Sretan joj 20. rođendan! Hrvatska Wikipedia ima šanse opet biti pouzdana

Hrvatsko izdanje Wikipedije pokrenuto je prije 20 godina, 16. veljače 2003., samo dvije godine i mjesec dana nakon one prve, na engleskom.

Hrvatska Wikipedia, točnije Wikipedia na hrvatskom – jer se izdanja klasificiraju prema jeziku koji koriste, a ne geografskim granicama ili nacionalnosti, danas sadrži 213.898 članaka koji su ukupno uređivani 6,57 milijuna puta i 287.446 registriranih korisničkih računa od kojih je 590 aktivnih (napravili su bar nešto na Wikipediji u posljednjih 30 dana).

O značaju te obljetnice, Wikipedije, ali i ostalih wiki projekata, a posebno poziciji hrvatske Wikipedije i njezinim, mogli bismo reći – burnim tinejđerskim godinama, razgovarala sam sa Željkom Blaće, medijskim umjetnikom i aktivistom, aktivnim urednikom Wikipedije i dijelom inicijative HrW.

Jedinstveni u svijetu – po problemima i neistinama

U slučaju hrvatskog izdanja te najveće svjetske online enciklopedije, razgovor ne možemo početi pričom o značaju Wikipedije kao neovisnog, nekomercijalnog, otvorenog i dostupnog izvora znanja jer ona na hrvatskom to dugo nije bila.

Dugi niz godina hrvatskom Wikipedijom vladali su administratori koji su je pretvorili u desničarsko glasilo problematičnog pristupa sadržaju, posebno povijesnom. Sadržaj je do te mjere bio problematičan da se učenike tijekom online nastave upozoravalo da ne koriste “nepouzdanu hrvatsku Wikipediju” kao izvor.

Upravo je to Željka potaknulo da se sam aktivnije posveti uređivanju članaka, ali i edukaciji što više ljudi o uređivanju, poput inicijative WikiOna. Situacija je, kaže, sad osjetno bolja:

Ide na bolje, sređivanje traje oko godinu i pol, neki od problematičnih su izgubili ovlasti uređivanja, a jedan je čak globalno uklonjen s Wikipedije. Prirodne znanosti i unosi koji se zasnivaju na čistim činjenicama su još bili i dobri, društveno-humanističke znanosti znatno lošije, a posebno povijest gdje je bilo falsificiranja činjenica ili iskrivljenih tumačenja.

Loše stanje je bilo i što se tiče ženskih pitanja i prava, reproduktivnih pojmova i općenito zastupljenosti žena. S obzirom da su najaktivniji urednici u tom području bili katolički svećenici, a najviše unosa na hrvatskoj Wikipediji od svih žena imale su – redovnice.

“Danas svatko može napraviti web stranicu i tehnički imati izvor”

Po pristranoj uređivačkoj politici i nepouzdanosti informacija hrvatska Wikipedija je jedinstvena u svijetu, otkriva. Naravno, i na drugim izdanjima su se događale kontroverze oko određenih tema, ali niti na jednom u tolikoj mjeri kao kod nas:

Za problem točnosti rješenje je ispočetka bilo u pravilu da se za svaku informaciju navedenu na Wikipediji mora navesti izvor. Međutim, danas je najmanji problem napraviti web stranicu, na njoj objaviti bilo što i tako tehnički imati izvor. Zato mnoge Wikipedije danas imaju popise izvora koji se smatraju vjerodostojnima, odnosno koji su prihvatljivi.

Sve je to, naravno, kolaborativan pothvat i o tome koji izvori će biti na toj listi se odlučuje zajednički. Svi urednici volontiraju, postoje jednostavna pravila kojih se treba držati, nedoumice se rješavaju zajednički, konsenzusom.

Nije se mijenjala 20 godina, ali za Gen Z stižu Wiki Stories

Upravo otvorena, kolaborativna i nekomercijalna priroda Wikipedije je tajna njezine održivosti i dugovječnosti. Željko podsjeća da ne postoji niti jedna druga trenutno masovno korištena web stranica koja postoji više od 20 godina i to skoro pa u istom obliku:

Neprofitnost Wikipedije pridonosti njezinoj održivosti. Komercijalni projekti obično nastanu, imaju neki vrhunac popularnosti i onda ih prestignu neki drugi komercijalni projekti i novi trendovi.

Kod nekomercijalnog projekta kao što je Wikipedija nema pritiska biznisa da se stalno mora mijenjati, nema napornih bannera ili kompliciranog sučelja na koji se korisnici moraju naviknuti.

Wikipedija se koristi intuitivno, ne treba biti pretjerano tehnološki pismen čak ni da bi se sudjelovalo u uređivanju i nije se bitno mijenjala tijekom ovih 20 godina i zbog toga je odlična platforma.

Pristupačnosti pridonosi i činjenica da Wikipedija postoji na mnogim jezicima, točnije na 329 jezika. Neki jezici imaju više članaka na Wikipediji nego živih govornika, a Wikipedije na nekim jezicima se aktivno održavaju samo kako bi se jezik sačuvao od umiranja.

Međutim, činjenica da se platforma nije drastično mijenjala tijekom 20 godina ima i nedostatke – Wikipedia se zasniva na tekstu, a mlađe generacije navikle su više konzumirati video sadržaj. Uredništvo se dosjetilo rješenju i za to pa bi se uskoro na mobilnim verzijama mogle naći Wiki Stories, slične onima na Instagramu ili Snapchatu.

“Kad se svede na volontere, najviše se čuje one koji su naglasniji”

Sve što se dogodi na bilo kojem od izdanja Wikipedije, plod je volonterskog rada određene vrste entuzijasta koji poklanjanju svoje vrijeme i trud tom projektu. Volonterski pristup pokazao se kao najbolji, iako, upozorava Željko, ni on nije idealan:

Ako se sve zasniva na entuzijazmu i slobodnom vremenu, najviše se čuje one koji si mogu priuštiti sate provoditi besplatno uređujući Wikipediju ili su jednostavno, najglasniji i najstrastveniji.

Kao primjer navodi nogometne navijače koji su prilično strastveni pa tako i glasni na hrvatskoj Wikipediji:

Gledano po zanimanjima, četvrtina ljudi sa stranicama na hrvatskoj Wikipediji su nogometaši. Čak je i političara manje nego njih!

U Hrvatskoj wiki entuzijasta, koji su aktivni urednici i redovito dolaze na okupljanja zajednice ima oko 20-30, još oko 50 njih koji su aktivni i povremeno dolaze i stotine njih koji aktivno uređuju samo onaj dio Wikipedije koji se odnosi na njihov interes. Među njima ima onih koji to rade možda samo jednom godišnje kad se događa to što je njima važno, poput strastvenih ljubitelja Eurosonga koji su izuzetno ažurni, ali samo u tih nekoliko dana kad se natjecanje događa.

Wikipedia bi se mogla koristiti u nastavi, da muzeji i knjižnice dijele znanje…

Na hrvatskom izdanju Wikipedije moglo bi se i trebalo raditi više, u odnosu na slične ili susjedne zemlje zaostajemo, ali na gradnji zajednice treba raditi. U nekim zemljama se Wikipedia koristi u nastavi, odnosno učenici kao zadatak dobivaju napisati ili urediti unos na lokalnoj Wikipediji kako bi naučili koristiti i citirati izvore, procjeniti pouzdanost određenog izvora i pisati iz objektive perspektive.

Blaće se, među ostalim, bavi projektom GLAMWiki Hrvatska, u kojem kulturne ustanove poput galerija, muzeja i knjižnica upoznaje s različitim wiki alatima i iskusnim urednicima koji im mogu pomoći da svoje materijale i resurse učine dostupnima široj javnosti.

U siječnju je u Hrvatskoj ugostio Yamena Bousriha koji se profesionalno bavi financijskim softverom, ali se kao entuzijast otvorenog znanja i wiki projekata, među ostalim, bavi i dokumentiranjem UNESCO-vih mjesta svjetske baštine. Obilazi ih, snima i fotografira kako bi unosi za ta mjesta bili bogati multimedijalnim sadržajem (tako ne samo da se čuvaju za budućnost, nego je dokazano da sadržajno bogatije stranice na Wikipediji povećavaju turistički prihod znamenitostima).

“Wikipediju je najbolje ne gledati kao na kraj, nego početak prikupljanja informacija”

Iako globalno postoji 22, a lokalno 20 godina, Wikipedia je nepresušan izvor znanja, informacija pa čak i zabave – i ne prestaje biti relevantna. Na TikToku su jedno vrijeme bila popularna videa u kojima autori pokazuju kako dva potpuno nepovezana pojma mogu dovesti u vezu uz par klikova na poveznice u člancima na Wikipediji. Instagram profil Depths Of Wikipedia koji dijeli bizarne informacije ili čudne unose koji se nalaze na toj enciklopediji ima 1,1 milijun pratitelja.

View this post on Instagram

A post shared by Wikipedia is weird! (@depthsofwikipedia)

Bez obzira koliko dugo bio na Wikipediji ili koliko aktivno bio angažiran, uvijek na njoj možeš naći nešto novo i zanimljivo, priznaje Blaće i dodaje da je Wikipediju najbolje ne gledati kao na kraj, nego početak prikupljanja informacija: sažetak koji će nas odvesti putem istraživanja navedenih izvora.

Zato kaže da se ljudi uvijek vraćaju Wikipediji pa polako i hrvatskoj. Siguran je da će postojati još 20 godina:

Možda ne u potpuno istom formatu, ali sigurno hoće. Uostalom, ljudsko znanje se eksponencijalno množi svake godine, sve više će nam trebati servisi koji ga sistematiziraju!