Internet aktivizam za budućnost interneta: Web We Want i First Things First

Internet je prošlog tjedna proslavio 25 godina postojanja, četvrt stoljeća u kojem je postao nezamjenjiv resurs, alat i dio stila života milijardama ljudi. Uz tu globalnu mrežu vezali smo svoje poslovne i privatne živote, a onda iznenađeno jauknuli kad smo se opekli na iluziju privatnosti i shvatili da oni više nisu u potpunosti naši, već izloženi pogledima jedne ili druge vlade i agencije. Ova okrugla godišnjica bila je dobar povod kako bi se razmislilo o budućnosti interneta, a podigle su se razne akcije, manifesti i kampanje kako bi se Internet „vratio na pravi put“. I dok sentiment iza njih nije nužno promašen, postavlja se pitanje može li online aktivizam spasiti online zajednicu.

Tim Berners-Lee, često akreditiran kao začetnik interneta, ovu je obljetnicu iskoristio kako bi lansirao inicijativu Web We Want, kojoj je cilj stvoriti svojevrsnu deklaraciju prava sloboda žitelja interneta, „Magna Carta“ dokument umrežene zajednice kao odgovor na zadiranja vlada i korporacija u nedorečena prava korisnika.

Berners Lee objasnio je motivaciju za osnivanjem ovakve organizacije za The Guardian:

Ako nemamo otvoren, neutralan Internet u koji se možemo pouzdati bez brige za to što se događa u zakulisju, ne možemo imati ni otvorenu vladu, dobru demokraciju, dobro zdravstvo, povezane zajednice i raznolikost kultura. Nije naivno misliti da to možemo imati, ali je naivno misliti da možemo se možemo samo prekrižiti ruke i čekati da se dogodi samo od sebe.

Akciju Web We Want koordinira World Wide Web Foundation, koja među ostalim želi i osigurati pristupačan internet svima (nešto čime se bavi i Zuckerbergova  organizacija Internet.org). Ni ne čudi onda da je jedan od ciljeva Web We Want inicijative upravo “cjenovno prihvatljiv pristup univerzalno dostupnim komunikacijskim platformama”, kao i sloboda izražavanja offline i online, raznolika, otvorena i decentralizirana infrastruktura te neutralne mreže koje ne diskriminiraju sadržaj ni korisnike.

First Things First- osuđivanje konzumerizma po treći put

Gotovo istovremeno, skupina digitalaca i onih koji se tako osjećaju potpisala je vrlo srčani manifesto pod nazivom „First Things First“ kojim se svečano obvezuju kako će preispitati svoju savjest i svojim radom doprinijeti društvu.

Original tog dokumenta napisao je još 1963. Ken Garland fokusirajući se na dizajn i oglašavanje, a manifesto je 2000. je godine doživio svoje prve preinake kako bi osudio konzumeristički duh vremena. Ovaj put preinake je u njega unio kanadski dizajner Cole Peters, uključivši sve digitalce u njega, s ciljem preispitivanja etičkih implikacija Big Data, jednokratnih hit aplikacija i nedostatak raznolikosti u zannosti i tehnologiji.

Ovaj manifest tako  polemizira o korištenju “digitalnih stručnosti” za pogrešne ciljeve:

 Prionuli smo stvaranju trivijalnih, neraznolikih aplikacija, jednokratnih društvenih mreža, fantastičnih gadgeta koje si mogu priuštiti samo bogati, proizvoda koji koriste emocije za prodaju korisničkih podataka, proizvode koji podržavaju neiskrene ili pokvarene načine prodaje, izolirane zajednice koje odbijaju moguće suradnike i vođe koje stoje čvrsto na zemlji. Neki od nas svoju su stručnost ustupili tvrtkama koje iskorištavaju zakon i gaze ljudska prava, bore se protiv sustava enkripcije podataka i privatnosti te riskiraju naše živote. Negirali smo potencijal naših profesija za pozitivno djelovanje te smo koristili svoje vrijeme i energiju u kreiranju stvari koje su u najmanju ruku redundantne, a u najgorem slučaju destruktivne.

Peters smatra kako struka treba ozbiljno porazgovarati o etičkim principima kojima se vodi i prioritetima, prenosi Fast Coexist,  a pogotovo o zaštiti podataka, što je uostalom i jedna od točaka u inicijativi Web We Want.

Puno emocija, malo ciljeva?

Dok različite inicijative vrlo strastveno na (virtualnom) papiru brane prava korisnika i navode vrlo velike ideje i ne baš precizno definirane ciljeve, pitanje je što i koliko mogu postići.  Lisa Maione, predavačica na Queens Collegeu smatra kako su manifesti svrha sami sebi:

Mislim da manifesti djeluju kao podsjetnici nato kako se netko postavlja u praksi ili u svojoj industriji. Nitko nije potpisao krvlju ili pod prijetnjom smrću. To je poticaj za otvaranje dijaloga.

Berners-Lee sličnog je mnijenja  i smatra da je Web We Want ima svoju težinu, pogotovo kada se o ovim temama počinje raspravljati i u zakonodavnim tijelima, pa globalni „brainstorming“ svakako nije na odmet.

Bilo bi vrlo ironično, doduše, da sve te akcije i manifesti ostanu tek mrtva slova na papiru, pogotovo kada je upravo Berners Lee predložio da se statične riječi povezivanjem povede na novu razinu koja bi omogućila aktivno dijeljenje informacija i ideja, i tako potaknuo stvaranje interneta kakav danas znamo.