LEX INTERNET: Zakon protiv govora mržnje ili izlika za još jednu radnu skupinu?

Sviđa vam se članak?

Preporučite ga prijateljima i kolegama putem društvenih mreža!

Nemojmo si lagati, govor mržnje na internetu se najčešće ne sankcionira. Ne zato što zakon prema kojem bi se činilo ne postoji, već zato što se ne provodi. 

Središnji državni ured za razvoj digitalnog društva donio je velebnu odluku – u izradu kreće zakon prema kojem će se kažnjavati govor mržnje na internetu! U paketu s Odlukom dolazi, naravno, i mnogočlana Radna skupina, a sve kako bismo imali što bolji Zakon za internet.

I mediji su tu vijest masovno prenijeli, uz jednako velebne najave:

Ukoliko takav zakon bude donesen, to će biti prvi put da se u Hrvatskoj reguliraju govor mržnje, širenje lažnih vijesti i poticanje na nasilju na internetu.

Pritom je zaboravljena mala i nebitna činjenica, a to je da se u Hrvatskoj te stvari uistinu već reguliraju, zakonom barem, ako ne uvijek u praksi. Jeste li ikad čuli za Kazneni zakon?

Ako ne treba poseban zakon “za na ulicu” i “za po kući”, ne treba ni “za internet”

Njime se regulira, među ostalim, i govor mržnje, na internetu i van njega. Najčešće se u tom kontekstu citira Članak 174. Kaznenog zakona:

Tko u cilju širenja rasne, vjerske, spolne, nacionalne, etničke mržnje ili mržnje po osnovi boje kože ili spolnog opredjeljenja, ili drugih osobina, ili u cilju omalovažavanja, javno iznese ili pronese zamisli o nadmoćnosti ili podčinjenosti jedne rase, etničke ili vjerske zajednice, spola, nacije ili zamisli o nadmoćnosti ili podčinjenosti po osnovi boje kože ili spolnog opredjeljenja, ili drugih osobina, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.

No ako je on kojim slučajem prespecifičan u formulaciji “iznošenje i zamisli o nadmoćnosti ili podčinjenosti”, tu je i članak 325:

Tko putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način javno potiče ili javnosti učini dostupnim letke, slike ili druge materijale kojima se poziva na nasilje ili mržnju usmjerenu prema skupini ljudi ili pripadniku skupine zbog njihove rasne, vjerske, nacionalne ili etničke pripadnosti, podrijetla, boje kože, spola, spolnog opredjeljenja, rodnog identiteta, invaliditeta ili kakvih drugih osobina, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

A nemojmo zaboraviti ni Zakon o elektroničkim medijima, koji u članku 12 kaže:

U audio i/ili audiovizualnim medijskim uslugama nije dopušteno poticati, pogodovati poticanju i širiti mržnju ili diskriminaciju na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, te antisemitizam i ksenofobiju, ideje fašističkih, nacionalističkih, komunističkih i drugih totalitarnih režima.

Isti zakon kasnije dodaje kako se te odredbe primjenjuju i na elektroničke publikacije –  iako je “primjenjuje” možda sporan termin, ako pogledamo neke od domaćih portala.

Zakonska regulativa očito postoji – zakon ne treba u svom imenu nositi dodatak “za internet” ili “na internetu” da bi se na njega odnosio. Nemamo Zakon za Zagreb i Zakon za Čakovec, Zakon za na ulicu i Zakon za po doma, a svejedno je hoće li se poruka mržnje tiskati, tvitnuti ili ispisati makaronima i šljokicama.

Bolja regulacija ili pranje ruku?

Uzima li država s novim zakonom stvar u svoje ruke… ili delegira?

Ako pogledamo druge članice Europske unije, još samo jedna država ima zakon “za internet”. Pomalo kontroverzan njemački NetzDG, stupio je na snagu 2017. godine, a među ostalim, traži od društvenih mreža da korisnicima omoguće jednostavan i transparentan način za prijavljivanje ilegalnog sadržaja te da vidljivo protuzakonit sadržaj uklone ili blokiraju unutar 24 sata od prijave. Ako to ne učine, mogu biti sankcionirane kaznom do pet milijuna eura.

Iako se to čini potpuno razumnim – Tko ne bi htio da internet bude ljepše i inkluzivnije mjesto? – NetzDG ima jednu veliku zamjerku.

Mnogi smatraju da se njime efektivno privatne tvrtke zadužilo da rade posao države. Vrlo je to elegantan način da se odgovornost prebaci na nekog drugog: Netko promovira netrpeljivost na društvenim mrežama? Ma pusti, Facebook će to riješiti. Ili popuniti državni proračun, ako ne riješi na vrijeme.

Jednoj Njemačkoj to čak i može proći – s 80+ milijuna stanovnika, odokativno 33+ milijuna korisnika Facebooka (primjerice) između 200 i 300 milijuna eura koji se mjesečno ulažu u oglašavanje na društvenim mrežama. Koliki trn u oku jedna Hrvatska, mala po broju stanovnika, korisnika i visini budžeta, može biti Facebooku, Googleu, Twitteru ili bilo kojoj drugoj globalnoj privatnoj tvrtki?

Treba dodati i da se u njemačkoj ne-internetski zakoni koji se vežu uz govor mržnje rigorozno provode, pa je NetzDG nadogradnja na njih. Novi hrvatski Lex internet, ako se vodi njemačkim tekstom i hrvatskom praksom, može biti samo dobra izlika za neaktivnost, sljedeći put kad se netko požali na difamaciju, cenzuru ili govor mržnje.

Digitalizacija Hrvatske: Proaktivna, progresivna… sve osim produktivna

Ovo nije ni prvi put da se radi show oko “prilagođavanja” zakona digitalnom dobu. I 2013. je napravljena kozmetička promjena Kaznenog zakona koja se razvikala jer su dodane riječi “računalni sustav” i “mreža”.

Ideja o zakonu koji bi vrijedio “za internet” povukla se i prošle godine kada je nekoliko građana ostalo šokirano kada su uhićeni zbog komentara na društvenim mrežama. Ironično, ta je kratka epizoda pokazala da zakon postoji, odnosi se na društvene mreže i da se provoditi može.

Osim zakona, i problem širenja govora mržnje na internetu uistinu postoji i treba ga se rješavati što prije. Najbrži i najefikasniji način bio bi da se postojeći zakoni počnu provoditi (i to ne selektivno), da se djecu educira, a odrasle sankcionira.

Umjesto toga još jedna radna skupina uz mnogo će suradnika održati i mnogo sastanaka, te naštrikati još jedan zakon koji ćemo kao dekorativni tabletić moći prebaciti preko monitora, čisto da se vidi da ga imamo.

Jer ako se donosi novi zakon, to djeluje proaktivno. Ako imenu tog zakonu stoji “na internetu”, to djeluje progresivno. Šteta što ne može biti – produktivno.