Jesu li brendovi dovoljno hrabri za kreiranje sadržaja u doba Instagram priča?

Sviđa vam se članak?

Preporučite ga prijateljima i kolegama putem društvenih mreža!

Brendovi dolaze na teren Instagram (i Facebook) priča na kojem su ravnopravni s mnogo običnih korisnika. Dio brendova prebacuje sadržaj na ‘influencere’, a dio će se u kreiranju okušati i sam. No, kako će to izgledati u praksi i jesu li brendovi dovoljno hrabri da objavljuju sadržaj koji nije savršen?

Scena prva.

Sjedim nedavno s kolegama iz agencije na kavi (nemojmo se pretvarati, nije bila kava) i tako standardno baljezgamo. U nekom trenutku pitam:

Vidio sam da neki na Instagramu stavljaju #vsco, što je to?

Pogledi koji su mi u tom trenutku bili upućeni bili su ispunjeni šokom, kao da sam ih pitao da mi nešto pošalju faksom. Odgovara mi Petar Bogdan:

Kako ne znaš što je VSCO, pa to je lektira!

Za sve one koji ne znaju, a, eto, ja sam uspio saznati, pojednostavljeno rečeno, VSCO je mobilna aplikacija za dodavanje raznih filtera na slike. Duh.

Scena druga.

Nekoliko nas na Jameson partyju. Naravno, tu je boca, jer zašto ne. Hoću to uslikati i objaviti kao Instagram Story, možda i kao objavu na svom profilu. Približim mobitel i uslikam bocu, a kolegica vikne:

Neee takoooo, preblizu si, ne valja toooo!

Prvo pomislim da me ova zaj**** i da joj je alkohol udario u glavu. Ali ne, mora se to uslikati iz malo veće daljine, da se vidi sve.

Ali ako uslikam sve, onda će se vidjeti da tu ima i Sprite koji vi bezjaci (osobe koje miješaju božansko piće viski s bilo čim) pijete, neću to!

I onda kolegica izbaci sve Spriteove iz kante, ništa joj nije bilo teško, i reče:

Evo, sad možeš slikati!

Dakle, 4-5 minuta pripreme i namještanja da bih objavio jednu sliku koja će nestati za 24 sata u svoj Story. Eto, objavio sam je onda i kao post pa sam tek potom skužio da slika ima teški “bug” koji nam je netko sa strane ostavio na stol pa sam bio ljut i nervozan kako to nisam vidio.

Nakon toga su me učili kako slikati hranu, da ne mogu izbliza, nego se moram ustati i s visine barem pola metra okomito slikati (tu promjenu možete vidjeti na mom Instagram profilu negdje početkom rujna).

Scena treća.

Moja 11-godišnja nećakinja koristi Instagram i kreira jako puno Storyja. To je njezin način komunikacije s prijateljima i to shvaćam. Evo je sad u autobusu i tu oni pjevaju. Evo je sad u školi pa joj je dosadno. Evo, sad je ostavila i mogućnost glasovanja svojim prijateljima na pitanje je li njima u školi dosadno. Jednom gledam tako po Storyjima i vidim da je snimila požar u selu, dosta blizu i moje kuće. Šaljem bratu poruku i pitam ga što je s tim, on odgovara da je ugašen i da je sada sve u redu. Gori gora, gori borovina (doslovno), a ona to komunicira svojim prijateljima (i striki) putem Instastoryja.

Kamo dalje rođače?

U doba kada svi pokušavaju biti što ljepši i savršeniji na društvenim mrežama, što ostaje brendovima? Kako će se kreirati sadržaj i kolika će biti cijena kreiranja tog sadržaja? Hoće li brendovi pristati kreirati sadržaj koji će brzo nestati i hoće li biti spremni to platiti? Hoće li sav sadržaj biti unaprijed planiran ili će agencije imati slobodu kreirati i objavljivati sadržaj bez odobrenja klijenta? Snapchatu, vječna si inspiracija.

Iskreno, puno je pitanja na koja ne znam odgovor. Ono što vidim, jako mi je “čudno”. Brendovi dolaze na teren na kojem su ravnopravni s jako puno običnih korisnika. Nastaju influenceri i mikroinfluenceri, a brendovi dio kreiranja sadržaja prebacuju na njih.

Uzmimo na primjer food blogere koji kreiraju recepte i fotografije te promoviraju brendove na svojim kanalima (upravo nam sad kreće jedna takva suradnja gdje mi, kao agencija, počinjemo voditi komunikaciju proizvođača kuhinjskih pomagala, a surađivat ćemo s influencericom koja će kreirati sadržaj i praviti hranu koristeći njihove uređaje). Mnogi ti influenceri (još nismo definirali razliku između influencera i mikroinfluencera, ali fora to sve zvuči) do jučer nisu imali kanal komunikacije. Facebook, a pogotovo Instagram, omogućili su im da od većinom totalnih anonimusa postanu netko s kim brendovi žele raditi – i to im platiti.

Uh, dobro je, live video je prošao bez incidenta (na 0:52 možete vidjeti mene dok brišem ruke nakon burgera, jer #nikadsituvijekgladan).

Inače, Facebook je prije nekoliko dana počeo omogućivati brendovima pristup Facebook Storyjima, što znači da će kreiranju sadržaja koji nestaje pristupiti i razni poslovni korisnici koji do sada nisu imali potrebu biti na Instagramu (ili Snapchatu) – kako je Marketing Land duhovito primijetio, konačno će netko koristiti ovu opciju na Facebooku.

Pitam se zapravo hoće li brendovi imati hrabrosti prepustiti nekome drugom kreiranje sadržaja? Naravno, tu će surađivati s agencijama, ali hoće li razni brend menadžeri imati hrabrosti dozvoliti agenciji objavljivanje sadržaja u realnom vremenu, bez prethodnog amenovanja?

Naše nam dosadašnje iskustvo govori – bit će gusto. Agencije trebaju kreativnu slobodu (Instagram, a sada i Facebook, takvo što traži), brendovi moraju paziti da slučajno ne objave nešto što ne smiju. Svašta se može dogoditi neplanirano. Na primjer, prijenosi bilo čega uživo, što je Facebook izuzetno popularizirao. Tu je jako teško napraviti bilo kakvu cenzuru, ne može se izbaciti 6 sekundi videa koji nam ne odgovaraju. S jedne strane imate korisnike koji vole gledati videa uživo, s druge strane imate brendove koji bi rado pružili zanimljiv sadržaj korisnicima, ali se boje neplaniranih situacija.

A u sredini imate agencije koji moraju spojiti obje strane – jer to je #agencylife. :-)