Ljubav u doba Tindera

Možemo li se danas uopće zaljubiti putem interneta?

Sviđa vam se članak?

Preporučite ga prijateljima i kolegama putem društvenih mreža!

Vjerujem da među mnogima od vas ima onih koji su svjedočili nečijem rađanju ljubavi, a možda čak i braka te djece nakon upoznavanja na internetu. Znate i za slučajeve osoba koji su dobar dio svoje veze proveli na internetu, zaljubljivali se, svađali pa čak i prekidali prije no što bi se uopće upoznali uživo. No, je li to doista zaljubljenost, ljubav ili nešto treće – pogotovo danas, kada upoznavanjem na internetu vlada Tinder?

vipnetljubav_1naslovna

Otkako su se Meg Ryan i Tom Hanks zaljubili u filmu “Imaš poštu” (devedeset i osme, ljudi!), otkako je “bockanja” na Facebooku, otkako je chatova i foruma pa sve do danas kada imamo specijalizirane mobilne aplikacije za upoznavanje kao što su Tinder ili hrvatski Cinebond (daa, znam, to nije dating aplikacija nego aplikacija za pronalazak društva za kino… Oh come on!) – svi znate za priče u kojima se par digitalno upoznao i zaljubio. A možda ste i sami imali slično iskustvo.

Međutim, ako se opet prisjetite Mega i Tom, tu je riječ bila o dugačkim i čestim mailovima, koji su, unatoč svom elektroničkom obliku, imali miris nostalgije, parfema, tinte, pisama, stranica ispisanim rukom… Ta duga forma daleko je bolja za upoznavanje druge strane koja će, ako nije patološki lažljivac, puno lakše otkriti svoju srž i dopustiti drugoj strani da ju upozna i eventualno, ako joj se svidi ono što je doznala, zaljubi.

you got mail

Duga forma možda je tu bila i presudna – viđala sam ju kasnije i na forumima i na blogovima i drugim internetskim mjestima, a kako s godinama brzina interneta rasla, naša je komunikacija također postajala sve brža – rečenice i riječi bile su sve kraće, dok ih nismo počeli zamjenjivati emotikonima, emojijima, stickerima, GIF-ovima, a u posljednjem stupnju “evolucije” i jednostavnim potezom prsta ulijevo ili udesno.

Ovisnost o Tinderu?

Da se razumijemo, imam u neposrednoj blizini i osobe koje su u sretnim višemjesečnim vezama nakon što su se tinderovske zvijezde poklopile i uspjele ih natjerati da pomaknu prst udesno kad su naišli jedni drugima na profile. Međutim, prije toga su slijedili tjedni i mjeseci konstantnog “svajpanja” gdje bih iz smjera svojih prijatelja čula samo uzastopno “Ne, ne, ne… Hm… Ne, ne, ne…”

Kad sam jednom prilikom svoju prijateljicu upitala zašto je uopće na Tinderu, ako će svakoga na koga naiđe “svajpati” ulijevo, rekla je da joj je to zabavno. Nisam koristila aplikaciju pa nisam razumjela, sve dok prije nekoliko dana nisam naišla na kratki video koji me podsjetio na nešto što sam smetnula s uma – pa Tinder ima u sebi ovisnički efekt kao mnoštvo današnjih mobilnih igara, s Kingovom Candy Crush Sagom na tronu!

tinder

Sve je zapravo (mobilna) igra

Postoji cijela znanost iza toga zašto Candy Crush Saga ima popriličan ovisnički efekt, ali, ukratko, iznimno je jednostavna za igrati, a na početku nas uvuče u svoj svijet jer brzo i lako prolazimo nivoe, sve je šareno, bomboni pršte, dopamini lete, a mi se osjećamo kao da smo nešto postigli. Sad slijedi onaj važniji dio – u slučaju da naiđemo na težak nivo, igrat ćemo ga iznova i iznova i iznova jer naš mozak ponovno želi dozu dopamina, vjerujući da i taj nivo možemo lako prijeći, samo ako se još malo potrudimo. Slijede dva scenarija: Ili ćemo ga igrati dugo, dugo ili ćemo posegnuti za našim novčanikom i olakšati si prelazak na novu razinu. A onda slijedi opet par lakih nivoa, bombona, veselja – čisto da potvrdimo našu ovisnost. I to vam odgovorno tvrdi bivša ovisnica. :)

Tinder funkcionira donekle slično – jednostavan je, na temelju male količine informacija određujete je li netko dovoljno dobar za vas, potežete prst desno ili ulijevo, a kad se povežete s nekime tko je “odobrio” vas, pogađate, slijedi nagrada, dopamini, iako ne i virtualni bomboni. Za mali trud, činjenicu da ste u nekoliko minuta, a možda i sekundi otvorili profil te nešto malo pomicali prstom po ekranu dobivate veliku nagradu – pumpanje dopamina, pumpanje ega. A zatim i ovisnost.

Doduše, pojedini tvrde da je Tinder nešto najbliže “izlaženju” u stvarnome svijetu – kada nekoga sretnete na ulici ili u baru, vidite samo njegov ili njen izgled, možete zaključiti ponešto o toj osobi na temelju nekolicine sitnica i potom odlučujete hoćete li toj osobi prići ili ne. Cijenim tu usporedbu, iako se s njom ne bih složila u potpunosti – ipak smatram da o nekome možete doznati mnogo više kada ga vidite uživo nego na temelju mutne sličice koju je aplikacija povukla s Facebooka, a znamo da smo svi najljepši i najluđi na profilnim slikama. Uz to, za razliku od korisnika Tindera, ne znam mnogo osoba koji su “ovisnici” o izlascima, dok oni koji koriste Tinder ipak se nešto teže “smire” – jer možda je bolja osoba udaljena samo za jedan potez prstom.

Mnogi će reći – pa Tinder je ionako samo aplikacija za “muvanje”, ne za pronalazak prave ljubavi, na što se osvrće sada već dvije godine star urnebesan, ali istodobno i turoban video College Humora o modernoj Pepeljuzi i princu:

No, hoćete li Tinder i druge internetske alate koristiti samo za neobvezne susrete ili pokušati pronaći ljubav svog života, imajte na umu da tamo vidite samo kontrolirane informacije, one koje osoba s druge strane pušta do vas. I dalje mislim da uživo tu količinu informacija ipak ne možemo baš toliko kontrolirati, što nam dopušta da drugu stranu detaljnije upoznamo prije no što se prepustimo emocijama.

Dok je internet dobar za paljenje iskrica (iskrica, ha, kužite), ljubav je, barem za mene, još uvijek nedigitalna stvar.

ljubavudigitalnodoba_vipnet

Ako ste već pronašli ljubav svog života, bilo online, bilo offline, širite ljubav uz Vipnet i pronađite najbolji poklon za Valentinovo – iskoristite ponudu u webshopu i kupite novi smartphone povoljnije. Požurite jer ponuda traje samo do kraja veljače!