računamo sve AI alate (a koristili su gotovo sve značajnije: Copilot, Cursor, Firebender, Gemini, Codex, Claude Code i druge, op. a.) koji se koriste u firmi.

Željeli smo ubrzati usvajanje alata umjetne inteligencije i eksperimentiranje, a vrijednost koju time sada ostvarujemo pokazuje da je to bilo pametno ulaganje u našu buduću relevantnost i konkurentnost, ali i u kvalitetu onoga što isporučujemo svojim korisnicima.

Otvorile su nam se i nove poslovne mogućnosti – AI transformaciju danas nudimo kao jasno mjerljivu uslugu. Pokazujemo klijentima gdje im umjetna inteligencija donosi najveću vrijednost i educiramo ih.

Nešto drukčiju no jednako učinkovitu strategiju primjene umjetne inteligencije ima tvrtka Robotiq.ai. Oni za planiranje, arhitekturu i zahtjevnije zadatke koriste tzv. frontier modele (Anthropic), a samo kodiranje odrađuju na vlastitom AI hardveru, objašnjava Jovišić:

U tu opremu uložili smo dosta novca prošle godine kako bismo optimizirali potrošnju tokena i ispunili zahtjeve vezane uz privatnost i sigurnost podataka. Ukupno smo prošle godine u alate umjetne inteligencije, pretplate i hardver uložili oko tri posto ukupnog prihoda.

Robotiq.ai koristi AI Agente za pisanje i provjeru nekoliko milijuna linija koda u svom proizvodu, a Jovišić dodatno ističe brzinu rada:

Agenti su u dva tjedna proveli nekoliko tisuća testova, za što bi ručnim programiranjem trebalo nekoliko mjeseci. Korist je dvostruka. Platforma je robusnija, a ujedno smo pojačali okvir unutar kojeg agenti rade, jer svaka nova izmjena koda sada mora proći sve postojeće testove.

Kao u svemu ljudskom, i tu se može zastraniti. Veća potrošnja tokena ne znači uvijek i veću produktivnost. U Amazonu je interni neformalni popis KiroRank (nazvan prema internoj umjetnoj inteligenciji) bodovao zaposlenike prema tome tko i koliko troši tokene i kako ih tko koristi. Ustanovljeno je da su neki zaposlenici davali AI agentima nepotrebne poslove, samo da bi povećali potrošnju tokena i tako bili što viši na tom popisu (to se zove tokenmaxxing).

Popis u Amazonu je ukinut, a nešto slično se dogodilo i u Facebooku (to jest, kompaniji Meta). Njihov zaposlenik je napravio popis koji se zvao Claudeonomics, i sam ga je poslije uklonio, kad je i ta priča izašla u javnost.

Širi kontekst

McKinseyjevo globalno istraživanje (McKinsey: The State of AI in 2026) provedeno tijekom ove godine pokazuje da je oko 20% tvrtki već osjetilo ograničenja zbog operativnih troškova primjene umjetne inteligencije, uključujući troškove tokena, dok je 32 % organizacija odustalo od nabave barem jednog softverskog proizvoda ili funkcionalnosti jer su procijenile da ga mogu interno izgraditi pomoću agentskih alata za razvoj softvera.

Privatna arhiva

„Zato”, kaže Ratko Mutavdžić, direktor zadužen za javni sektor u regionalnom Microsoftu i Voditelj Koordinacije za umjetnu inteligenciju, Hrvatske udruge poslodavaca:

Upravljanje licencama više nije samo pitanje broja korisnika i cijene. Poslodavac mora znati koje se mogućnosti umjetne inteligencije stvarno koriste, tko ih koristi i u kojim poslovnim procesima, gdje odlaze podaci, kako se njima upravlja, koliki su stvarni ukupni troškovi te postoji li poslovno opravdanje za kupnju gotovog rješenja ili vlastiti razvoj. U konačnici, nije ključno koliko smo AI alata, tokena ili licenci kupili, nego koliko ih stvarno koristimo i kakvu mjerljivu vrijednost stvaraju za organizaciju.

Istraživanje udruge poslodavaca pokazuje da među hrvatskim poduzećima koja koriste umjetnu inteligenciju njih 28% ostvaruje više od jednog sata uštede dnevno po zaposleniku, a dodatnih 28% između 15 minuta i jednog sata. To je vrlo dobar signal, no globalna istraživanja pokazuju da individualna produktivnost ne znači automatski i financijski rezultat za cijelu organizaciju.

Najkorišteniji AI alati u Hrvatskoj 2025-2026. Drugi nacionalni B2B AI Barometar / HUP

Kao što smo vidjeli, u javno dostupnim svjetskim primjerima postoje refundacije i podjela troška, ali češće za eksperimentiranje, edukaciju ili za ulaganja u odabrane vanjske alate, nego za obavezni poslovni softver utemeljen u modelima umjetne inteligencije.

Hrvatski primjeri tvrtki Infinum i Robotiq.ai pokazuju dva pristupa: tvrtka može preuzeti cijeli trošak i optimizirati ga unutar vlastitih budžeta, ili kombinirati komercijalne alate s vlastitom infrastrukturom. U oba slučaja, ključno pitanje nije samo tko plaća tokene i AI licence, nego kakvu vrijednost tvrtka i zaposlenici dobivaju zauzvrat.

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.

Pravila ponašanja

Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:

  • Ne budite 💩: Nema vrijeđanja, diskriminiranja, ni psovanja (osim ako nije osobni izričaj, ali onda neka psovka bude općenita, a ne usmjerena prema nekome). Također, upoznajte se sa stavkom 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima prije no što ostavite komentar.
  • Samo kvalitetna rasprava, manje trolanja: Ne morate se ni sa kim slagati, ali budite konstruktivni i doprinesite raspravi! Svako trolanje, flameanje, koliko god "plesalo" na granici, leti van.
  • Imenom i prezimenom, nismo Anonymous 👤: Autor sadržaja stoji iza svog sadržaja, stoga stojite i vi iza svog komentara. Koristimo ime i prezime te pravu email adresu.

Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.

Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Veliki intervjui

Hrvatski dizajner napravio idealnu mobilnu igru za ribiče sa 76 pravih vrsta riba i 40 lokacija

Claude Code pisao je kod, Codex je pomogao s ilustracijama i tako je grafički dizajner osmislio mobilnu video igru za ribiče. No izraditi igru koja radi i osmisliti igru kojoj će ljubitelji ribolova vjerovati dvije su različite stvari.

Vodič

Imate pretplatu na AI alate? Evo što računovođe kažu o ispravnom evidentiranju

U novoj kolumni Bruno Cvitanović, direktor računovodstvenog i konzultantskog servisa Brojevi objašnjava kako računovodstveno tretirati AI alate, što vrijedi za poduzetnike izvan sustava PDV-a i na koje pogreške treba paziti.

Veliki intervjui

Ako AI može napraviti film ili igru, što ostaje kreativcima? Odgovara CEO Nanobita

Može li umjetna inteligencija promijeniti način na koji nastaju filmovi i igre, a da pritom ne žrtvujemo kvalitetu priče i kreativnu viziju? Nanobit već testira odgovor na to pitanje, razvijajući AI produkcijske procese koji otvaraju mogućnost stvaranja sadržaja velikom brzinom.

Što ste propustili

Netokracija Podcast

Hrvatska planira uložiti 932 milijuna eura u umjetnu inteligenciju

U novoj epizodi Netokracija Podcasta razgovaramo o hrvatskom Nacionalnom planu za razvoj umjetne inteligencije, u koji se do 2032. planira uložiti 932 milijuna eura, a dotaknuli smo se i globalne AI utrke gdje se troše milijarde.

Analiza

Kako Hrvatska oblikuje stajališta o europskim digitalnim zakonima?

Europski digitalni propisi oblikuju se puno prije nego što stignu na stol europskih institucija. Hrvatska pritom ima priliku zastupati vlastite interese, ali i uključiti domaću tehnološku industriju u pripremu nacionalnih stajališta. Istražili smo kako taj proces izgleda, ali i što bi moglo bolje.

Veliki intervjui

Digitalna pomoć za roditelje: aplikacija za dječja igrališta, zdravlje i obiteljske aktivnosti

Kako pronaći dobar parkić ili... najbliže gradilište? Hrvatski roditelji napravili su Parkich, aplikaciju koja na jednom mjestu okuplja više od 3400 igrališta i niz korisnih funkcija za obitelji.

Netokracija Podcast

Puca li AI balon u 2027. godini?

Što se događa kada AI obećanja sudare sa stvarnošću? Dok tehnološke kompanije ulažu milijarde u umjetnu inteligenciju, developeri se suočavaju s promjenama u svakodnevnom radu, juniori sve teže pronalaze prve prilike, a kompanije tek otkrivaju koliko je zahtjevno AI implementirati u poslovanje.

Umjetna inteligencija

Hrvatski inženjerski trojac ušao u vrh europskog AI natjecanja s rješenjem u poljoprivredi

Zagrebački Motiq spaja robotiku, strojarstvo, mehatroniku i AI. Nastao kao ideja u noćnim Discord razgovorima, sada je prepoznat i u Europi, a konkurencija su mu bile velike tvrtke i sveučilišta.

Veliki intervjui

Odbijeni u regiji, osnivači svemirskog startupa sreću pronašli u Hrvatskoj

Bence Mátyás, astrobiolog i osnivač svemirskog startupa Genesis Space Flight Laboratories, bio je naš sugovornik i uveo nas u uzbudljiv prostor mikrogravitacije te nam objasnio kako to da su svoje mjesto u ovom svemiru našli baš u Čakovcu.