Zašto ni nakon 9 godina nemam Facebook profil?

Sviđa vam se članak?

Preporučite ga prijateljima i kolegama putem društvenih mreža!

Da na početku budem potpuno iskren, tvrdnja u naslovu nije baš potpuno točna. Naime, Facebook profil sam aktivirao 15. prosinca 2006. godine, jer sam za njega negdje čuo. U tom trenutku činio mi se kao nekakav LinkedIn za studente…

Toliko o Facebooku!

Toliko o Facebooku!

Da na početku budem potpuno iskren, tvrdnja u naslovu nije baš potpuno točna. Naime, Facebook profil sam aktivirao 15. prosinca 2006. godine, jer sam za njega negdje čuo. U tom trenutku činio mi se kao nekakav LinkedIn za studente

Gmail imenik mi je tad našao ravno dvoje poznanika koji su ga prije me koristili, a budući da se radilo o starijim kolegama s faksa koji su tamo uglavnom diskutirali o studiranju, dobio sam već spomenuti dojam. Nakon toga potpuno sam na njega zaboravio, sve do otprilike godinu dana nakon toga, kada su mi na email postepeno počeli stizati zahtjevi za prijateljstvo od ljudi koje poznajem

Zabavno u početku

Moram priznati da je taj početak aktivnog korištenja Facebooka bio prilično zabavan. Dogodilo se nešto što nitko baš do tad nije iskusio. Dio korisnika imao je već iskustvo komunikacije s određenim ljudima na internetu, te ljude nisu često i osobno poznavali. Ono što je Facebook među prvima počeo, bila je prava društvena mreža, čiji su članovi bili iz svih sfera društva. Facebook je svakodnevnu internetsku prisutnost učinio uobičajenom.

fbtjedan

No problem je bio u tome što sam nakon nekih mjesec dana shvatio da, iako mi je bilo zabavno, svoje sam vrijeme trošio na potpuno beskorisne stvari. Nisam primio doslovno ni jednu pametnu informaciju; samo virtualne poklone, pozive za grupe “šaljivih” imena te zahtjeve za prijateljstva “prijatelja” koje sam u životu jednom vidio. Zbog toga sam ga 4. siječnja 2008. deaktivirao.

U početku sam osjetio ogromno olakšanje. Apsurdno velika količina izgubljenog vremena na dnevnoj bazi odjednom je opet bila iskoristiva za korisnije stvari. No kako je Facebook postajao sve popularniji, postojali su određeni razlozi za ponovnom aktivacijom, no stvorilo se i puno novih razloga zašto to baš i ne bi trebala biti dobra ideja.

Popularniji Facebook, više ljudi i više glavobolja

Više ljudi značilo je i više problema. Ljudi s kojima sam prijatelj, i neki drugi ljudi s kojima sam prijatelj, a koji su međusobni neprijatelji; bivše djevojke te iznošenje prevelike količine privatnih informacija, često poticane viškom samopouzdanja koje ljudi dobivaju kad su “s one strane ekrana”, stvari su koje su me najviše odbijale od ponovne aktivacije accounta. Facebook je jednostavno postao previše mainstream - jedna velika šuma u kojoj se ne vidi drvo.

Facebook traži istinu!

Malo ljudi je upoznato s činjenicom da prema Facebookovoj EULA-i, informacije na vašem Facebook profilu moraju biti potpune, točne i ažurne. Pojavom Timelinea, to drugim riječima znači da copy-pasteate svoj život na internet, što je u redu ukoliko se to odnosi samo na vas, no ukoliko u to uključujete i svoju djecu, koja još nisu ni svjesna samih sebe, a kamoli interneta – to zaista postaje velik problem.

facebook.deactivate

Naravno da postoji i cijeli niz pozitivnih strana Facebooka, koji je danas prvenstveno neka vrsta komunikacijskog sredstva, ali u isto vrijeme i malo prelagan način da doslovno dođete do bilo kojeg dijela nečijeg života.

Puno puta sam čuo argumente koji su se prvenstveno ticali mog bavljenja fotografijom te pisanja na vlastitom blogu. Da, objave fotografije na vlastitom Facebook profilu ili stranice mogu mi donijeti “lajkove”, ali pravo pitanje je – čemu će mi oni koristiti? Koji je trud nekog korisnika potreban za stisak jednog “lajka”, te koja mu je svrha budući da ne postoji “dislajk”. Kakva je vjerojatnost da će mi netko ostaviti neku iole konstruktivnu kritiku? Ista stvar je i s blogom.

Alat za komunikaciju

Jedina stvar koja zaista jest korisnika jest činjenica da je Facebook danas zaista jedan veliki digitalni imenik. Baza koja povezuje doslovno sve ljude u vašem životu, pa je stoga izvrstan alat za komunikaciju, pogotovo s ljudima s kojima ste izgubili kontakt.

No, eto igrom slučaja vrlo malo putujem, nisam nikad živio vani, nemam rodbine vani, a ljude s kojima sam iz nekog razloga izgubio kontakt tijekom godina, našao sam i bez Facebooka. Naravno da je Facebook odličan alat za komunikaciju općenito, no ja ga još uvijek doživljavam kao supstitut ostalim kanalima komunikacije. Sjetite se samo one izjave od prije par godina, kada je Zuckerberg tvrdio da će Facebook zamijeniti e-mail.

Kad sve zbrojim i oduzmem, osim što ispadam “čudak” koji ga još nema, do danas još nisam osjetio pravi razlog zbog kojega bih opet aktivirao Facebook. Hoće li taj trenutak doći prije no što Facebookova dionica potpuno potone, ostaje tek vidjeti. Facebook u pravilima korištenja ima previše stvari za koje mi jednostavno nije jasno kako se itko samovoljno s njima složio. Nije ovdje toliko stvar u tome da Facebook nema dobrih strana, već da jednostavno ima previše loših. 

Ako još uvijek ne razumijete o čemu pričam, savjetujem gledanje odlične Britanske mini serije Black Mirror, koja u svoja tri nastavka (posebno u druga dva) odlično obrađuje društvenu problematiku današnjih digitalnih društvenih mreža.

Ne morate prihvatiti pravila (Facebookove) igre

Za razliku od vojske ljudi koja se svakodnevno žali na povredu privatnosti njihovih podataka prilikom korištenja Facebooka; tu tvrdnju nalazim smiješnom, jer spomenuti zaboravljaju da je Facebook običan servis, koji ima pravila korištenja s kojima se vi možete, ali i ne morate složiti. Osobno se s tim pravilima ne slažem, stoga ga jednostavno ne koristim… Jeste li vi ikad razmišljali o isključivanju Facebook profila?