Čaša za vrhnje kao prekretnica u karijeri: Ivan Dilberović dobitnik 4 IDA nagrade u LA-u

Sviđa vam se članak?

Preporučite ga prijateljima i kolegama putem društvenih mreža!

Iako je do 12. godine vjerovao da će biti arhitekt, Ivan Dilberović na kraju se odlučio za grafički dizajn. I nije pogriješio, o čemu svjedoče brojne suradnje, ali i nedavno osvojene četiri nagrade na međunarodnom dizajnerskom natjecanju IDA – International Design Awards u Los Angelesu, i to u konkurenciji 1000 projekata iz 52 zemlje. Međutim, Ivan je mnogima poznat i po svojoj suradnji s domaćim brendom Dilemma Posters, koji je popularnost stekao na društvenim mrežama. Od utjecaja tehnologije na kreativne procese, ulozi društvenih mreža u promociji mladih autora, prednostima i manama freelance rada, tema u razgovoru s Ivanom nije nedostajalo.

Hiam Hamed

Ivan Dilberović nedavno je na prestižnom međunarodnom natjecanju IDA International design awards osvojio čak – četiri nagrade.

Vjerovao je da će biti arhitekt po uzoru na stariju sestru, a potom ga je upravo ona upoznala s grafičkim dizajnom – jedna ljubav se ugasila, a rodila jedna nova, kao što često biva u životu. Naš mladi grafički dizajner Ivan Dilberović objašnjava kako je sve počelo:

Prava ljubav se rodila i to nećete vjerovati na čemu. Vrhnju. Dukatovo vrhnje je bilo prekretnica. Točno se sjećam da je pri pokušaju objašnjavanja pojma “grafički dizajn”, meni i roditeljima, iskoristila to vrhnje kao primjer što jedan dizajner recimo radi. Tada mi se činilo zabavno raditi ambalažu za vrhnje. :)

Kako prve ljubavi znaju biti slatke, ali i razočaravajuće, Ivan nije radio ambalažu za vrhnje, ali tu su neke druge suradnje koje rado izdvaja, poput one za Hrvatsku diskografsku udrugu, Hotel Navis za koji je radio brendiranje i signalistiku, Yellow Submarine za koji je radio guerilla kampanju i brendiranje, Maritech Adriatic, rebranding Aquarius kluba, na popisu se nalazi i modularni namještaj Boomerang i mnoge druge.

Nikada neću zaboraviti jednu rečenicu iz serije Mad Men koja mi se jako urezala u pamćenje, a glasi: I love my job, but I hate my clients. Dok sam još radio u agenciji, vjerovao sam da je to stvarno istina. Danas znam da je to totalna glupost! Mislim da sam pokupio najbolje ljude kao klijente i kada pričam s ostalim kolegama, jednostavno mi ne vjeruju. Sa svakim od njih imam fantastičan, prijateljski odnos, a ono što je najvažnije je da mi vjeruju što se dizajna tiče.

4 nagrade u Los Angelesu

Na nedavno održanoj dodjeli IDA International design awards u Los Angelesu, u konkurenciji 1000 projekata iz 52 zemlje, Ivan je osvojio čak četiri nagrade. Srebrno priznanje je dobio u kategoriji Print – Self-Promotion za projekt ‘Play It!’ za vinilne posjetnice koje je izradio za Hrvatsku diskografsku udrugu. Isti projekt dobio je i posebnu pohvalu žirija u kategoriji Self Promotion. Također, ondje je dobio srebrno priznanje i za projekt Hotel Navis Opatija u kategoriji Print – Wayfinding & Environmental Graphics, kao i još jednu posebnu pohvalu žirija u kategoriji Logos, Trademarks and Symbols.

Nagrade mi dosta znače još od kada sam bio mlađi jer sam na njih računao kao na određenu sigurnost da će neki poslodavac prepoznati moju kvalitetu. Danas mi pak znače više zbog samih klijenata na čijim projektima sam osvojio nagrade, a ujedno mi donose nove poslove.

Kvaliteta je nositelj svega

Klijenti kada nisu sigurni, odabiru dizajnere po preporuci ili ako su vidjeli da netko radi odlične stvari, objašnjava Ivan nadalje zašto nagrade mogu biti odlična referenca i po pitanju dobivanja novih poslova:

Uvijek sam govorio da je jako bitno raditi na toj kvaliteti iz mog slogana: “Spor, skup i kvalitetan”. Ona je nositelj svega, sreće klijenta i moje sreće. Cijena tu pada u sasvim drugi plan, a o brzini/vremenu da i ne pričam.

Naglašava kako će klijent uvijek biti ponosan kada može pokazati svom klijentu projekt koji je osvojio nagrade i iza čega stoji super priča i koncept.

Ja sam zadovoljan jer znam da mi onda neće doći bilo tko za klijenta, već baš posebna skupina ljudi kojima se sviđaju stvari koje radim. To je začarani krug u kojem su svi sretni. :)

Odabir projekata u koje zaista vjeruje

Ivanove nagrađene vinilne posjetnice inspiriranje su recikliranjem i ponovnim korištenjem nečega što je već dostupno – starih gramofonskih ploča. To mu je bio moto još za vrijeme studentskih dana kada se više fokusirao na društveno koristan dizajn. Objašnjava kako je i sam, kada je kasnije bio asistent na fakultetu studentima volio sugerirati bavljenje projektima u koje će zaista vjerovati. Jedan od takvih Ivanovih projekata je namještaj Boomerang arhitektonskog studija Atmosfera za koji je radio brendiranje.

To je projekt koji me je osvojio onog trenutka kad su me posjeli pred maketu proizvoda i dali mi da se igram. :)
 Čitav koncept namještaja se bazira na jednom drvenom bumerangu koji ima 13 rupa na sebi. To je vodeći element i nizanjem tog elementa nastaju novi proizvodi. Uzmimo ideju ovako; ljeto je i na terasi imaš ležaljku i stolić od Boomerang namještaja. Dođe zima i umjesto da ih spremiš u garažu, jednostavno ih rastaviš i sastaviš nešto što ti više treba po zimi, recimo vješalica za zimske jakne i lounger za interijer. Pametno, zar ne?

Vinilne posjetnice – primjer dizajna koji generira PR

PR fotografija

No, kako zapravo teče kreativni proces osmišljavanja i izrade nekog njegovog rješenja? Koliko tehnologija pomaže ili možda ometa taj proces? Ivan kaže da za Hrvatsku diskografsku udrugu nije htio napraviti posjetnice koje će netko uzeti i baciti za par dana. Od svake ploče laserskim je izrezivanjem na kraju dobiveno 10 posjetnica, a kasnije su dotiskom dodani podaci o osobi i udruzi za svaki primjerak. Ne samo da ne postoje dvije iste posjetnice, već svaka ima i drugačiji zapis zvuka.

Baš nedavno sam na Facebooku naletio na post u kojem je netko dobio tu vizitku, pofotkao i objavio uz neki tekst kako se tako radi dizajn koji sam po sebi generira PR. Znam da ljudi ne bacaju te posjetnice u smeće već ih spremaju. To je i bio krajnji cilj.

Dodaje da Hrvatska diskografska udruga trenutno radi na realizaciji njegovog drugog rješenja za posjetnice.

Dizajn ne vrijedi bez koncepta

Na moje pitanje u kojoj mjeri različiti online alati i programi te njihova dostupnost utječu na grafički dizajn, Ivan bez oklijevanja odgovara – previše.

Uz bezbroj alata, stockova i programa, kompletan dizajn je “truba” ako nema koncepta, ako nema priče koja drži vodu. Photoshop čarobnjaci koji stvaraju čudesa i ludnica montaže, padaju na konceptima.

Dizajn je prvenstveno komunikacija i ta “art spika” u dizajnu je nešto što nikad nisam prihvaćao. 
Sve u dizajnu koji ja radim i volim ima svoje “zašto?” i “zato!”. To je prva stvar koju se pitam dok radim nešto. Je li komunikacijski jasno što sam htio reći? Ako nije, dizajn ne valja.

‘Agencijski posao je bio žrvanj koji te žvače’

Prije nego je krenuo raditi kao freelancer, tri je godine radio u agenciji. Kaže da je to bilo zanimljivo iskustvo koje ga je potaknulo na razmišljanje je li ustvari bio bolji dizajner prije agencije ili nakon nje. Iako bi bilo logično zaključiti da je bio bolji dizajner nakon agencijskog iskustva, međutim, ističe da to nije bilo tako.

Tamo sam potpuno izgubio kompas i postao dio sustava koji te žvače. Zaboravio sam na onu iskonsku ljubav prema ambalaži vrhnja u koju sam se zaljubio s 12 godina, zaboravio sam na sebe i zaboravio sam na igru. To je stvarno bio posao.

Objašnjava kako je uvijek imao tendenciju promišljati stvari koje je proživio tako da se pita što je naučio na nekom primjeru. Kad se pokušao boriti protiv nezadovoljstva obrazovnim sustavom u Hrvatskoj, skoro je bio izbačen s faksa. Zbog toga je odlučio na stvari gledati iz druge perspektive i zaključio da na faksu može naučiti kako ne raditi dizajn.

Slično je bilo i u agenciji. Tamo se stvarno radilo brzo, jeftino i nekvalitetno. Rokovi su bili nerealni i nismo se stizali posvetiti konceptima kako spada. Šteta, jer stvarno je moglo biti super projekata.

‘Kao freelancer sam se preporodio’

U svijet freelancera je otišao uz komentare: “Ti si lud! Imaš posao na neodređeno i sigurnu plaću!”.

Osjećao sam da mogu biti zadovoljniji i sretniji. Dočekalo me nešto potpuno iznenađujuće. Osim birokracije koju moraš poloviti, doprinosi, porezi i ostare stvari koje moraš plaćati i naučiti voditi računa o njima, dočekao me i dizajn. Preporodio sam se uz fantastične projekte i osjetio sam ponovno onu iskru!

Je l’ teško? Nije niti malo kad ja ne gledam na to kao na posao. Ne može se računati da radiš ako je nešto zabavno, to nije posao!

Pametna promocija za Dilemma Posters

Još jedna zanimljivost s Ivanom je da je dio brenda Dilemma Posters koji je mnogima prvo zapeo za oko na društvenim mrežama, međutim kako objašnjava, što se tiče dizajna, uključen je samo kao netko tko sluša osnivačicu brenda Emu Juretić, s kojom je povezan i privatno. Kod razvoja Dilemma Postersa je više imao utjecaj u online promociji i pozicioniranju brenda nego u samom dizajnu, a kaže da mu je to područje sve zanimljivije u posljednje vrijeme.

S novcima s kojima smo krenuli u to mogli smo kupiti šaku gumenih bombona ili pokrenuti Facebook stranicu. Odlučili smo se za gumene bombone jer je Facebook promocija bila besplatna. :) Nije bilo novca za velika marketinška ulaganja i morali smo se stvarno pametno promovirati.

Na američkom tržištu svaka sekunda je – bitna

Uz zanimljiv community management, dizajn i plakate, brend Dilemma Posters je nedavno započeo suradnju s najvećom američkom online trgovinom za opremanje doma – Wayfaireom. Na američkom tržištu nema prostora za pogrešku, kaže Ivan i ističe kako je doslovno svaka sekunda važna.

Dakle, od zaprimljene narudžbe do trenutka kad pošalješ broj za praćenje pošiljke, svaka sekunda je bitna i o njoj ovisi na kojoj poziciji će tvoj brend/proizvod biti prikazan na web stranici. Dostavljač FedExa zakasni po narudžbu, rang ti pada. Sve je bitno pa nas je ovo nekoliko puta šokiralo, prvenstveno zbog vremenske razlike o kojoj moramo voditi računa.

S Wayfaireom su se uspjeli izboriti za ‘Designed in Croatia, Made in USA’, a iako je o rezultatima još teško govoriti, kaže da rastu iz mjeseca u mjesec.

Nikada nisam vjerovao u brendove koji preko noći narastu do neba. Kad god o tome razmišljam, shvatim da jednako brzo i nestanu. Volim taj polagani, promišljeni rast u kojem mi držimo konce i ne gubimo kontrolu. Ono što me najviše brine su troškovi, i to prvenstveno troškovi oglašavanja. Klik u Americi je stvarno jako skup, a konkurencija je velika pa je to nešto u što jednostavno moraš ulagati ako želiš rasti.

Studio Dilberović ostaje spor, skup i – kvalitetan

Hotel Navis

Za kraj, pitala sam Ivana o novim izazovima i projektima.

Studio Dilberović namjerava ostati spor, skup i kvalitetan, a vjerujte mi da je to jako velik izazov. Ne želim da nikada naraste na više od dvoje-troje zaposlenih. Mislim da onda kvaliteta pada, a samim time i sve ostalo.

Od projekata, ističe da se jako veseli projektu signalizacije i multimedije centra za posjetitelje nacionalnog parka Krka jer će cijeli prostor biti površine veće od 60.000 kvadratnih metara, a uz zavidnu arhitekturu i dizajn mora biti jednako dobar, kaže Ivan smijući se. Nakon uspjeha s Hotelom Navis, tu je i projekt istog vlasnika, Krunoslava Kapetanovića – hotel Ville Kapetanović, za koji se sada radi implementacija idejnog rješenja. No, to nije sve. Ivan zaključuje:

Zadnji korak je barem jedna IDA nagrada za taj projekt iduće godine. :)