264 dana kasnije...

Ivo Josipović se vratio na Twitter i odmah napravio bar 8 grešaka u komunikaciji

Sviđa vam se članak?

Preporučite ga prijateljima i kolegama putem društvenih mreža!

Prije ravno 264 dana tadašnji predsjednik Ivo Josipović obećao je da će se vratiti na Twitter, bez obzira na rezultat izbora koji je ubrzo nakon toga bio poznat. O, i bome se vratio, taman u predizborno vrijeme. No, već je u prvom danu (koji još nije ni gotov) napravio već nekoliko ključnih pogrešaka koje su, ako ništa drugo, zabavile tviteraše. Pa krenimo redom.

ivoivotvito

1. Loš prvi dojam

Iako je nestao s ove društvene mreže na popriličan period, nekadašnji predsjednik na povratku nije ni pozdravio svojih desetak tisuća pratitelja, nego je odmah krenuo s novostima – poveznica na vijest o tome da SDP treba snositi odgovornost (?). Možda će netko reći da je riječ o oštrom početku/nastavku komunikacije, ali, iskreno, ovo je u najmanju ruku nepristojno. Zvuči li i vama ovo poput onih “prijatelja” koje ne vidite i ne čujete po nekoliko mjeseci, a koji se javljaju samo kad nešto trebaju…? No, o tome ćemo više kasnije. ;)

2. Brzina: 7 tweet/h

Dobro, sad ste tu – krenite lagano, ne morate žurno nadoknaditi sve ono vrijeme koje ste propustili bez nas tviteraša. Ne? Sedam tvitova u sat vremena? I to samo poveznice na internetsku stranicu?

Savjet za ovo već je sročen, taman da stane u tvit:

3. Tvitanje u… kojem licu?

Dok je nekoć profil Ive Josipovića predstavljao njega osobno te se komuniciralo u prvom licu jednine, ovdje se malo govori u trećem licu jednine, prvom licu množine, a ponekad se ubaci i koji citat sebe samog. Usporedbe radi, evo (pred)posljednjeg tvita Ive Josipovića:

i nekolicine današnjih:

Tko, što, koga?

(I “riješavaju” – doista?)

4. Jednosmjerna komunikacija

Iako je danas objavljeno više tvitova s profila Ive Josipovića i iako su tviteraši veselo cvrkutali o tome, nismo dobili nijedan odgovor na naše upite i komentare. A nije da se nismo trudili. :(

Ignoriranje kao strategija?

5. Povezivanje Facebooka i Twittera

josipovic obrisan tvit

Oh, ne! Otkako je svijeta i vijeka, plavog slova F i plave ptičice, zna se (!) da je uparivanje ovih društvenih mreža veliki ‘no-no’. Automatizirane objave s Facebooka koje ne stanu u jedan tvit, nose sa sobom skraćeni link fb.me razlog su za otpraćivanje, blokiranje, demonstrativno gašenje Twittera, let s planeta, veselje jer na Marsu ipak ima vode…

6. Brisanje tvitova

Pa zar doista mislite da smo toliko naivni? Naime, postoji razlog zbog kojeg je prethodni tvit stavljen kao slika – u međuvremenu je obrisan.

Brisanje tvitova može se opravdati samo u slučaju tipfelera i samo u slučaju da taj tvit ponovite (bez tipfelera). Pogotovo kad ste javna ličnost. I kad vas prati 10.000 osoba sa spremnim alatima za screenshotanje.

Ako i pogriješite, radije se ispričajte, budite ljudi, budite korektni. Malo ćemo se smijati, nemojte nam to zamjeriti, ali sve će proći bezbolnije.

7. “

Nije dovoljno samo automatski podijeliti tekst s internetske stranice i ne kontrolirati kako on izgleda na Twitteru. Slijedi živi, cvrkutavi dokaz:

Usput, nedavno mi se netko pobunio oko jednostrukih navodnika u naslovima tekstova na internetskim stranicama. Stavljamo ih upravo zbog mogućnosti da će se dogoditi nešto slično ovome gore kad tekst s naslovom u kojemu su “pravi” navodnici podijelite na društvene mreže.

Također, ni sama poveznica ne izgleda baš najsretnije. Ako se već neće to tehnički srediti na samoj stranici, savjetujemo korištenje skraćivača linkova. I ne samo zbog izgleda.

8. Tvitanje samo u predizborno doba

Možda sam naivna što me to čudi, ali čudi me. Komunikacija političara uvijek je višestruko povećana u ovo doba, ali nije mi jasno kako tek rijetki shvaćaju način na koji funkcionira Twitter. Jednostavno je potrebna konstantna komunikacija kako bi se savladala platforma i kako bi se izgradilo povjerenje tviteraša. U suprotnom se vraćamo na onu priču o “prijatelju” iz prve stavke.

A uzmite u obzir da javnost političare ne percipira kao prijatelje.

Što sad? Savjet političarima glasi da budu duboko involvirani u ono što se događa na njihovim društvenim mrežama, pogotovo ako je riječ o profilima koji predstavljaju njih same, a ne samo inicijativu/političku opciju. Ako već ne mogu sami voditi svoje profile, kao što to radi, recimo, bivša premijerka Jadranka Kosor, onda neka to doista radi stručnjak i osoba od povjerenja. I neka komunikacija bude u prvom licu, dvosmjerna i prilagođena platformi na kojoj se nalaze. Sve drugo izaziva u najmanju ruku podsmijeh, a vjerujem da to ono što se želi postići neposredno pred izbore (ili u bilo koje drugo vrijeme).