Razgovor s Vedranom Podobnikom uoči Hack It! Hackathona

Tko nameće trendove u sadašnjosti i budućnosti komunikacija? Vi, mi – korisnici!

Sviđa vam se članak?

Preporučite ga prijateljima i kolegama putem društvenih mreža!

Budućnost je zanimljiva upravo iz razloga jer je ne možemo predvidjeti. A to posebno vrijedi za posljednjih petnaestak godina, kaže mi u razgovoru Vedran Podobnik, Big Data znanstvenik, izvanredni profesor na Zavodu za telekomunikacije Fakulteta elektrotehnike i računarstva te jedan od mentora na skorašnjem Hack it! hackathonu koji se bavi upravo budućnosti komunikacija. Ako trendovi nisu jasni, jasno je tko ih danas nameće: korisnici, a ne industrija. I baš su zbog toga, kao i samo ljudsko ponašanje, donekle nepredvidivi i podložni mnoštvu utjecaja.

hackit_1naslovna

Kao Data Scientist fokusiran na inovacije, Vedran ima dobar uvid u trendove koji se događaju na području inovacija u komunikacijama, čime se sam hackathon Hack it!, koji se održava 4. i 5. studenog u Zagrebu, a čija je glavna nagrada 20.000 kuna, bavi. Začetke onoga što će se dogoditi u budućnosti vidimo već danas, a Vedran smatra da najveću ulogu u promjenama ima činjenica što je do sada trendove nametala industrija, a sada to čini korisnik:

Korisnici su se tek na kraju uključivali u proces na način da su neke nove usluge i proizvode prihvatili, a druge odbacili. Čitav je proces bio linearan, čak se vrlo često taj model inovacija i u literaturi naziva “linearnim modelom”. Danas je situacija složenija jer je u potpunosti redefinirana uloga korisnika koji više nisu samo konzumenti, već vrlo često i stvaratelji (prosumers = producers + consumers), tako da aktivno sudjeluju već i u samom stvaranju novih usluga i proizvoda. A k tome dodatno, jednaku šansu za razvoj globalno disruptivne usluge koja će u potpunosti transformirati cijelu industriju imaju multinacionalne korporacije te startupi sa samo par zaposlenih.

Tehnološki giganti i njihova kupovina (komunikacijskih) startupa

Tu se dotiče Facebookove kupovine WhatsAppa, aplikacije i globalne komunikacijske usluge koja je u potpunosti redefinirala komunikaciju pozivima i porukama i iz perspektive davatelja usluge i iz perspektive korisnika – davatelje komunikacijskih usluga je primorala razviti nove poslovne modele, a korisnicima je omogućila nove načine individualne i grupne komunikacije gdjegod se nalazili, uz istovremeno značajno smanjenje troškova, kaže. Nastavlja niz s Microsoftovim preuzimanjem Skypea i LinkedIna, Googleovim YouTubeom, a potom i Nestom… Samo Facebook, Microsoft i Google su u zadnjih 5 godina kupili gotovo 200 tvrtki, gotovo sve redom startupa. A tu dolazimo i do jedne od najnovijih velikih kupovina – Oculusa – čime je bilo jasno kako virtualna stvarnost postaje jedan od najnovijih trendova u tehnološkoj, a uskoro možda i komunikacijskoj industriji.

VR

Virtualna stvarnost bit će jedna od glavnih tehnologija koja će redefinirati način na koji komuniciramo u sljedećih pet godina, smatra naš sugovornik.

Mark Zuckerberg je kupio Oculus 2014. godine i mnogi su kritizirali taj njegov potez. Dakle, ne možemo govoriti u VR-u kao trendu u 2014. godini. Međutim, nevjerojatan razvoj VR tehnologije koji je zasigurno bio kataliziran ovim Zuckerbergovim potezom, a dodatno osnažen partnerstvom Oculusa i Samsunga u području VR-a te daljnjim Facebookovim akvizicijama, jasno je definirao VR kao jedan od trenutno glavnih trendova u ICT industriji. I ja osobno mislim da će VR biti jedna od glavnih tehnologija koja će redefinirati način kako komuniciramo u sljedećih 5 godina. Ono na što se ipak ne bih kladio je da će “veliki igrači” poput Facebooka ili Samsunga osmisliti novi VR-WhatsApp. Po mom mišljenju, prije će to uspjeti nekom startupu koji danas još ni ne postoji.

Promjene se događaju brže nego smjena generacija

Novi korisnici, nove generacije, znače i nove trendove. Dok su prije nekoliko godina društvene mreže donijele korjenite promjene u komunikaciji i općenito međuljudskim odnosima, danas to čine razne chat aplikacije, potom one koje nude kratkotrajan sadržaj, kao što to čini Snapchat ili Instagram sa svojim “pričama”. To je samo djelić trendova koji nam daju jasan uvid u ono što se događa – danas se promjene događaju puno brže nego što nova generacija dođe na scenu.

Ako pogledamo danas najšire prihvaćenu kategorizaciju na Generacije X, Y i Z, gdje svaka generacija pokriva 20-ak godina počevši s Generacijom X i 60-im godinama prošloga stoljeća, možemo primijetiti da je trenutno aktualna Generacija Z po mnogočemu posebna. Po meni, njihova najbitnija posebnost je činjenica da nijedan pripadnik te generacije ne poznaje svijet bez interneta, njemu je on isto što je bila voda i struja za Generaciju X. I upravo ta činjenica da im je internet od rođenja utkan u živote omogućuje im da razmišljaju na potpuno drugačiji način od prijašnjih generacija. Danas je petnaestgodišnjaku potpuno čudna činjenica da njegova majka tjedan dana nije komunicirala s njegovim ocem ako je on otišao na poslovni put u primjerice Njemačku, da ne kažem negdje dalje. On danas nema niti barijeru tehnologije niti barijeru cijene da ne samo nazove, već i pritom gleda dok razgovaraju svog prijatelja u Australiji.

Možda čudno pitanje… Ali znate li što je Foursquare?

Vedran je upravo prošli tjedan svojim studentima držao predavanje iz kolegija Društvene mreže, novoga kolegija koji se tek prije tri godine uveo u nastavni program na Fakultetu elektrotehnike i računarstva. Tom su prigodom razgovarali o razvoju društvenog umrežavanja u internetskoj eri. Dvije društvene mreže su došle u poseban fokus – jedna je bila Foursquare, koja je izrazito bila popularna prije nekoliko godina, a iako se i danas koristi, nitko od studenata koji su prisustvovali predavanju za nju nije ni čuo!

Vedranovi studenti nisu se susreli s Foursquareom, ali sa Snapchatom itekako jesu. I smatraju da je uspješan zbog dva razloga.

Vedranovi studenti nisu se susreli s Foursquareom, ali sa Snapchatom itekako jesu (baš kao i mi u posljednje vrijeme, kao što se vidi na fotografijama). I smatraju da je uspješan zbog dva razloga.

S druge strane, za Snapchat jesu, a u raspravi oko toga koje su prednosti komunikacije snapovima u odnosu na tvitove i Facebook postove, iskristalizirali su se jednostavnost i vrijeme. Višemedijska poruka sadrži i glas i video i puno kontekstnih informacija, što će biti još dodatno pojačano nedavnim uvođenjem Snap naočala, u kombinaciji s minimalnim vremenom potrebnim za generiranje snapa u prednosti je nad drugim formatima poruka kod drugih društvenih mreža i aplikacija.

Chatbotovi neće imati budućnost bez emocija

No, kod društvenih mreža i chat aplikacija jedan od trendova koji se ovih dana ne može izbjeći su chatbotovi. Predviđa se da će promijeniti način na koji komuniciramo s brendovima, odnosno njihovim službama za korisnike, medijima, odnosno način na koji dobivamo informacije prilagođene upravo nama… No, Vedran im, usprkos mogućnosti da uspješno u gotovo stvarnom vremenu analiziraju velike skupove podataka i donose “pametne” zaključke personalizirane točno za osobu s kojom komuniciraju i prilagođenu baš kontekstu u kojem se komunikacija odvija, ipak ne predviđa blistavu budućnost, a glavni razlog su – emocije. Ili njihov nedostatak.

Jer pazite, značajan dio informacije koja se prenosi komunikacijom između dvije osobe sadržan je ne samo u izrečenim riječima, već i u boji, brzini i tonu korištenog glasa. Činjenica jest da jako puno istraživačkih grupa u vrhunskim svjetskim centrima radi na ovome problemu već duže vrijeme, ali zadovoljavajuće rješenje još uvijek nije pronađeno. I dokle god se to ne riješi, mislim da će masovna uporaba chatbotova živcirati korisnike na sličan način kako ih danas uzrujava kada s druge strane telefonske linije bude osoba koja sjedi vjerojatno na drugoj strani svijeta i priča engleski s čudnim naglaskom.

Rad na projektu za osobe sa složenim komunikacijskim potrebama

Da ima dobar uvid u tehnološka rješenja koja pokušavaju prebroditi komunikacijske prepreke, pokazuje i činjenica da je bio koordinator projekta Kompetencijska mreža zasnovana na informacijsko-komunikacijskim tehnologijama za inovativne usluge namijenjene osobama sa složenim komunikacijskim potrebama, ICT-AAC. Na projektu je dvije godine surađivalo više od  30 hrvatskih znanstvenika okupljenih u konzorcij kojega su činila četiri fakulteta Sveučilišta u Zagrebu – Fakultet elektrotehnike i računarstva, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Grafički fakultet i Filozofski fakultet, a nakon njegovog završetka osnovana je Kompetencijska mreža koja je institucionalizirana te se u međuvremenu još i proširila dodatnim dionicima iz akademije, industrije te udrugama i institucijama koje se bave osobama sa složenim komunikacijskim potrebama.

Istraživanja su se usmjerila na edukaciju i komunikaciju, kako bi se osmislile usluge koje će unaprijediti društvenu uključenost (e-inclusion), smanjiti vrijeme koje se troši na pripremu materijala za komunikaciju i učenje osoba sa složenim komunikacijskim potrebama te unaprijediti mogućnosti za učenje i zapošljavanje osoba sa složenim komunikacijskim potrebama. Do sada je smišljeno 20 aplikacija, koje su dohvaćene više od 50.000 puta te kontinuirano imaju u prosjeku 60 novih dohvata svaki dan, što znači da svaki dan dva nova razreda mlađe školske djece počinju koristiti ICT-AAC aplikacije, objašnjava Vedran.

Ovdje se moram pohvaliti da je projektni tim ICT-AAC nagrađen državnom nagradom “Ivan Filipović”, najvišom državnom nagradom za doprinos odgojno-obrazovnim procesima u Republici Hrvatskoj. Osobno mislim da je projekt ICT-AAC bio toliko uspješan jer je projektni tim bio izrazito multidiscipliniran (sadržavao je stručnjake iz čak tri različita područja znanosti: tehničkog, društvenog i humanističkog) te generacijski raznolik (nekim članovima tima je to bilo prvo zaposlenje, a neki članovi su tijekom trajanja projekta otišli u mirovinu). S jedne strane iskusniji članovi su usmjeravali inovativnost mlađih kolega koji su svakodnevno osmišljavali nove kreativne primjene suvremenih rješenja zasnovanih na ICT-u, a s druge strane dodana vrijednost se postigla na temelju komplementarnosti pristupa i metoda koje inače izolirano koriste stručnjaci unutar svojih timova i znanstvenih područja u kojima svakodnevno djeluju.

Upravo to bi bio i moj savjet za timove koji će sudjelovati u hackathonu – neka svaki od 4 člana tima bude komplementaran jedan drugome, s različitim znanjima i iskustvima. A nadam se da će neka od predloženih rješenja biti u području e-inkluzije, jer je odgovornost svakoga od nas koristiti tehnologiju na način da pomogne svim članovima našeg društva, a posebno onima koji se u životu susreću s većim izazovima nego prosječan čovjek. Dodatnu motivaciju natjecatelji u hackathonu mogu dobiti i u potencijalnim rješenjima za globalne društvene izazove koje je više od 30 studenata iz 8 europskih zemalja osmislilo u sklopu međunarodnog projekta “Innovative ICT Solutions for the Societal Challenges”, kojeg koordinira FER, a financira se iz EU programa ERASMUS+. Upravo je kompanija HT ovogodišnjim INNOSOC studentima koji su proveli dva tjedna u Zagrebu prezentirala svoju viziju budućnosti u obliku pametnog grada Dubrovnika.

Vrijeme: najvrjedniji resurs današnjice

Da bi tim koji radi na projektu bio uspješan, mora biti multidisciplinaran. Vedran je to naučio kroz organizaciju natjecanja kao što je App Start Contest.

Da bi tim koji radi na projektu bio uspješan, mora biti multidisciplinaran. Vedran je to naučio kroz organizaciju natjecanja kao što je App Start Contest.

Dok rješenja osmišljena ovim projektom premošćuju specifične komunikacijske prepreke, zapravo svi komunikacijski alati na neki način pokušavaju riješiti neki problem – udaljenost, visoku cijenu, višejezičnost… Upravo vrijeme Vedran smatra najvrjednijim resursom današnjice, s obzirom na ogroman broj podražaja i informacija kojima smo izloženi svakoga dana, stoga postavlja pitanja – kako obaviti komunikaciju što je vremenski efikasnije moguće? Kako rezervirati neke periode u danu i izolirati se u njima od bilo kakve komunikacije? To su najbitniji problemi koje će komunikacijski alati budućnosti morati riješiti, smatra.

Drugo područje koje će biti jako zanimljivo u nadolazećem razdoblju je komunikacija između umreženih strojeva te između umreženih ljudi i umreženih strojeva. Procjene govore da će do 2020. godine umreženo biti 8 milijardi ljudi i 50 milijardi strojeva. Ti strojevi, poput umreženog termometra, umreženog frižidera ili umrežene kamere, će graditi Internet stvari (Internet of Things) koji će omogućiti transformaciju naših domova u pametne domove, naših gradova u pametne gradove. Međutim, kako bi umreženi strojevi bili platforma za osmišljavanje usluge koje će omogućiti njihovo povezivanje u sustav pametne kuće ili pametnog grada, potrebno je razviti mehanizme koji će podržavati komunikaciju kako između strojeva međusobno, tako i između nas ljudi i umreženih strojeva. To je jedno vrlo zanimljivo područje gdje postoji i puno znanstvenih izazova. Grupa doktorskih studenata i poslijedoktoranada u “Laboratoriju za društveno umrežavanje i društveno računarstvo (socialLAB)” kojeg sam osnovao i vodim na FER-u se upravo bavi ovim istraživačkim problemima u sklopu projekta “Managing Trust and Coordinating Interactions in Smart Networks of People, Machines and Organizations”, financiranog od strane Hrvatske zaklade za znanost.

Ako ne želite sudjelovati u budućnosti komunikacija samo kao korisnici, možete direktnije raditi na njenom stvaranju i oblikovanju. Za to će biti potreban dobar multidiscipliniran tim, kao što je već Vedran spomenuo – a kako već gotovo deset godina ima iskustva u organizaciji studentskog natjecanja App Start Contest (ASC), koje se organizira u partnerstvu sa studentskom udrugom eStudent, primijetio je kako su daleko najuspješniji oni projekti iza kojih ne stoje pojedinci, već timovi tri do pet studenata koji nisu svi FER-ovci te uključuju i studentice i studente koji dolaze s fakulteta gdje uče o poslovnim znanjima i vještinama, poput Ekonomskog fakulteta, te fakulteta gdje uče o kreativnosti i dizajnu proizvoda i usluga, poput Grafičkog fakulteta ili Akademije dramskih umjetnosti. No, nakon natjecanja, tek dio timova nastavio je raditi na projektima, primjerice, kroz startup inkubatore, a dobar dio njih se “raspao”, jer se tim nije uspio snaći u turbulentnom startup ekosustavu. Kako bi doskočili tom problemu, FER je organizirao desetomjesečni program pod nazivom “Studentsko poduzetništvo u Centru karijera (SPOCK)”, student-friendly inkubator namijenjen i FER-ovcima, ali i ostalim fakultetima.

U izgradnji poduzetničkog ekosustava ništa manje važnu ulogu od akademske zajednice imaju i kompanije. Već sam naveo da mnoge male i srednje hrvatske ICT kompanije vjerno podržavaju ASC aktivnosti. Međutim, tu su jako bitne i velike hrvatske ICT kompanije koje imaju i društvenu odgovornost pozitivno utjecati na razvoj hrvatskog društva. Moram priznati da velika većina tih kompanija to i prepoznaje te postoje brojne inicijative koje FER zajednički s njima organizira sa svrhom razvoja modernoga digitalnoga društva. Jedan od takvih primjera je i hackathon Hack it!, posvećen upravo budućnosti komunikacija, kojeg 4. i 5. studenog u Zagrebu organizira kompanija HT. Ja imam čast, zajedno s još desetak što hrvatskih što inozemnih kolega koji dolaze iz tehničke, poslovne i kreativne domene, biti mentor na navedenom hackathonu i vrlo sam uzbuđen vidjeti kakva je vizija budućnosti komunikacija za timove koji budu izabrani za sudjelovanje i natjecanje.

Dobar dan, ja sam digitalna replika

Iako su trendovi nepredvidivi, za kraj smo ipak bacili pogled u “kristalnu kuglu” ne baš tako kristalno jasne budućnosti komunikacija – kako bismo Vedran i ja ovaj intervju vodili za 5, 10, 15 godina?

Koliko je god vremenski efikasno komunicirati elektroničkom poštom, telefonskim pozivom ili Skypeom, toliko je taj trend dugoročno i opasan jer značajno reducira fizičke kontakte među ljudima te dovodi do potpune promjene u obrascima ljudskog ponašanja. Nekako mi se čini da ljudi sve više i više postaju toga svjesni te da će razvoj novih tehnologija biti sve više usmjeren smanjivanju otuđenosti pojedinaca. Ovdje prepoznajem već i neke pozitivne pomake jer različite messenger aplikacije pokušavaju što više stvarne ljude uključiti u pružanje same usluge – primjerice, aplikacija FaceTime je vjerojatno tu bila predvodnik trenda koji su sada počele prihvaćati i druge aplikacije pa je tako primjerice nedavno i Viber uveo mogućnost video-poziva.

Koliko god te aplikacije ne mogu još uvijek riješiti problem da su ljudi koji komuniciraju u stvarnom vremenu možda udaljeni i tisuće kilometara jedan od drugoga, činjenica da se gledaju dok razgovaraju daje puno veću dozu “ljudskosti” komunikacijskoj usluzi u usporedbi od, primjerice, dopisivanja nekim messengerom. Ne vjerujem da će ni za 50 godina biti moguće usluge poput teleportacije, ali vjerujem da ćemo već za 10 godina komunicirati na način da ću ja moći kraj sebe vidjeti neku vrstu vaše digitalne replike koja će mi postavljati pitanja i koja će bilježiti moje odgovore.

Prijavite se za hackathon o budućnosti komunikacija do 20. 10.!

Vedran je jedan od mentora na hackathonu Hack It! koji se održava 4. i 5. 11., a glavna nagrada je 20.000 kuna uz mogućnost realizacije osmišljenog projekta kroz telekomovu mrežu.

Vedran je jedan od mentora na hackathonu Hack it! koji se održava 4. i 5. 11., a glavna nagrada je 20.000 kuna uz mogućnost realizacije osmišljenog projekta kroz telekomovu mrežu.

Za kraj, onima koji žele sudjelovati u takvoj budućnosti, a prva prilika za to je Hack it! za koji su prijave moguće samo do 20. listopada, poručuje:

U principu, dvije su mogućnosti kako možete uspjeti na tržištu – ili inovirate razvijajući aplikaciju koja korisnicima nudi skroz nove funkcionalnosti koje im do sada nije omogućila niti jedna druga aplikacija, ili ponudite tržištu vašu inačicu već postojeće aplikacije koja će imati neku posebnost u odnosu na ostala postojeća rješenja. U oba slučaja vaše rješenje mora biti jednostavno. Jednostavno u ideji tako da puno korisnika može shvatiti čemu služi vaša aplikacija i jednostavno u izvedbi tako da korisnici koji će instalirati vašu aplikaciju neće imati problema s njezinim korištenjem. Sretno i vidimo se na hackathonu!