Lady of new business Ivana Isadora Devčić

Zašto sam, usprkos ljubavi prema tehnologiji, upisala filozofski, a ne FER

Sviđa vam se članak?

Preporučite ga prijateljima i kolegama putem društvenih mreža!

Prva knjiga koju je kupila na jednom davnom Interliberu? Microsoftov “Faster Smarter HTML & XML”. Reakcija okoline? “Štreberica.” “Što će ti to?” Nije ni čudo što nije upisala FER ili neki sličan fakultet, nego se odlučila za sigurniju opciju, “jezike”. Danas ipak uspješno spaja svoje dvije ljubavi, usmjeravajući svoju karijeru prema pisanju tehničke dokumentacije, ali Ivana Isadora Devčić, dobitnica našeg natječaja koji smo u sklopu konferencije Ladies of New Business organizirali s Otvorenim učilištem Algebra i portalom Zadovoljna.hr, ne može se ne pitati onu vječnu – ŠBBKBB (što bi bilo kad bi bilo).

Među više od stotinu prijava djevojki u sklopu spomenutog natječaja, Ivanin je životopis žiriju, u kojem sam se i sama nalazila, posebno zapeo za oko. Iako je neki od gore navedenih vanjskih faktora nisu spriječili da sama savlada osnove programiranja, priznaje da u tom znanju, uslijed manjka sustavnog obrazovanja, ima rupa. Kako je navela u prijavi:

Jeste li na internetu zapazili šale o komentarima u kodu poput “nemam pojma što ovaj dio radi” ili “ovo radi, ali ne znam zašto”? E, tako nekako izgledaju i moji pokušaji programiranja. Sramota je priznati, ali neke elemente web programiranja još uvijek nisam savladala. Iako sam samostalno naučila HTML, CSS i nešto JavaScripta, PHP mi je velikim dijelom nepoznanica. To nije zbog nedostatka interesa, već upravo suprotno – mnogo toga učim istovremeno, ali ne jednakom brzinom.

Upravo se zbog toga prijavila na natječaj za besplatno pohađanje Algebrina programa obrazovanja Programer internet aplikacija PHP i MySQL, koji je i osvojila, ali nisam mogla ne popričati s njom detaljnije ne bih li ušla u dubinu problema – zašto se u ključnom trenutku budućeg daljnjeg razvoja mlade osobe, pri odabiru fakulteta, nije odlučila na tehnički smjer kad ju je to toliko privlačilo? U razgovoru smo krenule od knjige spomenute na početku priče, koju je kupila prilikom izleta u srednjoj školi na sajam knjiga Interliber.

Bilo je to u drugom ili trećem razredu srednje škole. Tada nisam znala što mi točno treba da bih svladala programiranje, niti je bilo toliko dostupnih resursa na internetu. Iako sam išla u matematičku gimnaziju, program pojačane informatike nije zadovoljavao moja očekivanja. Radili smo s Pascalom, Basicom i C-om, što mi se nije baš činilo toliko jednostavnim. S druge strane, HTML i CSS su mi se činili takvima.

‘Jezici’ su bili jednostavnije rješenje

Ivana još uvijek čuva knjigu posećenu HTML-u i XML-u koju je kupila u srednjoj školi, ali usprkos ljubavi prema tehnologiji, upisala je filozofski fakultet.

Roditeljska reakcija na njene interese? Uobičajena – piši zadaću, uči za školu. Njena? Strpati interes za izradom weba u slobodno vrijeme. Prisjeća se kako je računalo dobila kasno, u odnosu na vršnjake, stoga se osjećala kao da nešto propušta – pokušala je nadoknaditi ono što je smatrala da joj nedostaje uz tehnološke časopise. Čak je maštala o tome da će napraviti svoj operativni sustav, kad je prvi put vidjela Windowse koji su joj se nisu svidjeli. Nije to napravila, naravno, ali je danas uključena u Linux zajednicu. :)

No, nisam upisala fakultet poput FER-a jer sam smatrala da mi neki predmeti, poput fizike, ne bi išli dobro. Odlučila sam se na jednostavnije rješenje, jezike, no strast prema tehnologiji uvijek je ostala u pozadini – hobi, kojim se bavim u slobodno vrijeme, koji i dalje učim, ali ne znam ga dovoljno da bih to nazvala profesijom.

No, to ne znači da svoju profesiju ne može povezati s onim za čime je strastvena. Osim što je danas volonterka u udruzi Linux za sve, gdje se bavi komunikacijom, počela je pisati i za strane portale o temama vezanim za otvoreni softver, čime danas zapravo i zarađuje za život – kreiranjem tutorijala i vodiča, poput onoga kako prijeći s Windowsa na Linux, a ujedno se bavi i prevođenjem te lokalizacijom softvera te doprinosi projektu MediaWiki.

‘Prestala sam u nekom trenutku žaliti što nisam upisala tehnički fakultet’

Nisam je mogla ne pitati – kako misli da bi njen život izgledao da se za vrijeme studija odlučila za programiranje?

Ne znam. :) Prestala sam u nekom trenutku žaliti zašto nisam upisala tehnički fakultet i odlučila sam nešto napraviti od ovoga što imam. Možda bih imala bolji posao s obzirom na to da je industrija razvijena i programeri su traženi.

Danas želi primijeniti programiranje na probleme iz sfera društvenih znanosti i jezika, poput izrade jezičnih alata. Kako kaže, postoji kroničan manjak takvih alata, a i njihovog razumijevanja, posebice među studentima društvenih znanosti koji često nemaju razvijene tehničke vještine, osim osnovnog znanja korištenja interneta, što je i jedan od razloga zbog kojeg smo i mi u Netokraciji pokrenuli projekt Digitalna karijera. Ivana smatra kako im razni alati mogu pomoći u profesionalnom radu, samo ih treba učiniti dostupnijim, a njihova sučelja jednostavnijim.

Djevojkama je važna podrška obitelji i prijatelja

Luka Travaš/Ladies of New Business

Da je djevojkama u ključnim trenutcima za karijeru itekako važna podrška okoline, čuli smo više puta na konferenciji Ladies of New Business, a i sama Ivana tome svjedoči.

Iako u razgovoru Ivana ulijeva optimizam, njeni razlozi zbog kojih zapravo i nije upisala fakultet tehničkog smjera to ne čine:

Kod mene su bili raznoliki razlozi poput nepovjerenja u vlastite vještine, znanje i mogućnosti da bih mogla to sve savladati.

Mislim da u Hrvatskoj veliku važnost ima okolina – djevojkama je važna podrška obitelji i prijatelja, a ako ste iz nekih krajeva Hrvatske gdje je patrijarhalni modus izraženiji, očevi imaju veliku ulogu. Ima slučajeva gdje glava obitelji otvoreno kaže: “Nema šanse, studirat ćeš ono što ti ja kažem.” Možda zvuči ekstremno, ali i dalje je prisutno.

Odakle krenuti sa samoedukacijom?

Za kraj, zamolila sam Ivanu da, za one koji su željni samoedukacije, izdvoji nekoliko izvora koji su njoj bili najviše korisni:

Što se tiče mojih preporuka izvora za učenje, istaknula bih prije svega Smashing Magazine. Mislim da je to čak najstariji feed u mom RSS klijentu. Pratim stranicu gotovo od samog njezinog početka jer mi se sviđa detaljan pristup temama koje autori obrađuju – a to nisu samo web dizajn i development, već i dizajn općenito, tipografija, UX/UI… Ako vas dizajn zanima samo površno, Smashing Magazine može učiniti da se baš jako zagrijete za temu, i potaknuti vas da istražujete i učite dalje.

Od nešto “konkretnijih” izvora za učenje samog HTML-a i CSS-a izdvojila bih Mozilla Developer Network. Sve početničke nedoumice mogu se brzo otkloniti pretraživanjem MDN-a i čitanjem bilo njihovih vodiča, bilo natuknica pisanih jednostavnim i razumljivim stilom. Tu je još i HTML Dog (nažalost, nije pravi pas koji vas uči HTML-u); također jedna od dugovječnijih stranica s tutorijalima za sve razine znanja.

Od relativno novih izvora spomenula bih Codecademy i njihovu Learn to Code seriju lekcija iz raznih programskih jezika, gdje se može interaktivno rješavati zadatke izravno u web browseru.

Za učenje o GNU/Linux sustavima zapravo i nisam koristila neki specifičan izvor, već sam naprosto počela svakodnevno koristiti taj operacijski sustav i usput prikupljala znanje pretražujući internet. Općenito smatram da je vještina pretraživanja interneta i pronalaženja relevantnih informacija među prvima i najvažnijima koje bi trebalo usvojiti bez obzira na područje kojim se želite baviti.

Ipak, moram istaknuti Arch Linux wiki kao primjer fantastične dokumentacije iz koje se može toliko toga naučiti, a pritom uopće ne morate biti korisnik Arch Linuxa. Još jedan možda neuobičajen način učenja o tome kako funkcionira GNU/Linux sustav je čitanje sistemskih logova. Kad nisam imala ništa pametnije za raditi, čitala bih logove i upisivala neke fraze iz njih u Google da vidim što znače i na što se odnose.

Ivana ide dalje – uz samoedukaciju i edukaciju u Algebri, želi se upustiti i u neke projekte koje bi htjela sama napraviti uz znanje koje ima. A tu je i još jedan cilj – proći edukaciju za pisanje tehničke dokumentacije i dobiti certifikat technical writera. To bi bila idealna kombinacija njenih znanja i vještina – pisanja, prevođenja i znanja kako softver funkcionira. Njen primjer pokazuje da je teško pobjeći od strasti za tehnologijom te da ona može pronaći svoj put, čak i ako ste “cura s filozofskog”, ali, da su okolnosti bile drugačije, i njen put bio bi daleko jednostavniji.