65% ljudi čulo je za virtualne asistente u Hrvatskoj tek ove godine, a mnogi još ne znaju ni što rade

Iako naziv upućuje drugačije, virtualni asistenti su stvarni ljudi koji pružaju svoje usluge na daljinu, koristeći svoju opremu i radeći iz svog radnog prostora. Kao svojevrsni nasljednici tajništva, oni su često Katice za sve te ovisno o potrebama i vještinama rade razne stvari – od administracije i financija do community managmenta i marketinga.

Iako su svestrani (i kako ćemo vidjeti – stručnjaci s dugogodišnjim iskustvom), za njihove usluge se još malo zna na našim područjima. Unatoč tom pomanjkanju vidljivosti na sceni, ovo zanimanje pouzdano cvjeta u pandemijskoj zimi koja nas je sve prisilila na remote rad.

U odnosu na 2020., kada su virtualne asistente za upitnik organizatorice tražile svijećom i jedva pronašle 12 kolega i kolegica, ove godine se na istraživanje odazvalo njih 56 od ukupno 200 virtualnih asistenata koliko se procjenjuje da ih trenutno ima u Hrvatskoj. U istraživanju koje uz informacije o samom zanimanju provjerava i status informiranost šire zajednice, kao i zadovoljstva klijenata, ove godine je ukupno sudjelovalo 395 ispitanika, a Sanja mi iskreno kaže kako su se za tu brojku zaista svi iz Go2human Huba pošteno oznojili.

Što su saznali?

Broj virtualnih asistenata se u godinu dana gotovo udvostručio

Za početak važno je istaknuti neke socio-demografske podatke o virtualnim asistentima u Hrvatskoj. Očekivano, najveći broj ispitanih virtualnih asistenata dolazi iz Grada Zagreba (23%) i Primorsko-goranske županije (23%). Dok ih je 84% starije od 30 godina, a najveći udio (39%) se nalazi u dobnoj skupini od 30 do 39 godina.

U prošlogodišnjem istraživanju o virtualnim asistentima u Hrvatskoj Sanja i kolege došli su do procjene da je u Hrvatskoj u 2020. godini bilo aktivno oko stotinu virtualnih asistenata. Ove godine uzevši u obzir nekoliko faktora zaključili su da je krajem 2021. u Hrvatskoj bilo aktivno oko 200 virtualnih asistenata.

Što je najviše utjecalo na udvostručenje?

Krajem 2019. i tijekom 2020. godine, uslijed pandemije, rad od kuće postao je normalan. Osim toga, posljednjih par godina su i mjere samozapošljavanja dovele do toga da više nikomu nije čudno kada kažete da ćete pokrenuti nešto svoje. Kada spojite to dvoje, a na sve još dodate povećanu količinu informacija o poslu virtualnog asistenta do kojih se moglo doći od onih koji se tim poslom već bave, dobijete ovakav boom.

Virtualnih asistenata je u Hrvatskoj je bilo i ranije, no bili su puno tiši. Radili su svoj posao za strane klijente i nisu dijelili svoja iskustva s drugima. Kada su virtualni asistenti počeli otvoreno dijeliti svoja iskustva, pričati o tome što rade, tada su i drugima počeli stavljati bubu u uho koja je pala na plodno tlo jer su drugi osnovni preduvjeti postojali (normalizacija rada od kuće i jednostavnost pokretanja vlastitog poslovanja).

Indikator ovog povećanja je i činjenica iz istraživanja da se gotovo pola ispitanih virtualnih asistenata bavi virtualnom asistencijom manje od godinu dana.

Puno ljudi (još uvijek) nikad nije čulo za virtualne asistente

Iako je zanimanje virtualnih asistenata u svijetu dobro poznato već nekoliko desetljeća, zanimljivo je kako svaki peti ispitanik iz Hrvatske nije nikada čuo za njih, što je bilo jedno od ovogodišnjih iznenađenja za Sanju i kolege:

Nadali smo se da se u godinu dana smanjio broj ljudi koji nikada nisu čuli za virtualne asistente. Taj broj se jest smanjio, s 22% na 18%, no i dalje je to gotovo petina ljudi u uzorku koji nije reprezentativan općoj populaciji i koji je specifičan. Naš uzorak ispitanika je bio takav da od njih očekujete da budu jako dobro informirani. Ne moraju znati točno što sve rade virtualni asistenti niti koristiti njihove usluge osobno, no očekujete da su barem nekad čuli za virtualne asistente i da imaju neku ideju o tome, a istraživanje pokazuje da gotovo petina nikada do samog upitnika nije ni čula za to. To nam je znak da još imamo puno posla kada je riječ o informiranju i educiranju tržišta.

Iako još uvijek nezanemariv broj ljudi ne zna tko su virtualni asistenti i što rade, ohrabruje činjenica da je sve manje zabluda o virtualnim asistentima. 2020. godine je 21% ispitanika vjerovalo da, žele li surađivati s virtualnim asistentom, sami moraju virtualnom asistentu kupiti računalo i ostalu opremu. Ako ste i vi jedni od njih, sada zapamtite – virtualni asistenti rade iz vlastitog prostora i imaju svoju računalnu i drugu opremu.

Prosječna cijena virtualne asistencije se nije znatno promijenila

Trenutno je za samo 28% ispitanih virtualnih asistenata ta vrsta posla primarni izvor prihoda, u odnosu na prošlogodišnjih 56%. Sanja pojašnjava kako je to posljedica velikog broja novopečenih virtualnih asistenata koji se još uhodavaju.

Kako su mnogi tek krenuli, još uvijek nisu popunili svoje kapacitete i još traže klijente, a mnogi još traže i sebe u tom svijetu. Virtualna asistencija je jako širok pojam i što prije se virtualni asistenti specijaliziraju, to bolje za njih. Za specijalizaciju moraju otkriti tko su njihovi idealni klijenti, po čemu su oni sami posebni (vještine, afiniteti), a to ne dođe uvijek preko noći.

Preporuke su u svijetu virtualne asistencije jako važne, a netko tko je tek krenuo nema takvih preporuka pa je početak težak i treba truda i vremena da se sve zakotrlja i pretvori u posao od kojeg se može pristojno živjeti. U tim početnim fazama neki zato snize cijenu svojih usluga, no umjesto da im taj potez donese željeni boost, zapravo ih zakopa u poziciju iz koje se teško mogu izvući pa budžet popunjavaju iz drugih izvora.

Iako je prosječna cijena sata virtualne asistencije 119 kuna, još uvijek više od 60% virtualnih asistenata svoje usluge naplaćuje manje od 100 kuna po satu. Vrlo je slična situacija i kod ostalih ispitanika (potencijalnih i postojećih klijenata) kojih je oko 42% izrazilo da su uslugu virtualne asistencije uglavnom spremni platiti od 50 do 100 kuna, dok njih 20% ne bi išlo ni preko 50 kuna.

Virtualni asistenti kao employer branding benefit?

Istraživanje o virtualnim asistentima naučilo nas je i nešto više o ljudima koji koriste usluge virtualne asistencije. U većini slučajeva to su pravne osobe (poduzeća, obrti i organizacije). Najveći udio virtualnih asistenata u Hrvatskoj surađuje isključivo s domaćim klijentima (46,43%), dok ih manji dio (17,86%) surađuje isključivo sa stranim klijentima. Ipak, domaće tržište još je prilično nerazvijeno po tom pitanju:

Bitan zaključak istraživanja u kontekstu klijenata je i kako se virtualni asistenti danas sve više integriraju u timove i pomažu ne samo vlasnicima i direktorima već i ostalim zaposlenicima.

U svijetu je to normalna, uobičajena stvar (i.e. za Google radi više freelancera i vanjskih suradnika no što imaju svojih zaposlenika) pa vjerujem i nadam se da će to ubrzo postati normalno i kod nas. Brojke u istraživanju govore da idemo u tom smjeru i meni je zbog toga drago. Mi se ovdje još uvijek borimo s objašnjavanjem tko su virtualni asistenti uopće i što oni rade pa ne čudi da i na virtualnu asistenciju gledamo tradicionalno i tek kroz prizmu nadogradnje odnosa nekog šefa i tajnice. U stvarnosti bi za tvrtke bilo dobro da što prije shvate da virtualni asistenti nisu statusni simbol već alat za rast i produktivnost.

Sanja predlaže tvrtkama:

Neka provedu istraživanje unutar svojih timova i pitaju ekipu koliko vole rješavati administraciju i operativu. Zatim neka rezultate tih internih istraživanja uključe u svoje employer branding strategije. Oni koji to naprave vrlo brzo će u svojim oglasima u kojima traže developere i druge stručnjake uz ostale benefite staviti i “imat ćete asistenta koji umjesto vas ispunjava putne naloge i sve slične zadatke koje vi ne želite raditi”. Koliko su sada već ping-pong stolovi “so last year”, toliko su virtualni asistenti u timovima “next year”, samo što je prvo bio hype, a drugo je stvarna pomoć u poslovanju.

Svijetom virtualne asistencije vladaju visokoobrazovane žene s iskustvom

Među ispitanim virtualnim asistentima nije zabilježen nijedan u studentskoj populaciji (dobna skupina 18 – 24 godina), dapače, ispostavlja se da čak 42% ispitanih virtualnih asistenata ima više od 10 godina radnog iskustva. S druge strane imamo informaciju kako 91% ispitanih virtualnih asistenata čine žene. To nas dovodi i do jednog zanimljivog zaključka istraživanja: Svijetom virtualne asistencije vladaju visokoobrazovane žene s iskustvom.

Ipak, zanimljivo je istaknuti i brigu koju Sanja i kolege ističu u samom istraživanju – ovoliki udio žena ukazuje na to da je virtualna asistencija tzv. pink-collar zanimanje. To su zanimanja u kojima dominiraju žene i smatraju se zanimanjima koja su manje cijenjena i slabije plaćena (izvor: UAB Institute for Human Rights, 2019). To je osnovni razlog zašto činjenicu da svijetom virtualne asistencije dominiraju žene ne slavimo, već ju vidimo kao prostor za napredak, ističu u istraživanju.

Najbolja reklama virtualnim asistentima su oni sami

Kako smo vidjeli, iako zanimanje virtualnog asistiranja ima potencijala i vidno raste, ova usluga je još slabo prepoznata u Hrvatskoj. Osim toga, jedan od komentara ispitanica bio je i kako domaće tvrtke/direktori teško delegiraju i prihvaćaju nove osobe ako nisu njihovi zaposlenici. Za kraj sam stoga upitala Sanju da iz svoje upućene perspektive predloži što bi se po tom pitanju moglo napraviti da se situacija promijeni.

Moramo nastaviti informirati i educirati i to moramo raditi vrlo plastično. Nije dovoljno pričati općenito o virtualnoj asistenciji jer takve priče nitko ne čuje. Tek kad pričamo konkretno što radimo, kako radimo, kako pomažemo, koje sve zadatke rješavamo, koje alate, znanja i vještine pritom koristimo, tek tada imamo šansu doprijeti do ljudi. To nije uvijek jednostavno jer istovremeno moramo i štititi privatnost svojih klijenata i paziti da ne otkrijemo previše, no nije ni nemoguće. Dobri odnosi s klijentima nam u tome pomažu, jer kada klijenti sami pričaju o svojim iskustvima s virtualnim asistentima, onda to nailazi na bolji odaziv.

Za sve vas koje zanimaju detalji i brojke, istraživanje u cijelosti možete pregledati OVDJE.