Tipkanje i pipkanje

Digitalni ljubavni odnosi: Jesmo li se pisanjem poruka otuđili ili zbližili?

Sviđa vam se članak?

Preporučite ga prijateljima i kolegama putem društvenih mreža!

Valentinovo, onaj dan u godini kada ste 1) sve već sredili, 2) panično mislite što uzeti u zadnji čas ili 3) imate prešutni sporazum jer ste lijeni nešto organizirati, no vi se volite cijelu godinu pa nije važno. Kako god bilo, mi mislimo da je najbitnije dobro komunicirati međusobne želje, pa makar preko poruka… A upravo je dopisivanje ono što nas posebno zanima na dan ljubavi – jesu li poruke okidač za nerazumijevanje ili put do otvorene i učestale komunikacije?

Tko od vas barem jednom prilikom nije bio frustriran dok ste čekali da se ispod teksta poslane poruke napokon ukaže plava kvačica ili ispisana obavijest ‘Viđeno’? Kad osoba s druge strane napokon vidi poruku, vi zurite u nepromijenjeni ekran, frustracija se popela na alarmantnu razinu – ali minute prolaze i ništa.

Teško je to danas, moramo svi priznati. Nažalost, rijetko kad imamo vremena osvrnuti se na promjene koje je donijela tehnologija i koje utječu na naše odnose, kako ljubavne tako i druge; privatne i profesionalne. Uglavnom i koristimo poruke, jer najčešće – nemamo vremena.

Kako i u verbalnoj komunikaciji pristupamo ljudima na određen način, i naše navike u dopisivanju postaju očite s vremenom – većinom svima oko nas prije nego nama samima.

Neki od vas ne štede na srčekima i pusama, nepopravljivi su romantičari, nekima ni 10 oblačića nije dovoljno za jednu rečenicu, a oni treći su obilježeni prokletstvom auto-correcta i nitko od ekipe u grupi nije siguran jesu li nepismeni ili im se jednostavno ne da…

Na kraju dana, mislim da bismo se svi, radi osobnog boljitka i stabilnosti naših odnosa koji se uveliko temelje na chat mehanizmu, trebali zapitati kako komuniciramo putem poruka, posebno s našim partnerima.

„Mislim da ovo neće ići, prekratke su ti poruke.“

S obzirom koliko utjecaja u svakodnevnim odnosima odigra skoro 80 milijardi poruka dnevno poslanih samo putem SMS-a i WhatsAppa, čudno je da nema više istraživanja o implikacijama koje dopisivanje ima na te iste odnose. Ipak, postoji par relevantnih istraživanja upravo o ljubavnom “tipkanju”.

U istraživanju za članak naletjela sam tako na jednu izvrsnu nedavnu studiju koja otkriva da je percepcija o sličnosti u stilu dopisivanja povezana sa zadovoljstvom odnosa. Odnosno, što su više pojedinci smatrali da se njihov i partnerov stil i ritam dopisivanja podudara, bolje su se osjećali u kontekstu onoga prema čemu se njihov odnos razvija. Što znači, ako ste osoba koja često piše i provjerava poruke, a vaša druga polovica je jednako tako ažurna, postoji velika vjerojatnost, da će ta razlika pozitivno utjecati na vaš odnos. Pogotovo je to istina u ranijim stadijima veze.

Iako studija ne ističe i jednaku korelaciju u suprotnoj situaciji, nije teško zaključiti i ako je vaš partner/ica više samo pozivi tip da ćete svako-toliko imati nesporazume jer vam nije odgovorio/la kad ste vi očekivali i u količini detalja koju ste htjeli.

Nažalost, nitko od nas ne dolazi s uputama koliko stikera voli dobivati, koliko mu je stalo do interpunkcije, dužine poruka ili brzine odgovaranja. Tako da čim završite s pregledavanjem Facebook profila i dogovorite prvo piće, imajte strpljenja i pratite navike osobe, a nemojte ni sve uzimati zdravo za gotovo.

Tako blizu, a tako daleko

Iako se isprva čini da nas je sve to konzistentno dopisivanje zbližilo, je li to zaista točno?

Čak i prije nego dođemo kući s posla ili fakulteta već znamo sve detalje o tome tko se našem dragom ili dragoj zamjerio, kako je koji seminar prošao i što su jeli za ručak.

Dolazimo doma… i svrh svi posljedica digitalnog doba, na red dolazi buljenje u smartphone ekrane. Okrećemo se jedni od drugih, sve smo rekli jedno drugome u porukama – a sada slijedi sat vremena skrolanja na kauču.

Nekima je drugačiji scenarij u pitanju, ali ni u kojem slučaju situacija nije posve lišena problema koje prati termin asinkrone komunikacije – kao što je slanje poruka, mailova, pisanje na forumima i sličnog.

Jednom primljena poruka ne zahtijeva trenutan odgovor kao kod razgovora licem u lice. Pričamo intimno, ali ne u istom intimnom prostoru – svaka poruka je paket za sebe koji kada dođe na odredište ne ide nikuda, osim ako ne volite opcije trajnog brisanja.

Odgađanje odgovaranja, slanje stikera umjesto konkretnih odgovora, pristigla notifikacija koju ne želite otvoriti kako ne bi ostalo da ste pročitali poruku, a poruka je duža od prozora na zaslonu i sad nemate pojma što učiniti(!) – sve su to od nekih situacija koje potvrđuju problem takve komunikacije.

S porukama je moguće i dopušteno kalkulirati. Kada ste dugo u vezi, druga strana već poznaje vaš ritam i stil, ali u novim odnosima, takve kalkulacije mogu itekako utjecati na međusobno razumijevanje.

Neke stvari je lakše reći kada se ne gledamo.

Ipak, ta asinkronost komunikacije u nekim situacijama i određenim tipovima ljudi može itekako biti od koristi.

Još prije više od 20 godina, komunikacijski stručnjak Joseph Walther, razmišljao je o posljedicama i benefitima računalno potpomognute komunikacije. Uspostavio je i Hiperpersonalni model 1996. kojim je istaknuo na koje načine nam tehnologija može pomoći u napretku komunikacije.

  • Dopisivanje se ne temelji na nekom spontanom hiru – osobe imaju vremena razmisliti i pomno razabrati riječi poruke.
  • Poruke nemaju neverbalnih signala – upravo to omogućuje osobama da bez smetnje neželjenih i slučajnih signala pošalju upravo ono što su željeli.
  • Dopisivanje je lako – razgovori licem u lice su kompleksni.

Poruke stoga mogu biti sredstvo kojim ćemo lakše i smislenije izreći svoje stavove i emocije, imamo vremena pomno promisliti o svakoj riječi i osvrnuti se više puta na ono što je već razmijenjeno u razgovoru.

Osim toga, WhatsApp, Messenger ili Viber ne znaju za naše znojne ruke i promukao glas. Slanje poruka nam omogućuje da u situacijama nervoze i nesigurnosti ostanemo prisebni, barem kroz tekst.

A kad smo kod ljubavi, valja spomenuti i kako revolucija dating aplikacija nije toliko značajna u proširenju mogućnosti pronalaska naše srodne duše iz svih strana regije ili svijeta, koliko u tome što je svima omogućila bezbolniji način pristupa novim osobama.

Prva faza potrage i pretrage su uvijek profili, bilo da je to istančano ispunjen interesima OkCupid profil ili par vaših najboljih selfija na Tinderu, ali nakon nje uvijek slijedi faza komunikacije – istih karakteristika kao i svako dopisivanje porukama – asinkrono i (ne)promišljeno.

Ipak, najizazovniji faktor takve komunikacije je isključenost od posljedica. Neki će imati više hrabrosti pristupiti osobi i biti slobodniji u izražavanju emocija, ali jednako tako netko drugi će imati više hrabrosti kad ih osoba ne gleda u oči – da tu osobu povrijede – jer naravno da je lakše ostaviti nekoga putem WhatsApp poruke nego se suočiti s osobom… Što, naravno, nije opravdanje.

Sretno Valentinovo Netokrati!

S obzirom na količinu poruka koje razmjenjujemo dnevno i o kojima nam ovisi velik dio komunikacije u našem životu, nadam se da ćemo, u skladu s vremenom, imati još više prilika učiti od komunikacijskih istraživanja koja će se baviti tim, zbilja mogu reći – fenomenom.

Jer fenomenalno je naći zajednički jezik s našom drugom polovicom – otkrivati sva skrivena značenja njihovih stikera, interpunkcija i LOL-anja. Nekada je teško, nekada nam svi silni emotikoni i gifovi samo odmažu. Rješenje može biti u zvukovnim zapisima, ili još bolje: slanju selfie videa – barem tu neće biti zabune o izrazu lica.

Te su opcije dostupne već odavno na većini aplikacija, ali nekako se svi držimo porukica kao spasonosne opcije jer nam omogućuje upravo ono što ne želimo sami sebi priznati – kalkuliranje. Poruke nam daju prividnu sigurnost i manjak odgovornosti za ono što osobi direktno ne bi mogli reći, bilo to dobro ili loše.

Pa eto, neka onda Valentinovo bude prilika da svojima dragima pošaljete besramno slatke (ili strastvene ;) ) poruke sa svim epitetima koje možda propuštate reći ostalih 365 dana u godini. Danas možete biti naj-naj jer nema boljeg dana za opravdanje… Volite se!