Piano Media: Što će slovenski internetski izdavači dati svojim čitateljima za 5 eura mjesečno

Sviđa ti se? Preporuči prijateljima i kolegama!

Piano Media... u Sloveniji... u praksi.

Naplaćivanje internetskih medijskih sadržaja u Sloveniji već je najavljeno na Netokraciji, a sada donosimo detaljniji pregled događanja oko uvođenja Piano media sustava s kojim su određeni slovenski mediji započeli prije nepuna 3 dana.

Piano media slovački je startup koji je s radom započeo u svibnju 2011., a nedavno je dobio investiciju u iznosu 300.000 eura za širenje na ostala europska tržišta. Prvo odabrano tržište je Slovenija koja time postaje druga država u Europi čiji su se veći digitalni izdavači dogovorili o zajedničkoj naplati sadržaja preko Piano media sustava. Trebamo li se time ponositi ili ne, pokazat će vrijeme, odnosno, način na koji će mediji u praksi iskoristiti ovu, za slovenskoga korisnika, relativnu novotariju.

Kartelni dogovor?

Bez takozvanoga »kartelnog dogovora« većih izdavača, o kojem se podosta nagađa i na koji će, nadam se, reagirati i Ured za zaštitu konkurencije, ovakav projekt zasigurno ne bi bio moguć. Odabrane sadržaje odlučilo je monetizirati 8 slovenskih izdavača, među kojima su vodeći dnevni časopisi Dnevnik i Delo, mariborski Večer i regionalni Dolenjski List, Primorske novice te Gorenjski glas. Od specijaliziranih medija tu su sportski dnevnik Ekipa, informatička revija Računalniške novice te automobilistička revija Auto Bild. Nisu izostavljeni ni tabloidi čije boje zastupaju Slovenske novice i Pozareport.si, a popis medija raste iz dana u dan.

Spomenuti mediji nisu prvi koji su u Sloveniji odlučili naplatiti svoj sadržaj – to već nekoliko godina, više ili manje uspješno, radi vodeći financijski dnevnik Finance, čije odabrane članke korisnici plaćaju online žetonima koje je moguće kupiti pomoću sustava mobilnoga plaćanja Moneta. Razlog zašto i Finance nisu dio ove priče za sada nam nije poznat.

3 vrste pretplata i načina plaćanja

Digitalni mediji ograničit će pristup odabranom sadržaju – svaki medij posebno, sukladno vlastitoj uredničkoj i poslovnoj politici. Čitatelji će moći platiti kreditnom karticom, doznakom na račun ili SMS porukom, a birat će između tjedne (1,99 €), mjesečne (4,89 €) ili godišnje (48,9 €) pretplate.

U sustav Piano Media za sada se uključilo 8 slovenskih izdavača.

Međutim, čini se kako je medijima (financijski) najzanimljivija upravo mjesečna verzija pretplate, jer baš nju najviše promoviraju. Uzmemo li u obzir da internetske članke čita 51 posto od 1,3 milijuna slovenskih korisnika, stići ćemo do primamljive svote koja je sigurno zamirisala i izdavačima. Prihod od pretplata Piano media sustav raspoređivat će prema stranici na kojoj je obavljena registracija i vremenu koje je korisnik proveo na određenoj stranici.

Promocija – 2 tjedna besplatne registracije

Sustav se uvodi tijekom dvije faze:

Prva faza je testni period koji je započeo 16. siječnja. Stranice uključenih medija započele su s prikazivanjem Piano „pasice“ gdje je moguće obaviti pred-prijavu. Za prijavu je potreban samo unos e-mail adrese, a izdavač se pritom obvezuje da vas neće spamati. Svi korisnici koji se prijave do 30. siječnja besplatno će čitati sadržaje sve do 20. veljače;
30. siječnja počinje pravo naplaćivanje sadržaja sukladno gore navedenim uvjetima. Postupak prijave vrlo je jednostavan. Za sada nema javnih podataka o broju prijavljenih korisnika.

Kvalitetan sadržaj bez oglasa? Hmm…

„Information wants to be free – free as in freedom, not free as in lunch” navode mediji predvođeni Pianom. Međutim, kakve će informacije biti ponuđene pretplaćenim čitateljima? O tome odlučuje svaki medij posebno, no, svi su najavili da će pristup dnevnim novostima ostati neograničen. Naplatiti žele prvenstveno sadržaj koji je rezultat zahtjevnijega novinarskoga rada. Ovo je upitno uzmemo li u obzir određene uključene medije, posebice tabloide.

Piano „pasica“ već se pojavila na naslovnicama nekih medija.

Korisnici zasigurno neće plaćati sadržaj koji mogu dobiti negdje drugdje, a hoće li posegnuti u džep zbog kvalitetnijega sadržaja, još ćemo vidjeti. Ruku na srce, 4,89 € nije puno, ali ovisi za što. Za kvalitetan, autorski sadržaj, u koji je uloženo znanje i dodatni novinarski napor, izvukla bih kreditnu karticu i pretplatila se na neke ozbiljnije medije. Ako će mojih par eura doprinijeti boljem položaju novinara, boljim plaćama i uvjetima, produkciji kvalitetnijih sadržaja, nemam ništa protiv – pišite i naplaćujte. Međutim, upitno je hoće li odabrani sadržaj zaista biti kvalitetan i kako će prihod od pretplata biti potrošen.

Pretplaćenim korisnicima zasigurno se neće svidjeti bilo kakvo oglašavanje, o čemu se raspisao i slovenski bloger Had koji zahtijeva i dostupnost sadržaja na svim elektronskim napravama:

Ne želim čitati .pdf verzije časopisa, radije ću kupiti tiskano izdanje.

Delo tvrdi da će pretplatnike „nagraditi“ sadržajem bez oglasa. Međutim, ne sve i ne odmah.

Ima li nade za Piano?

Piano media donosi dobro iskustvo iz Slovačke, međutim, hoće li se ono ponoviti u Sloveniji ili će se sve pretvoriti u jednu veliku katastrofu, pitanje je na koje će odgovor dati vrijeme. Budu li se mediji držali najavljenih standarda kvalitete, a naplaćene sadržaje dosljedno izolirali od (prikrivenih) oglasnih poruka, mindset prosječnoga slovenskoga korisnika po kojem je „besplatno sve što je na Internetu“, mogao bi se izmijeniti i iskrčiti put ovom sustavu.

Međutim, bude li se povjerenje čitatelja zloupotrebljavalo, oni će, kako to uvijek i biva na Internetu, nepoštenu stranu dvostruko udariti po glavi. Što mislite, tko je sljedeći na redu? Bi li se i hrvatski, srpski, bosanskohercegovački i ostali internetski mediji trebali dogovoriti s Piano media sustavom i kakav biste internetski sadržaj vi platili? Hoće li naplata sadržaja utjecati na posjećenost portala?

Sviđa ti se? Preporuči prijateljima i kolegama!

Teme: Delo.si, Dnevnik.si, Piano Media, Slovenija

Piše Ana Eterović Internetska komunikacija

Ana je diplomirana komunikologinja, community managerica i direktorica te suosnivačica prvoga slovenskoga servisa za grupnu kupovinu BigDeal.si. Prati područje Interneta, mobilnih i IT tehnologija, društvenih mreža te poslovanja startupa u Sloveniji i regiji.

8 komentara

Davorin Černogasiječanj 19, 2012 u 11:03

Baš i ne vidim ovo u HR… zato jer prije svega dosta sadržaja je “ukradeno” sa drugih portala i pri tom još i loše prevedeno…
A da ne govorimo o tome da takve vijesti kasne za “originalima” čak i po par dana…

A u drugu ruku – neka probaju. Baš me zanima što bi se dogodilo…
Otvaranje novih portala koji će nuditi isti sadržaj besplatno?
Višnja Željeznjaksiječanj 19, 2012 u 11:08

Otpor čitatelja prema naplati online sadržaja ne izvire iz pomanjkanja novca niti iz inata, nego iz pomanjkanja vrhunskog sadržaja i promjene fokusa čitatelja. Ono što dojučerašnji print-only mediji ne razumiju, jest da svatko od nas ima samo 24 sata na dan na raspolaganju, i da su drugi, privlačniji mediji i aktivnosti jednostavno na sebe privukli ono vrijeme koje smo nekad davali novinama. Svaki novi uređaj i svaki novi ili stari medij bori se za cca 16 sati budnosti svakog od nas dnevno. Zašto nikad neću platiti pretplatu ni na jedan dnevni hrvatski news? Jer je njihov sadržaj toksičan.
Ivicasiječanj 20, 2012 u 08:45

Ja bih čak i platio pretplatu na uslugu, pod uvjetom da me poštede “žutila” i prestanu bombardirati sa reklamama. Također nedostaje kvalitetnih sadržaja.
Damir2siječanj 20, 2012 u 10:20

ovaj projekat je jedan od žešćih pušiona što se vidi iz aviona. Niti su mediji općenito pokazali da znaju što rade zadnjih 10 godina, niti je Piano Media pokazao da zna kako ih spasiti.

Ovo je tek jedan od više desetina promašenih pokušaja da se spasi nešto što je osuđeno na odumiranje zbog uobičajene promjene paradigme. U doba industrijske revolucije nijedan pokušaj nije mogao spasiti propast parnog stroja.

Konkretno u Sloveniji svaki medij član toga ‘saveza dobit će smiješnih 0.20 EUR za mjesečno čitanje svog časopisa (12 medija/4.89 EUR = 0.4 EUR koje se dijeli sa Pian Media = 0.20 EUR)

Što se tiče ponude čitanja časopisa za 0.20 EUR mjesečno, volio bi vidjeti face urednika koji su na to pristali Bi li Večernji pristao na mjesečnu pretplatu od 1.5 Kn? Smiješno pitanje ali to je to

Ja mislim da bi medijima bolje bilo da dostojanstveno ponude besplatno čitanje za sve pa da propadnu dostojanstveno. Ovako je ko da su sjeli pred crkvu i stavili šešir.

Čak i kod ovako smiješne cijene narod nema volju da plati jer uvijek ima netko tko to isto nudi besplatno. Ustvari ovo je odlična prilika za neki Slo portal da iskoristi ove što naplaćuju i preuzme primat u čitanosti, šanse su realne
Vladimirsiječanj 20, 2012 u 20:17

S obzirom na mentalitet naroda u ovoj regiji, sumnjam da će itko htjet plaćati.

Da se bar kod nas počne naplaćivati, ljudi bi čitali manje žutila.
Goransiječanj 21, 2012 u 16:02

Damire2,

a što vrijedi što će sad netko drugi postati najposjećeniji slo ili hr medij kad mediji od oglasa ne mogu živjeti i očito je da su nešto trebali poduzeti…pa pogledaj samo financijska izvješća svih vodećih hr medija…svi su redom par milijuna kuna u minusu na kraju godine i mole agencije da im plate ono što zaslužuju.
1. Damir2siječanj 22, 2012 u 18:48
  
  naravno da su u minusima kada se već desetljeće ponašaju (u cijelom svijetu) kao da se njih tehnološka revolucija ne tiče. Sjetimo se prilično bahatih samoreklamerskih izjava nekih domaćih medija o velikim nakladama, koje su više zvučale tragikomično nego uvjerljivo.
  
  Jedna poslovica kaže postoji trenutak kada je vrijeme da se neki posao napusti i snage usmjere na nešto perspektivnije (bila je popularna u doba propasti diskogr. kuća). Npr Universal više zarađuje od par igara nego od kompletne muzičke industrije.
  
  Druga poznata izreka govori da će Internet rasturiti svaku industriju koja još nije rasturena. Zvuči kao anegdota ali dosad je nepogrešivo točna.
  
  Nitko ne zna šta će se desiti i koji će novi oblici informiranja zaživjeti ali u svakom slučaju živimo u vrlo uzbudljivom razdoblju. Klasični mediji i dalje se ne snalaze, umjesto da koriste resurse i predvode revoluciju, oni i dalje mamuzaju mrtvog konja i sebe osuđuju na fade out.
  
  Zanimljivi primjer otkačenog stanja medijske industrije, klasični mediji kupili su MySpace, popularni news sajt Huffington Post i Techcrunch tech blog. MySpace je otišao u bananu, a novinari sa Huffingtona i Techcruncha otišli su sa skupo plaćenih medija i napravili uspješnu konkurenciju. Klasični mediji dali su hrpu love za ništa, uhvatili ih u zrende