Braća Gideon zamijenili Farmeron

Farmeron se zatvara u Osijeku, a Kopić s timom već planira nove projekte

Sviđa vam se članak?

Preporučite ga prijateljima i kolegama putem društvenih mreža!

Farmeronov novi vlasnik, Virtus Nutrition, odlučio je povući kadrove u SAD gdje im je i primarno tržište čime se zatvara hrvatski ured jednog od prvih prominentnih hrvatskih startupa. Što se sad događa s Farmeronovim timom, što namjerava osnivač Matija Kopić, ali i što sve to znači za hrvatsku startup scenu, analiziramo.

farmeron_1naslovna

Što se dogodilo s Farmeronom od prodaje?

Farmeron je prošlog kolovoza potvrdio kako ih je akvizirao dugogodišnji klijent te investitor Virtus Nutrition, iako nisu htjeli reći o kojem se iznosu radi. Za one koji već neko vrijeme prate scenu, poruka je bila jasna: iznos nije bio tako velik da se njime mogu hvaliti.

Novi vlasnik je početkom godine, kako smo otkrili iz više izvora, a potvrdio je Farmeronov osnivač Matija Kopić, odlučio zatvoriti osječki ured kao dio strateškog restrukturiranja. Farmeron Inc. (američka tvrtka majka) preuzet će sve buduće aktivnosti u segmentima prodaje, korisničke podrške te razvoja i održavanja Farmeron proizvoda čiji cilj – po riječima vlasnika – ostaje digitalna transformacija mljekarske industrije.

Unatoč tome, bitno je naglasiti da je Farmeron kroz pokretanje, razvoj, skaliranje i akviziciju proživio jedan normalan poslovni ciklus tvrtke, iako možda ne onaj kojem smo se svi u zajednici – pa i sam Farmeronov tim – nadali. Kopić nadodaje:

Iako razumijem da je javnost možda očekivala drugačiji rasplet priče, u drugačijem formatu od dosadašnjega, Farmeronova se priča nastavlja – i vjerujem da u okviru nove vlasničke strukture ima svjetlu budućnost. Vlasnik ima dugoročnu viziju pozicioniranja Farmerona kao tehnologije ključne za vlastitu poslovnu budućnost (kroz implementaciju u vlastitom poslovanju) te kao tehnologije nasušno potrebne američkom mljekarskom sektoru. Daljnji razvoj proizvoda u hrvatskom uredu i u sadašnjem smjeru se ne uklapa u tu viziju i operativni plan, i to je sasvim razumljivo i očekivano.

Kratka povijest ‘Facebooka za krave’

Iako je većina za Farmeron čula prvenstveno nakon što su osigurali investiciju u vrijednosti od 2,65 milijuna dolara od američkih fondova predvođenih SoftTechom, Farmeron je na sceni bio aktivan godinama ranije. Kopića sam upoznao na prvom regionalnom Mini Seedcampu koji se održao 2011. u Ljubljani. Seedcampovi su bili prva događanja u regiji koja su aktivno povezala domaće startupe kako sa stranim, tako i domaćim investitorima.

Farmeronovo sučelje sa profilom krave koje je startupu dalo nadimak "Facebooka za krave"

Farmeronovo sučelje s profilom krave koje je startupu dalo nadimak “Facebooka za krave”

Dok je Repsly svog anđeoskog investitora Sašu Cvetojevića upoznao na Mini Seedcampu u Zagrebu, upravo je na ljubljanskom Farmeron oduševio investitore čime je prihvaćen u akceleratorski program tada vodećeg europskog akceleratora.

Bila je to 2011. kad je neiskustvo ne samo u razvoju, već posebice poslovanju i prodaji bilo najveća boljka bilo kojeg domaćeg startupa. Kopić i njegov tim bili su jednostavno skupina programera koja je htjela riješiti praktičan problem. Kvalitetan proizvod i ozbiljan pristup Farmeron su proveli kroz Seedcamp, a potom i kroz 500 Startups, i danas jedan od dva najcjenjenija američka startup akceleratora uz Y Combinator.

TechCrunch je izabrao upravo Farmeron kao jedan od najzanimljivijih startupa tada aktualnog batcha investicija akceleratora 500 Startups. Kopić je potom u rujnu 2012. u Zagreb doveo desetke investitora za konferenciju Geeks on a Plane na kojoj se prvi put startup sceni predstavio i tada još relativno nepoznati Mate Rimac.

U velikom intervjuu za Netokraciju povodom osigurane investicije 2012., Kopić je otkrio i njihov najveći izazov:

Farmeron svoj put od ideje do proizvoda kojega netko žželi platiti nije prošao lako – upravo iz razloga što je proizvod usmjeren konzervativnoj publici i zbog toga što nismo imali formalan proces prodaje ustrojen oko samog proizvoda. Tek smo nedavno došli do točke u kojoj smo spremni za formalizaciju toga procesa te pripremu prodajnog tima (za što ćemo djelomično iskoristiti i sredstva iz nedavne investicije).

Kopić i njegov tim su mnogo vremena proveli na velikim farmama svojih korisnika, kako bi razvili rješenje koje im zaista treba. Na žalost, američka mljekarska industrija i tržište već su godinama u teškom stanju, što je dijelom usporilo razvoj Farmerona. Kopić za Netokraciju objašnjava:

U 2016. smo se suočili s poslovnim poteškoćama, izazvanim djelomično i višegodišnjim teškim stanjem na američkom mljekarskom tržištu. Dostizanje market leader pozicije u agtech biznisu, u bilo kojem segmentu poljoprivredne industrije – je utrka na duge staze. Jedan od najuspješnijih agtech poduzetnika mi je jednom prilikom rekao: za tehnološki uspjeh u poljoprivredi (o kojem god segmentu se radi) trebaš barem 10 godina i 10 milijuna dolara. Farmeron je prešao tek nešto više od pola toga puta.

Otkrivajući detalje, Kopić navodi kako je digitalna transformacija tek “načeta” u poljoprivrednoj industriji, pa čak i američkoj.

Dobar tajming definitivno je važan, u svakom poslu. Potrebno mnogo ulaganja u bazično digitalno opismenjivanje farmera kako bi tehnologije poput Farmerona zaživjele u punini. Dakako, imali smo i hrpu internih problema s kojima smo se nosili u hodu – s nekima manje, a s drugima više uspješno.

Što je Farmeron značio za hrvatsku i regionalnu startup scenu?

Iako su već mnogi krenuli u prečesto domaćem tonu negativnosti otpisivati cijelu priču oko Farmerona kao najnoviji dokaz besmislenosti akceleratora i investicijskih fondova, zaboravlja se koliko su ti uspjesi pomogli i ohrabrili ostatak scene.

Mnogi osnivači sad rastućih projekata poput Rentlija ili Bellabeata možda se ne bi odlučili na taj potez da nisu vidjeli da se “to može” upravo na primjeru Farmerona koji je bio prvi hrvatski startup nove generacije koji je – kao što sam već napomenuo – dobio investiciju prvo britanskog pa američkog akceleratora te potom investiciju cijenjenih američkih fondova.

screen-shot-2011-11-03-at-9-53-38-am

Je li im se investicija isplatila? Ne zove se rizični kapital bez razloga. Fondovi poput 500 Startups ulažu u projekte u najranijoj fazi razvoja računajući da će im tek 3 od 10 vratiti uloženi novac, a tek 1 od 10 toliko zaraditi da se cijela priča isplati. Airbnbov globalni uspjeh, kao i Amazonova akvizicija Twitcha za 970 milijuna dolara, su Y Combinatoru itekako dovoljan razlog da nastavi sa svojim programom investiranja u stotine projekata, od kojih za većinu vjerojatno nikada nećete čuti.

Neki će reći da je prvi pravi hrvatski startup failao! Eh, pa živjeli startupi!

Već se godinama u Hrvatskoj, ali i Europi govori da je jedan od najvećih izazov poduzetništva stigmatizacija neuspjeha koja dovodi do situacije gdje se mladi boje išta probati. Osuda okoline, obitelji, prijatelja s “rekli smo ti” za mnoge je jednostavno prevelik pritisak, a mnogi bi možda – samo da probaju – stvorili tvrtke koje će stvoriti nova radna mjesta i prilike.

Dobar je primjer prošlotjedna investicija u Layer, startup suosnivača Tomaža Štolfe, čiji se Vox.io isto tako zatvorio prije nekoliko godina. Vox.io je, poput Farmerona, prošao Seedcamp, ali u to doba jednostavno nije uspio osvojiti korisnike. Tomaž je ustrajao i danas vodi jedan od najprominentnijih američkih platformskih startupa, što se ne bi dogodilo da nije failao s Voxijem.

Dapače, istraživanje profesorice Kathryn Shaw sa Stanford Graduate School of Business pokazalo je da iskustvo dobiveno čak i na propalim projektima značajno povećava vjerojatnost uspješnosti budućih tvrtki.

Itekako je bitno zapamtiti da, iako startupi ne uspijevaju uvijek, pozitivne posljedice njihovog postojanja nam ostaju. Čak i da Rimac Automobili sutra propadnu, stvorili su generaciju inženjera koji shvaćaju da mogu stvoriti najbrži električni automobil na svijetu. Na isti je način Farmeron stvorio grupu inženjera koji su mnogo naučili tamo i sad, naoružani iskustvom razvoja ‘Google Analyticsa’ za krave za globalne klijente, mogu lakše pristupiti novim izazovima.

Kamo galopira Farmeronov tim?

Kopić je već s kolegom Krunom Stražancem iz Farmerona 7. veljače osnovao novu tvrtku, Gideon Brothers, sa sjedištem u Osijeku u kojoj im se pridružuje veći broj programera iz bivše tvrtke. Ostatak će svoj rad nastaviti u drugim tvrtkama: što u Osijeku, gdje isto vlada deficit dobrih programera, što u zagrebačkim tehnološkim tvrtkama, ali i inozemstvu gdje će se njihovo iskustvo u razvoju agrotehnoloških projekata itekako cijeniti.

Od izvora iz Seedcampa smo doznali da je i putem tamošnjeg networka Farmeronov tim stavljen na raspolaganje potencijalnim klijentima, što ima smisla s obzirom na to da mnogi startupi u koje je Seedcamp uložio pate od nedostatka programera. Kopić je za Netokraciju otkrio samo dio njihovih planova:

Fasciniraju nas prilike za daljnji rad na uzbudljivim projektima koji će ubrzati poljoprivrednu digitalnu transformaciju – ali nas motiviraju i druge stvari, izvan poljoprivrede. Formirali smo novu software development kompaniju u Osijeku i preuzeli nove zanimljive projekte – de facto smo napravili rasadnik novih budućih Farmerona. Veliki dio obitelji (oko 25 ljudi) ostaje zajedno i fokusirani smo na tehničku izvrsnost bez kompromisa, pogotovo u području razvoja mobilnih i enterprise Big Data rješenja. Jedva čekamo vidjeti što nam nosi sutra!

Farmeron je probao osvojiti svjetsko agrotech tržište, usput postavši primjer koji je hrvatska startup scena trebala

Dok su mnogi još u samom početku osuđivali Farmeron na propast (i bit će tužno ako će se sad naslađivati ovom viješću), Kopić i njegov tim uspjeli su postići što mnogi SaaS startupi što u Hrvatskoj, što u svijetu – nisu: stvoriti kvalitetan tim, naći kupce na zahtjevnim globalnim tržištima i ubaciti ‘Croatia’ u vokabular mnogih investitora, kupaca i novinara, pritom učeći o tome kako zaista razviti kvalitetan proizvod i prodaju.

Kopić je i dalje ponosan na tim i na ono što su postigli u Farmeronu:

Okupili smo izvanredan tim, napravili super kompleksan i vrijedan proizvod, zadobili povjerenje nekih doista velikih klijenata – no u isto vrijeme smo dosta toga i uprskali: od nekih segmenata kvalitete proizvoda, korisničke podrške i komunikacije koja je kaskala u određenim slučajevima, do prodaje farmerima koji su bili pod prevelikim pritiskom makroekonomskih oscilacija na našem tržištu. Osobno sam napravio hrpu krivih procjena i odluka, ali svejedno sam ponosan na naš posao, na naš tim

Upravo zahvaljujući tom radu, Kopiću će bilo koji sljedeći projekt biti lakše razviti i prodati temeljem dosadašnjeg iskustva, a investiciju ili kupce naći temeljem stvorenih kontakata.

Na kraju, niti mi, niti Kopić, nismo na nuli. Dapače, za startupere koji su krenuli ohrabreni Farmeronom, developere koji su učili radeći na izazovnom projektu te ostatak scene je bolje da je Farmeron postojao – i “propao”, nego da ga nikad nije bilo.

Uz čitanje ovog članka preporučujem slušanje: Hladno Pivo – Nije sve tako sivo.