Ostalo stojim iza napisanog, no prihvacam da su to za tebe ‘gluposti’. Mozda sam isao presiroko ali htio sam pojasniti zasto je danas ozbiljnim igracima teze dobiti lovu nego 2000. A bit ce i teze. Prisjetimo se da su svi poznati i uspjesni sajtovi i kod nas i vani iz razdoblja prije 2005. Nakon toga samo Foursquare, Groupon, Twitter. Foursquare je gotov, Groupon se rusi, Twitter ceka pivoting. Kod nas nema nitko sem Njuskala ciji je uspjeh sasvim druge prirode.

Ti si, dakle, napisao da je danas “teže dobiti lovu ili uspjeti nego prije 10 godina”, i to je izjava na koju sam ja odgovorio da se ne slažem. Naći investiciju 2002 bilo je doslovno nemoguće, jer nije postojalo gotovo nimalo zainteresiranih ulagača, ni kod nas ali ni u svijetu. O supjehu da ne pričam, iako su oni koji su progurali kroz taj period u velikoj mjeri danas prilično uspješni (Google, Amazon)

U svom idućem komentaru ti pišeš stvari koje nemaju veze s pronalaženjem investitora ili uspjehom. Ja se velikim dijelom slažem s tobom — mnogi se danas bave startupima jer je to “cool” i “in”, i danas su “velike face” dok se prije par godina nije čulo za njih. Tu si u pravu, mnogi od njih će pobjeći čim situacija zagusti i investicije presahnu a startupi prestanu biti cool.

Ostatak komentara sam nekoliko puta napisao i obrisao, jer jednostavno pričaš gluposti, a ja nemam volje polemizirati s tobom.

Volio bi da si u pravu. Pokusao i onda i zadnjih godina (sa polovicnim uspjehom). Moje misljenje, tada je bilo sve jednostavnije, VC su bili VC, startupi su bili sami geekovi koji su stvarno vjerovali u taj Internet i pregovori su bili vrlo realni, down-to-earth.

Danas se sve bigbrotheriziralo. Ima i dalje entuzijasta i geekova, ali i sva sila likova je usla u startup biznis jer su culi da se moze dici velika lova bez nekog ulaganja (pa i truda). Sa ovim se mnogi nece sloziti ali ja cvrsto vjerujem u to. Zadnjih godina sam se nagedao toliko budalastina da se uvijek iznova cudim kako jos ima investitora koji su spremni odrijesiti kesu.

Jedno je dati mogucnost svakome da pokusa uspjeti bez puno love i truda (budimo realni, u odnosu na druge biznise) sto je doduse protiv prirodnih zakona ali ok. Drugo je kada to predje u pandemiju (tipa groupon klonovi kod nas) sto izuzetno otezava posao pravim igracima.

Na TC i drugdje npr nadje se svakakvih budalastina koje dobiju po mil usd pa navise, sto naravno ne govorim jer bi bio zavidan nego je izgubljen kompas i glavni cilj je postao napumpati vlastiti projekat i dobiti lovu kao i izvuci nesto od te love cim prije van (kao sto su napravili jos davno osnivaci Foursquare) a projekat sta bude bude. Vjerovanje u vlastiti projekat je postalo nepoznat pojam, sve se rjesava pivotingom. Najdrasticniji primjer je Color sa 50 mil bacene love u vjetar (za inteligenciji uvredljiv i djecje naivan projekat) i nikom nista.

Tako nesto apsolutno je nezamislivo u drugim granama ekonomije i zato ima sve vise ovih igraca Internet lutrije. Da rezimiram, love ima ali pravim entuzijastima sve je teze naci motvaciju za proci sve ove slojeve gluposti da se dodje do biti.

Kod prve točke sam se spreman složiti, pogotovo kad se usporedi stanje s onim u svijetu. VC-a i akceleratora nema, a angela ima i trude se, ali iskustvo naših angela ne može se ni približno usporediti s onim svjetskih, pa i europskih.

Što se tiče tapšanja, moram priznati da ga nisam baš previše vidio (članke u Netokraciji ne treba tako gledati, to je ipak medij a ne startup). Ali slažem se da je potrebno puno više rada — founderi koji imaju slobodnog vremena za bilo kakav drugi hobi osim svog startupa ne mogu računati na kvalitetan rast i uspjeh.

Jedino se s ovim zadnjim ne slažem — jesi li pokušavao naći investitora 2002? Ja jesam, i vjeruj mi, ovo danas su toplice.

Dva komentara. Re. anđela, akceleratora, VC-a, u široj regiji je totalna pustoš i u financijskom i u smislu kvalitetnih investitora. Na relevantnim mjestima vani smo u poprilično nepovoljnom položaju, sve ovisi o volji i nesalomivoj upornosti pojedinca.

Re. startupa, malo manje samohvale i međusobnog tapšanja, malo više teškog rada.

Danas je ovdje svakako teže dobiti lovu ili uspjeti nego prije 10 godina

Ivane, odličan članak, vrlo si to dobro odradio. Naravno, ovo je premalo prostora za ozbiljnu edukaciju (što je ono čega nam najviše nedostaje), ali za temeljit uvod i više nego dobro.

A sad komentari po redu, kako što vidim, kako na članak tako i na komentare:

Akceleratori: Znam da si išao linkati članke koje imaš u Netokraciji, ali osim navedenih za HackFwd su se prezentirali i Senkov Sparrw, Bernatov Vinto i Stevičin Habbits — od rujna naovamo na svakom Build eventu imamo bar jednog predstavnika, a očekujem da se to i nastavi. Naravno, očekujem vaše prijave na http://phase2generator.com ! ;-)

Financijaši: Samo mali komentar na Goranovu rečenicu “Cijeli financijski sektor se dijeli na konzervativnije i liberalnije igrače.” — ustvari, dijeli se na konzervativne i još konzervativnije. Svi investitori su konzervativni, čak i oni čiji je smisao postojanja ulaganje u inovativne startupe, popud Seedcampa i HackFwda. :-)

Forum: Postoji jedan na http://mafia.ini.hr, ali osobno neću imati ništa protiv da se napravi jedan na Netokraciji. Ipak je bolje posjećena, pa će i diskusije biti živahnije.

Okupljanja: Postoje naravno Startup srijede — http://ini.hr/startup-srijeda — a od jeseni bismo trebali imati i jedno fizičko okupljalište u Zagrebu, no o tom kad dođe vrijeme, pisat će Netokracija sigurno. ;-) U međuvremenu navratite na http://ini.hr, bit će uskoro korisnih novosti.

Crowdfunding: Da odgovorim Picek(u? ici? ;-): koliko ja znam kod nas to baš i nije regulirano, ne znam kako bi se uopće taj novac transferirao a da država u startu ne pojede 60%. Ali generalno smatram da CF nije baš dobar model za startupe, barem one koji planiraju postati biznis: ako je interes ljudi dovoljno velik, umjesto crowdfundinga je bolje od njih odmah napraviti klijente. Ako su spremni dati novac kako biste razvili svoj proizvod, sigurno su još i spremniji platiti unaprijed za taj proizvod.

Za kraj malo samoreklame, ali čisto zato da se popune perostale praznine iz Ivanovog teksta: http://www.poslovnipuls.com/2012/01/04/berislav-lopac-intervju/

@Goran
:D Dobra ideja, ali vBulletin je bolji.

Naravno ovo je pitanje i sve ostale koji imaju vise iskustva o ovome.

Inace odlican clanak !

Što se tiče povezanosti mislim da ekipa iz cisexa i organizatori CEO/foundera rade super posao, malo je problem nama van Zagreba svaki put doći ali barem ima nešto…

“U trenutku kad cvilite koliko bi vam novca trebalo za dobar dizajn vašeg startupa, razmislite koliko bi vam trebalo za pokretanje restorana ili pak tvornice.”

S tom razlikom da će ti bilo koja banka dati kredit za otvoriti tvornicu, a niti jedna neće za softversku ideju. Firme koje se bave fizički opipljivim stvarima (restoran, tvornica…) imaju tu mogućnost, gledano od strane banke, da ako ne možeš plaćati ratu kredita oni prodaju taj pogon i na neki način pokriju svoj kredit. Ako se baviš softverom i tvoje jedino vlasništvo je 1 laptop i hrpetina ideja u glavi – banka se ne može od toga naplatiti u slučaju problema.