Umjetna inteligencija ima razorni potencijal, treba je zauzdati etikom, kaže poznati futurolog

Umjetna inteligencija bit će glavni pokretač digitalne transformacije, pri čemu će ju istovremeno i ometati, i omogućavati. Njen razorni potencijal leži u sposobnosti automatizacije složenih zadataka, stvaranju novih načina poslovanja i izazivanja postojećih lance vrijednosti, kaže Lasse Jonasson, viši futurolog i direktor u kopenhaškom Institutu za studije budućnosti. On će biti gost poslovne konferencije Future Tense, koja će 15. svibnja biti održana u Zagrebu, gdje će govoriti o sve bržim tržišnim promjenama.

Jonasson je stekao titulu magistra poslovne ekonomije pri Copenhagen Business School. Prije no što je krajem 2015. godine došao na čelo te institucije bio je dopredsjednik zadužen za upravljanje rizikom u tvrtki za obradu plaćanja Nets Denmark A/S i šef odjela za operativni rizik i usklađenost u tvrtki za financijske usluge ATP-u, između ostalog. Tijekom karijere bavio se financijskim sektorom i tehnološkom infrastrukturom, kao i strateškim, operativnim i financijskim upravljanjem rizicima. 

Stoga smo iskoristili priliku kako bismo porazgovarali s njime o digitalnoj transformaciji, umjetnoj inteligenciji i utjecaju koje će imati na poslovanje u budućnosti, koja je utješno zdravorazumska, gledano kroz njegovu prizmu. 

Nikad kraja digitalnoj transformaciji

Priroda je digitalne transformacije, uvjeren je Jonasson, evolucijska i trajna. 

Naime, kako tehnologija napreduje, pojavljuju se nove prilike za inovacije, učinkovitost i poboljšanje. Stoga je malo vjerojatno kako ćemo ikada vidjeti kraj digitalne transformacije. 

Umjesto toga, možemo očekivati stalne cikluse prilagodbe i promjene, s razdobljima brze transformacije nakon kojih slijedi stabilizacija, da bi ih ponovno poremetio sljedeći val tehnološkog napretka.

Digitalnu transformaciju vidim kao integraciju digitalne tehnologije u sva područja ljudske aktivnosti, temeljno mijenjajući način na koji se operacije provode i vrijednost isporučuje. To je također kulturološka promjena koja zahtijeva od organizacija da neprestano izazivaju status quo, eksperimentiraju i osjećaju se ugodno s neuspjehom. 

Ova transformacija ne odnosi se samo na usvajanje novih tehnologija, već i na promjenu načina na koji razmišljamo, radimo i komuniciramo.

Najveća prepreka uvijek su – ljudi

Prema njegovoj procjeni, trenutno glavni izazovi pred kojima se digitalna transformacija nalazi uključuju integraciju novih tehnologija u postojeće sustave, sigurnost podataka i privatnost te osiguravanje jednakog pristupa tehnologiji. 

Prevladavanje otpora promjenama i jaza u digitalnoj pismenosti također su značajne prepreke. 

U budućnosti će izazovi također uključiti upravljanje sve složenijim i autonomnijim sustavima, zakonodavstvo u vezi s privatnošću podataka, etička razmatranja u vezi s umjetnom inteligencijom i upravljanje društvenim učincima tehnološke nezaposlenosti.

Kako bi umjetna inteligencija bila konstruktivna, potrebno je usredotočiti se na njenu etičku upotrebu te transparentnost i razvoj na načine koji povećavaju ljudske sposobnosti i rješavaju društvene izazove.

Po mom mišljenju, najveća prepreka u transformaciji uvijek su ljudi i naša sposobnost da promijenimo svoj način razmišljanja. Umjetna inteligencija će zahtijevati promjenu većine naših mentalnih modela kako bi odražavali nove mogućnosti i okolnosti koje ona stvara. 

Dakle, treniranje naše spremnosti, otvorenosti i sposobnosti da promijenimo mentalne modele ključno je za konstruktivno suočavanje s razornim silama. To bi moglo biti ono što definira uspjeh na osobnoj i organizacijskoj razini te ono što definira brzinu promjena i konstruktivnost na društvenoj razini.

Sve kraći popis nedodirljivih vještina

Na osobnoj razini, pojedinci se za vrli novi svijet mogu pripremiti njegujući način razmišljanja o cjeloživotnom učenju, prilagođavajući se novim tehnologijama i ne mijenjajući barem svoje mentalne modele koje koriste za razumijevanje svijeta. 

I sam se, priznaje, još hrve s time.

Dolazim iz ekonomskog okruženja i još uvijek se borim s ažuriranjem svog razumijevanja organizacijskog ponašanja temeljenog na homo economicusu koje su me učili u školi.

Prije nekoliko godina većina bi ljudi također rekla kako će biti korisno usvojiti i razvijati vještine koje umjetna inteligencija neće moći replicirati. Ali, taj popis postaje sve kraći i kraći, a na njemu više nisu poslovi koje se do prije koju godinu smatralo sigurnima, poput programiranja kreativnih djelatnosti. 

Vjerojatno smo još nekoliko godina udaljeni od umjetne inteligencije koja će moći generirati senzorne sposobnosti kao što su osjećaji i mirisi. Ali, ne bih temeljio petogodišnje obrazovanje na tome.

Organizacije bi trebale ulagati u pozicioniranje zbog brzog tempa promjena i nesigurnosti, a ne u uobičajeno poslovanje. To zahtijeva sagledavanje svega iz nove perspektive – od toga kako osigurati usavršavanje radne snage, kulture, vodstva do strategije i poslovnog modela.

Suradnja je ključ

Umjetna inteligencija, smatra Jonasson, ima veliki potencijal za značajna poboljšanja u zdravstvenoj zaštiti, zaštiti okoliša i produktivnosti. Također može poboljšati naše razumijevanje složenih sustava, što dovodi do otkrića u znanosti i inženjerstvu. 

S druge strane, prisutne su prijetnje i rizici oko zaštite privatnosti, sigurnosti, etičke upotrebe umjetne inteligencije i potencijala za ekonomske nestabilnosti zbog gubitka radnih mjesta.

Tijekom nadolazećih godina, očekuje Jonasson, umjetna će inteligencija postati sofisticiranija, s napretkom u razumijevanju prirodnog jezika, rješavanju problema i generativnoj umjetnoj inteligenciji. Trebalo bi ju razvijati s fokusom na etičke smjernice, osiguravanje transparentnosti i promicanje pravičnih koristi od napretka umjetne inteligencije. Postoji potreba za međunarodnom suradnjom kako bi se odgovorilo na globalne izazove da je razvoj umjetne inteligencije usklađen s ljudskim vrijednostima.

Razmislite o budućem stanju društva

Kako sve to uklopiti u poslovnu strategiju? Ključno je započeti s jasnim razumijevanjem mogućnosti i ograničenja umjetne inteligencije. 

Tvrtke bi trebale identificirati određena područja u kojima umjetna inteligencija može dodati vrijednost, poput automatizacije korisničkih usluga, prediktivnog održavanja ili poboljšanja donošenja odluka. Osim toga, treba razmotriti etičke implikacije implementacije umjetne inteligencije, osiguravanje privatnosti i sigurnosti podataka i pripremu za transformaciju radne snage. 

Ulaganje u budućnost također uključuje razmišljanje o budućem stanju društva, industrije i kako možete dodati vrijednost u tim uvjetima. 

Radi se o razmišljanju o tome kako možete biti relevantni u budućnosti, s obzirom na vaše postojeće sposobnosti – a ne samo usredotočiti se na pružanje vrijednosti ovdje i sada. Promatrajući pokretače promjena, zapravo možete napraviti dobre pretpostavke o potencijalnim budućim uvjetima – i o tome što se očekuje da će se promijeniti i o tome što se očekuje da će ostati isto. 

Ovakva perspektiva omogućila bi veću mentalnu fleksibilnost i otvorenost promjenama kada se one dogode. Na kraju, to će vam omogućiti da donosite ono što mi nazivamo odlukama utemeljenim na budućnosti i u velikoj mjeri omogućiti vam da svoju organizaciju zaštitite od budućnosti.