Uskoro prvi poziv za WiFi4EU!

16.000 gradova i općina u utrci za besplatan WiFi: Imaju li hrvatski realne šanse?

Sviđa vam se članak?

Preporučite ga prijateljima i kolegama putem društvenih mreža!

Jesu li se vaša općina ili grad prijavili za WiFi4EU? Program koji je Europska komisija otvorila krajem ožujka, trebao bi uskoro doći do prvih tisuću lokalnih jedinica, a uz pomoć dobivenih sredstava općine i gradovi će moći uložiti u prijeko potrebnu WiFi infrastrukturu na javnim površinama. Ususret prvom pozivu, saznajemo kolika je konkurencija u Hrvatskoj, zašto je umreženost javnih središta bitna i zašto se bez obzira na malu vjerojatnost isplati pripremati projekt.

Europski komisija otvorila je krajem ožujka prijave za WiFi4EU program. Ova 120 milijuna eura vrijedna inicijativa, lokalnim jedinicama EU pa tako i hrvatskim općinama i gradovima, nudi sredstva za postavljanje WiFi mreže na javnim površinama.

Promicanje internetske povezivosti u lokalnim zajednicama, prepoznato je kao jedan od načina poticanja manje isključivosti, po uzoru na ono što je i Jean-Claude Juncker poručio, a tiče se činjenice da povezivost za SVE označava mrežu koja koristi svakome – bez obzira gdje živi ili koliko zarađuje. Ipak, iako je riječ o projektu kojim se želi bez diskriminacije omogućiti pristup internetskoj mreži, možda upravo način kako će se odabrati ti gradovi nije pravo rješenje za to.

U želji da otkrijemo koliko su lokalci u Hrvatskoj upućeni u program, jesu se već pripremili na prvi otvoreni poziv za prijavu te koliko se uopće gradova prijavilo u sustav – kontaktirali smo par lokalnih jedinica i Udrugu gradova.

WiFi4EU – sredstva na raspolaganju

Za sve vas koji možda niste upućeni, WiFi4EU je program namijenjen lokalnim jedinicama koje bi uz dobivena sredstva mogle izgraditi potrebnu WiFi infrastrukturu u gradu ili općini, čime bi na kraju svojim stanovnicima i posjetiteljima mogli omogućiti korištenje besplatne bežične mreže na javnim površinama. Ukupnim iznosom od 120 milijuna eura (za koje je moguće proširenje od 25 do 50 mil. eura po potrebi) obuhvatit će se do kraja 2020. godine od 6 do 8 tisuća lokalnih jedinica u Europskoj uniji.

Prema sveukupnom broju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u Hrvatskoj, to znači da se za financiranje može prijaviti 576 općina i gradova. Iako iz HAKOM-a navode kako će projekt biti sufinanciran u stopostotnom iznosu, zapravo je po jednoj lokalnoj jedinici (koje budu odabrane) rezerviran vaučer od prosječne vrijednosti 15 tisuća eura. Taj iznos namijenjen je postavljanju infrastrukture za bežičnu mrežu, ali i plaćanju troškova održavanja dobivene opreme u trajanju od 3 godine. Što zapravo nije velik iznos. Pričala sam s dogradonačelnikom MakarskeDraženom Nemčićem, koliko je turističkom gradu s više od 10 tisuća stanovnika to dovoljno:

U projekciji za projekt izračunali smo da nam je 15 tisuća dovoljno za dva do tri hotspota. Vjerujem da za veće gradove to sigurno neće biti značajan iznos, a i većina velikih gradova već ima svoja WiFi rješenja. Ipak, za Makarsku to je neki razuman iznos s kojim se mogu pokrenuti stvari i platiti održavanja za dogledno vrijeme.

Cijela inicijativa, kako i potvrđuje Nemičić, zapravo više znači manjim lokalnim zajednicama. Osim toga, lokalne jedinice mogu ta sredstva uzeti i za mnogo veće projekte, ali će ostatak troškova između ugovorene tvrtke odnosno izvršitelja radova morati financirati iz svoje blagajne.

Poticaj i za mala i srednja poduzeća

Općine i gradovi će sami moći odabrati tvrtke koje će biti zadužene za dobavljanje i instaliranje potrebne opreme za uspostavu mreže. EU konkretno u tom neće imati nikakve prste, osim što tvrtkama daju priliku za registraciju u sustav kako bi ih lokalne vlasti mogle lakše pronaći i odabrati. Makarska je već prije 4-5 godina samostalno pokrenula projekt uspostave javne WiFi infrastrukture, ali je tada inicijativa zakazala zbog razloga koje i Nemičić kaže da još provjeravaju:

Ipak, dobra stvar u tome jest što su od zadnje akcije, kupljene antene ostale neiskorištene pa ćemo se moći i njima pomoći i tako nadoknaditi ako bude manjka sredstava za opremu. Prije smo imali nekoliko dobavljača i izvođača cijelog instalacijskog procesa i to je bio priličan kaos, no našli smo rješenje u jednoj tvrtki i nadamo se da ćemo imati priliku s njima to i dalje realizirati.

WiFi4EU – mogućnosti i prepreke

Što besplatna mreža znači jednoj općini?

Bežična mreža diljem javnih površina neće biti značajna stvar samo stanovnicima, već i svim posjetiteljima umreženih središta javnog života, pogotovo ususret turističkoj sezoni, da ne spominjemom kako su WiFi i IoT tehnologija ključni elementi za izgradnju budućih Smart City rješenja. Između ostaloga, u sklopu programa, lokalna tijela bi trebala kroz ovaj program početi (ako već nisu) poticati na razvoj i promicanje svojih digitalnih usluga u područjima kao što su e-vlada, e-zdravstvo i e-turizam. Ipak, za to bismo trebali i očekivati da Uprava za modernizaciju javne uprave, popularnog naziva e-Hrvatska, uzme više maha. Do 2020. možda nećemo doživjeti pravu digitalnu transformaciju, ali ima dobrih proaktivnih primjera, poput Grada Bjelovara, koji samo dokazuju bitnu činjenicu – da se takve stvari trebaju poticati lokalno.

WiFi4EU bi trebao na lokalnoj razini omogućiti umrežavanje na brzinama od minimalno 30Mbps. Za usporedbu, dovoljno je reći da je Hrvatska poznata po skupom i sporom internetu i nalazi se na trećem mjestu u Europskoj uniji po nezadovoljstvu s trenutnim brzinama pa ako itko treba poticaj za razvoj javne WiFi infrastrukture, to bi trebale biti hrvatske općine i gradovi.

Osim toga, besplatni WiFi izvrstan je marketinški faktor koji može biti dodatan benefit za svako turističko mjesto, općinu i grad. Osobno dolazim iz mjesta koje ima nešto više od petsto stanovnika, a čija je turistička zajednica već prije nekoliko godina samoinicijativno realizirala besplatnu bežičnu mrežu za turiste (i uspjela u tome!).

Ako razmislimo samo o činjenici da je biti online skoro jednako kao biti povezan s cijelim svijetom – i da mnogi turisti ne uplaćuju dodatne mobilne pakete dok su na putovanju – mogućnost da čim iskuse neki doživljaj, a potom to i objave online, donosi publicitet koji nikakvo oglašavanje ne može platiti.

Od 16 tisuća prijavljenih samo tisuću dobiva – zasad

Program WiFi4EU jedan je od načina da naši gradovi i općine dođu do sredstava koja bi im i omogućila tu svijetlu budućnost pametnih rješenja i WiFi turističkih oaza. Ipak, ono što želim istaknuti jest i mala vjerojatnost da se to dogodi.

Brzu internetsku vezu ovim programom moglo bi ostvariti maksimalno tisuću lokalnih jedinica EU u prvom pozivu za prijave, a ukupno će ih biti pet. Srećom, zbog ravnomjerne geografske zastupljenosti, Komisija će se pobrinuti da minimalno 15 lokalnih jedinica po državi dođu do svojih sredstava. Ipak, to nije nikakva sigurnost i zapravo je žalosna činjenica ako uzmemo u obzir da već za malu Hrvatsku lokalnu samoupravu to iznosi jedva 3% lokalnih jedinica.

Da se vjerojatnost još malo smanji, saznali smo i da WiFi4EU program zanima mnoge hrvatske općine i gradove. Upitali smo Udrugu gradova koje oni podatke imaju o trenutnom stanju registracija u WiFi4EU sustav. Dobili smo informaciju da su trenutno registrirane 372 lokalne jedinice (od 576) odnosno od ukupno 128 gradova, prijavilo se njih 116. Što zapravo pokazuje da interesa itekako ima, dapače, s obzirom na broj registracija možda će biti i problematično, komentira i Dario Runtić, savjetnik iz Udruge gradova:

Registracije su prošle bez većih poteškoća i čekamo da se prijave otvore 15. svibnja u 13 sati. S obzirom na to da do sada ima 16.542 registracije na natječaju, nadamo se da će server izdržati taj broj logiranja i da neće biti ispada sustava.

Tko prvi – njegov WiFi

Osim što bi serveri mogli padati, problem s WiFi4EU programom jest što će se tih preko 16 tisuća lokalnih jedinica iz cijele EU igrati brzog prsta. Početna ideja, koja je i uvod cijeloj uredbi programa i temeljna vizija Europe 2020. kao i “Digitalne agende za Europu” jest…

…istaknuta važnost uvođenja širokopojasnog interneta s ciljem promicanja socijalne uključenosti i konkurentnosti u Uniji te potvrđuje cilj kojim se osigurava da svi Europljani do 2020. imaju pristup internetu s brzinom od 30 Mbit/s…

Smisao cijele inkluzivnosti pada u vodu uzmemo li u obzir činjenicu da je princip dobivanja sredstava lišen ikakve informirane evaluacije već ovisi o brzini interneta, serverima i ručnoj motorici čelnika koji budu klikali po gumbu “Prijavi se”. Iako su možda tim načinom iz Komisije htjeli ubrzati i smanjiti birokratski dio, cijeli princip zapravo izostaje biti inkluzivan ne promišljajući da bi u ovom slučaju bilo kakva pozitivna diskriminacija, u korist onih jedinica kojima je takav poticaj potrebniji, bila mnogo razboritija opcija dodjele sredstava. U tome se sa mnom slaže i Dario:

Nezgodno je što se sredstva dodjeljuju po principu tko prvi, bez obzira na postojeće stanje javne WiFi infrastrukture i stvarnih potreba (primjerice turizam), ali u svakom slučaju je dobro da se intenzivirao interes za javnu wifi infrastrukturu i komunikacija između javnog i privatnog sektora.

Bez obzira na postotak vjerojatnosti…

Ipak, nije tu kraj priče niti se lokalne jedinice trebaju odmah obeshrabriti. Ovog mjeseca ide tek prvi poziv, a preostaju još četiri do početka 2020. godine. Lokalne vlasti koje ne uspiju dobiti jedan od vaučera u ovom pozivu, mogu se nadati da će vaučer dobiti na jednom od sljedećih poziva u iduće dvije godine.

Ono što je još važno istaknuti jest i činjenica da osim minimalnog ograničenja od 15 vaučera, postoji i maksimalno ograničenje za prvi poziv koji iznosi 8% sredstava po državi članici od ukupnog iznosa. Ipak, do toga će vjerojatno teško doći jer ako 28 država članica bude uključeno (uz Norvešku i Island), samo na minimalno ograničenje već otpada 450 lokalnih jedinica odnosno 6.75 milijuna eura. Ostaje nam 550 jedinica koje će se onda i uistinu natjecati po principu tko-prvi-njegovo, pa ako primjerice Francuzi budu brži od svih, vrlo lako mogu zgrabiti još 500 vaučera jer to svejedno ne bi prešlo maksimalno ograničenje.

Što bi bilo ako” spekulacije možda je najbolje ostaviti po strani te krenuti s poslom – jer u svakom slučaju projekt treba imati pripremljen, a kako mi kaže Dražen Nemčić, Makarska će se i pripremati kao da postoji realna šansa da to dobiju:

Projekt je već u pripremi i računamo raditi do kraja na njemu kao da i hoćemo uspjeti doći do sredstava. Uostalom, projekt nam neće propasti jer uvijek postoji mogućnost i da ćemo ga htjeti realizirati kroz svoja vlastita sredstva, ako se u budućnosti uspije osloboditi dio proračuna za to. Nama je cilj uostalom pratiti sve natječaje i pripremiti se za sve njih – pa hoćemo li uspjeti ili ne, bitno je da smo aktivni i pokušavamo.

Nada umire zadnja pogotovo ako se vratimo na činjenicu da hrvatske općine i gradovi ne trebaju računati samo na minimalac od 15 vaučera i da je moguće po državi uhvatiti mnogo više po pozivu, a do 2020. možda i mnogo više nego minimalnih 75! S obzirom na to da je prijavljeno malo manje od 400 lokalnih jedinica, možda se iznenadimo da čak i više od 50% njih na kraju uspije doći do sredstava.

Uostalom, kao što zaključuje i dogradonačelnik Makarske – ovakva inicijativa će financirati jedan dio digitalne transformacije EU, ali će i mnoge, koji ne dobiju ništa – motivirati na samostalan angažman.