Facebook, Twitter, Copy, Paste

Kako se online mediji uspješno uništavaju generiranjem sadržaja – s vaših statusa

Sviđa vam se članak?

Preporučite ga prijateljima i kolegama putem društvenih mreža!

Osim što je ‘copy-paste’ novinarstvo nekvalitetno, članci koji se sastoje isključivo od kopiranja nečijeg statusa s društvenih mreža dugoročno su poslovno besmisleni za medije. Naime, upravo su društvene mreže možda i najveći poslovni neprijatelj online medija, iako bi se na prvi pogled to moglo činiti drugačijim.

onlinemediji_1naslovna

Današnji mediji su – Twitter. Jednostavno, kompilacija postova s društvenih mreža. Tim je riječima u nedavnom razgovoru sažeo problematiku ‘copy-paste’ novinarstva u online medijima predstavnik Upworthyja. Da, upravo onog Upworthyja koji je popularizirao “nećete vjerovati što se potom dogodilo” naslove. Ironično.

No, ne i neobično – u sličnima sam sudjelovala nebrojeno puta, i u Hrvatskoj i u inozemstvu. Mnogi su novinari nezadovoljni stanjem u industriji i ne libe se glasno govoriti o tome, čak i ako su sami bar djelomično za to stanje “odgovorni”. Nezadovoljni su niskim, ponekad i nepostojećim standardima za izradu i objavu tekstova. Nezadovoljni su objavom članaka koji to nisu.

Novinarski tekst nije i ne smije biti puko kopiranje nečijih statusa s Facebooka ili Twittera, pogotovo ako oni ostavljaju otvorena pitanja. Pitanja na koja bi novinar trebao odgovoriti kontaktiranjem uključenih strana, istraživanjem, provjeravanjem činjenica. A, opet, to se događa svakodnevno, zbog uređivačke politike kojoj je često glavni cilj što veća čitanost i “klikanost” – pa tako i dolazimo do priče o “šibenskoj plati”, odnosno, kako smo kasnije doznali – puno manje, ako i uopće spornom pjatu.

Internet nas je i ubrzao i usporio

Vrti mi se već dulje vrijeme po glavi pitanje jesu li mediji u doba interneta postali brži s dostavom informacija ili sporiji? Možda se čini logičnim odgovor – brži. O događanjima doznajemo gotovo u stvarnom vremenu, a i za spomenutu smo šibensku platu doznali gotovo i prije no što se pojela, zasigurno prije no što se probavila, zahvaljujući dijeljenju na društvenim mrežama i brzom prenošenju u medijima svega što “zaradi” određenu količinu lajkova. No, tek smo nekoliko dana kasnije doznali da je plata zapravo pjat, kao i ostale detalje priče, zbog čega je ona dobila puno manji značaj no što se činilo u startu.

Nije problem da se o plati/pjatu piše. Treba pisati o našoj gastronomskoj i turističkoj ponudi, posebice jer je turizam toliko važna grana našeg gospodarstva, a uvjerena sam da se svatko od nas susreo s ponudom koja je bila ispod svakog standarda ili barem ispod onog koji je reklamiran. U doba interneta sve je teže manipulirati korisnicima jer su oni sve informiraniji, ali i glasniji – lako njihovo nezadovoljstvo (više nego zadovoljstvo) može doprijeti do desetaka, stotina, tisuća, a u iznimnim slučajevima i milijuna drugih ljudi – samo je potrebno da “priču” pokupi neki globalni medij, ili bolje rečeno generator sadržaja, kao što je BuzzFeed, odnedavno i Mashable ili spomenuti Upworthy.

No, to ne znači da treba objavljivati priče koje to nisu.

Šok je ipak 'klikabilniji' od pravih informacija.

Šok je ipak ‘klikabilniji’ od pravih informacija.

Da, brz je to i jeftin način da se dobiju toliko željeni klikovi, svima je to jasno. Danas je to postigla plata, jučer su to bile najseksi žene svijeta Jelena Rozga i Nataša Janjić, prekjučer razarajuća droga u obliku žele bombona od jagode… Postižu se time i poslovni ciljevi. No, čak i ako zanemarimo činjenicu da su takvi “tekstovi” ispod svakog novinarskog standarda, postavlja se pitanje – koliko je to zapravo za medije održivo i poslovno smisleno, posebice na duge staze?

Zašto će prenošenje sadržaja poslovno uništiti medije

Na nedavno održanom Global Editors Network Summitu u Beču, na kojem se okupilo preko 400 urednika iz svih krajeva svijeta i na kojemu se govorilo o trendovima, ali i izazovima u medijskom svijetu, jedna od glavnih tema bile su društvene mreže, tražilice i druga online mjesta koja korisnici posjećuju osim medija i koja imaju vrlo vrijedna oružja u svojim rukama – i posjećenost i podatke o korisnicima.

Kako jedna društvena mreža sama ne mora pretjerano brinuti o kreiranju sadržaja, jer to rade sami korisnici (uključujući i medije), u prednosti je nad samim medijima jer nema tu vrstu troška. Također, istoj toj mreži korisnici daju mnoštvo podataka o sebi, što svjesno, što nesvjesno, tako da im ona može pružati vrlo usko ciljane oglase. I to nerijetko po povoljnijim uvjetima od onih koje nude mediji – što itekako odgovara oglašivačima. Upravo onim oglašivačima zbog kojih se mediji trude povećati klikove. I tu se postavljaju dva logična pitanja – zašto bi oglašivači išli medijima ako im oni nude iste ili lošije uvjete oglašavanja, zbog čega i gube dio oglašivačkog kolača, te zašto bi čitatelji posjećivali medij, ako on u dobrom dijelu prenosi ono što već imaju na društvenim mrežama?

Copy-paste novinarstvom mediji gube bitku od društvenih mreža – onih istih društvenih mreža čiji sadržaj “kupe” ne bi li ga prenosili kod sebe. Samim time, čitatelj ima sve manju potrebu posjećivati portale, kad isti sadržaj može pronaći drugdje – postaje mu sve manje bitno je li on smješten na Facebooku ili na portalu.

Ironično, portali će istodobno plaćati društvenim mrežama ne bi li taj sadržaj koji “kreiraju” na njima promovirali. I tu se ovaj čudni krug zatvara.

Obostrane koristi – još – ima

Nije to, naravno, tako crno-bijelo kako je ovdje prikazano. Mnogi mediji i dalje nude dodatnu vrijednost svojim čitateljima, a istodobno su iznimno važni i društvenim mrežama jer kreiraju sadržaj koji privlači korisnike – pazite kamo – na tu društvenu mrežu. Pa tako sve popularniji Snapchat ima opciju Discover, cijeli odjeljak za medije koji kroz ovaj mladima, a i sve starijima, nudi zanimljiv način konzumiranja vijesti.

Istodobno, društvene su mreže medijima i dalje odličan kanal za privlačenje korisnika, no hoće li u nekoj budućnosti Facebook, Twitter, Snapchat dati veću prednost pojedincima koji kreiraju kvalitetan i zanimljiv sadržaj upravo kod njih nad medijima koji to rade sve manje – i žele “odvlačiti” korisnike kod sebe? Vjernost traje dok postoji obostrana korist.

Evo suludog rješenja: A da se vratimo pravom novinarstvu?

Mediji su se uvukli u petlju iz koje će se teško otpetljati, posebice ako nastave ići istome smjeru. Vrlo malo optimizma pokazao je na ovu temu na spomenutom GEN Summitu tehnološki skeptik Evgeny Morozov, koji je pokudio medije što su zakasnili na vlastitu bitku, zbog čega su tehnološke tvrtke, poput Googlea ili Facebooka, u velikoj prednosti nad njima, zahvaljujući mnoštvu podataka koje su prikupili o korisnicima. Jedno od rješenja vidi u prikupljanju podataka o čitateljima do kojih društvene mreže ne mogu doći, ali to je danas daleko teže postići no prije nekoliko godina. No, mediji koji imaju vjernu bazu čitatelja i kojima mogu ponuditi dodatnu vrijednost preživjet će. Mediji koji kompiliraju sadržaj s društvenih mreža vjerojatno će uskoro morati pronaći drugi način kako bi zadržali svoje čitatelje.

A kako postići vjernost kod čitatelja? Jedan od odgovora može biti izgradnja vlastitog brenda koji će razlikovati medij od svih drugih, što je prepoznao i sam Mashable, postizanjem autoriteta, postavljanjem jasnih stavova i pravih pitanja, ali i nuđenjem odgovora. I, zamislite, to je upravo ono što novinarstvo i jest – ili bi trebalo biti.

Nakon što je status Nenada Bakića završio u medijima, postavke privatnosti posta su promijenjene tako da ga mogu vidjeti samo njegovi prijatelji.

Nakon što je status Nenada Bakića završio u medijima, postavke privatnosti posta su promijenjene tako da ga mogu vidjeti samo njegovi prijatelji.

Inače, dok sam ovo jučer pisala, zapeo mi je za oko još jedan slučaj kopiranja i lijepljenja statusa i predstavljanje toga kao vijesti. Radilo se o statusu investitora Nenada Bakića koji je na svojem Facebook profilu zatražio savjet PR stručnjaka oko problematike slogana Croatian Makersa i stranke Pametno koji se poklapaju, želeći se distancirati od politike. Nije bilo potrebno mnogo vremena da mediji tu priču pokupe kao “optužbu” Bakića da ih je stranka Pametno pokrala. Nakon kratkog komentara “jao”, nakon što se shvatilo da je sve to završilo u medijima, Bakić je napravio najjednostavniju moguću stvar – promijenio je postavke privatnosti posta, tako da on nije više vidljiv javnosti, kao ni u članku. Tako se rasprava nastavila iza donekle “zatvorenih vrata”, ali i na profilu Marijane Puljak iz spomenute stranke, dok je sam tekst na portalu gubio svoju vrijednost. A da se mrvu više udubilo u priču, barem kontaktiralo stranku Pametno za komentar, vrijednost bi mu daleko porasla. No, eto, cijelu priču imamo – na Facebooku!