Što sam saznao iz zatvorene bete RAID: World War 2 domaćeg Lion Game Liona

Sviđa vam se članak?

Preporučite ga prijateljima i kolegama putem društvenih mreža!

Suradnja domaćeg studija Lion Game Lion i Starbreezea, izdavača poznatog Paydaya, kulminirat će ovoga mjeseca kada RAID: World War 2 izađe na svjetlo dana. Igra je trenutno u fazi zatvorene bete dostupne za sve vlasnike Paydaya 2 koja će trajati do 17. 9., a sama igra izlazi krajem ovog mjeseca. Imao sam je prilike isprobati.

Prošlo je gotovo godinu dana od mog prvog iskustva s RAID: World War 2, igrom domaćeg studija Lion Game Liona čiji je izdavač poznati Starbreeze, a najlakše se može opisati kao Payday 2 u drugom vremenu. O tome koliko su Payday i RAID zapravo povezani, dovoljno govori zatvorena beta RAID-a koju mogu zaigrati svi oni koji imaju Payday 2, a trajat će do 17. 10.

Zagrebački studio Lion Game Lion započeo je s radom sredinom 2014., a od samog početka surađivali su sa Starbreezeom i Overkillom na Paydayu 2 za koji su izradili nekoliko DLC paketa: Bomb Heists, BBQ Pack i Golden Grin Casino Heist. LGL je također jedini studio osim developera Overkilla koji je radio na Paydayu 2. Nadalje, LGL je zaslužan i za Dragana, DLC lika u Paydayu a jednog od kontakata imena The Butcher u igri portretira hrvatska glumica Mira Furlan.

Jasno je, dakle, kako LGL ima podosta iskustva s izradom FPS likova, oružja i mapa, što je i kulminiralo igrom RAID: World War 2. Predstavljen prošle godine na sajmu E3, RAID je 4-player co-op FPS smješten u, logično, period Drugog svjetskog rata.

Heroji, a ne profiteri

Priča RAID-a prati avanture četiri lika koji na svoje vlastite načine pokušavaju iskoristiti rat u svoju korist:

  • Wolfganga, člana austrijske aristokracije i bivšeg časnika SS-a razočaranog u nacističku ideologiju,
  • Sterlinga, britanskog šarmera,
  • Riveta, agresivnog gangstera iz Chicaga, i
  • Kurgana, Rusa koji nikada ne skida gas masku.

Tijekom igre moći ćete slušati njihove međusobne dijaloge i komentare, iz kojih ćete vrlo brzo primijetiti kako ovdje nije riječ o posve poštenim i dragim momcima, već o timu koji više podsjeća na ekipu iz filma Inglourious Basterds. Tim RAID tako obavlja opasne misije gdje u isto vrijeme uništavaju nacističke instalacije, ali i kradu zlato za sebe.

Na raspolaganju su vam četiri klase od kojih svaka ima svoj posebni warcry, odnosno neku vrstu ultimate abilityja, a iako su developeri igre svakog lika povezali s klasom koja mu dolazi “prirodno”, na vama i vašim prijateljima je da se dogovorite tko će igrati kojeg lika i zašto. Klase su:

  • Assault, klasična klasa “običnog” vojnika,
  • Recon, snajperist,
  • Insurgent, klasa za blisku borbu SMG-om,
  • Demolitions, klasa koja je orijentirana eksplozivima.

Timski rad – timski profit

Pravilno korištenje prednosti svake od klasa i timski rad vjerojatno će biti i više nego potrebni za prelazak preko ogromnog broja protivnika koje igra baca na vas, a kako nacista ima raznih vrsta, bit će potrebne i različite taktike.

E, dobro. Sada kada smo ustanovili o čemu se u RAID-u radi, vrijeme je za betu, koja će trajati do 17. listopada za sve vlasnike Paydaya 2.

Kao što je gore spomenuto, RAID sam prvi puta zaigrao na InfoGameru prošle godine, kada sam i popričao s Tenom Žigmundovac iz Lion Game Liona koja je pojasnila kako je cilj LGL-a s ovom igrom tzv. game as a service model, što znači da će RAID biti prema poslovnom modelu sličan Paydayu i nadograđivat će se izvjesno vrijeme.

Stvari koje su mi se svidjele na sajmu prilično su mi zabavne i u beti, iako na prvu nisam primijetio ogromne razlike u izgledu igre od InfoGamera do danas. Moja prva misija imala je više nasilja i eksplozija nego film Michaela Baya, više kriminala nego neke grane domaćeg gospodarstva i više adrenalina nego da pijete Red Bull na kokainu. Dobro, možda ne baš tako.

Morate se potruditi za napredak

Na početku imate dosta ograničen izbor oružja pa ćete se za nešto drugo od osnovnog oružja koje vaš lik ima morati ipak malo i potruditi. Tako na početku svaki lik ima različitu pušku koja se uklapa u njegov arhetip, poput strojnice ili sačmarice. Dobra je stvar što i u RAID-u možete nadograditi oružja slično kao i u Paydayu, a nadogradnje otključavate tako što oružja koristite u igri.

Također je zanimljivo to što u igri ne postoji “virtualni” nišan, već kada pucate bez gledanja niz klasični nišan vašeg oružja, nemate neke ideje gdje će meci završiti. Ova doza realnosti nešto je što svakako podržavam, pogotovo jer postoje nadogradnje koje se otključavaju tek kada ne koristite ciljnik. Sama su oružja solidna, iako mi za igru ove brzine malo smeta što reload ne radi kada sprintate.

Level design je ono gdje RAID sjaji najviše, a misije slične ovima rijetko da ćete naći. Od dizanja ogromnih baza u zrak pa do obrane kolodvora od nekoliko desetaka aviona koristeći topove, RAID se dosta trudi držati vas na rubu od prvog trenutka kada meci počnu letjeti, pa sve dok ne obavite ono što igra od vas traži.

A što sad?

Misije su podijeljene u nekoliko zadataka koje ispunjavate redom i obično zahtijevaju koordinaciju tima, kao što je to slučaj u beta misiji u kojoj jedna osoba treba otvarati vagone, a druga trojica paziti da ne umre baš odmah. RAID je pun ovakvih situacija u kojima ćete vikati u mikrofon i sprintati kroz cijeli nivo kako biste stigli do akcije, a nivoi su toliko pretrpani nacistima da ćete dobrih 80% vremena samo pucati.

Mehanike i tehnikalije su nešto što se može opisivati satima, ali prava zanimljivost ove igre leži upravo u tome što je vrlo “nabrijana”, koliko god mi nevjerojatno bilo što koristim ovu riječ. Ipak, možda da se nacisti ipak malo sporije respawnaju da uspijem barem uhvatiti dah od pucnjave.

Također, svakom misijom skupljate XP s kojim otključavate dodatne nadogradnje i perkove, pa svaku misiju možete igrati i po nekoliko puta. Igra ima i sustav kartica koje mijenjaju gameplay na način da u isto vrijeme daju i uzimaju, primjerice daju više municije od protivnika, ali zato više boli kad vas pogode. Zanimljivo za replay value.

Ipak, nije sve tako sjajno. Gledajući najrealnije moguće, ova beta ostavlja mnogo mjesta za napredak, jer neke mehanike jednostavno nisu ispolirane koliko bi trebale biti za igru koja se diči s toliko toga. Ipak, kako je ovo beta i igra očito evoluira svakim danom (jedan patch je izašao i dok sam pisao ovaj tekst), neću dati negativne komentare, već ću vrijeme bete iskoristiti maksimalno, a pravo mišljenje donijeti kada krajem ovog mjeseca RAID ugleda svjetlo dana.

E, da. John Cleese je u igri, reload na Stenu je nevjerojatno dug, a Hitler izgleda presmiješno.